Marin Čilić vratio se u tinejdžerske dane. Osim što je prošli ponedjeljak, prvi put nakon gotovo 16 godina, za dlaku ispao iz društva najboljih sto igrača na ATP ljestvici, tenisač iz Međugorja u Umagu je reprizirao rezultat iz doba dok je još bio maloljetan. Drugi put u karijeri, osvajač US Opena iz 2014. zapeo je na prvoj stepenici turnira, što mu se dogodilo jedino 2005. Bio je tada na pragu punoljetnosti, a tadašnji poraz u prvom kolu od Belgijca Kristofa Vliegena pamtit će po premijeri na ATP razini.
Iako se oprostio od pohoda na drugi naslov u Umagu, nakon što je turnir pokorio 2012. kao jedini Hrvat u povijesti uz Gorana Prpića, treba uzeti u obzir kako mu je ovogodišnji nastup u Istri ujedno bio i povratak tenisu nakon šestomjesečne pauze zbog ozljede koljena, zbog koje je morao obaviti operaciju meniskusa.
- Koljeno je dobro izdržalo, s tim sam pozitivan. Odigrao sam fizički težak meč i izdržao na dobrom nivou. Vidjelo se da mi nedostaje mečeva da iskoristim neke prilike koje mi je suparnik nudio - pričao je Marin nakon povratka, nakon što je posljednji meč odigrao u Indiji u siječnju, naglašujući usput i dobru igru 21-godišnjeg Flavija Cobollija, koji je upisao petu ATP pobjedu u karijeri.
Dugi izostanci
Da povratak sportu nakon dužeg izbivanja nije lagan, najbolje dokazuje i ostatak koncentracije Grand Slam pobjednika koja se ovih dana okupila u Umagu. I Stan Wawrinka i Dominic Thiem prethodnih su godina prošli kalvariju s ozljedama, što se u konačnici, kao i kod Marina, odrazilo na njihovom plasmanu na ljestvici. Baš kao Čilić, i Švicarac i Austrijanac vrhunac karijere, osim po velikim titulama, pamtit će po trećem mjestu na ATP listi. No ozljede su donijele i valovite trendove u nastavku njihovih karijera.
Iako se niti jedan sport ne dopušta život na staroj slavi, u tenisu je to posebno uočljivo. Bodovi se hvataju iz tjedan u tjedan, a velika imena, uslijed ozljeda, suočavaju se sa sve rednim brojevima kraj imena, dok su vrijednosti bodova sve manje.
Tako se Wawrinka, kojemu jedino Wimbledon nedostaje za "poker" Grand Slamova, početkom kolovoza prošle godine našao na na 322. mjestu. S druge strane, Thiem je trenutačno 112. igrač svijeta, iako je i to plasman na koji nas nije navikao kroz karijeru, ali uzme li se u obzir kako je u lipnju prošle godine bio 352., koketiranje sa statusom sto najboljih upućuje na zaključak o očiglednom napretku u njegovoj igri u posljednjih godinu dana.
- Nije jednostavno, došao sam tu s dobrim temeljima, ali meč je nešto drugačije od treninga. Nadam se da će od ovoga sve dalje ići prema boljem. Kad podvučem crtu, nije bilo loše - ponovio je Marin, i sam svjestan kako su kroz slične scenarije prolazili i njegovi kolege, ali i da ga do potencijalnog povratka među najbolje mora odraditi još puno dobrih turnira.
Kitzbühel ili Toronto?
Nastavno, izvjesno je kako Marina čekaju i nešto slabiji turniri, dok bi se na nekima mogao oslanjati na pozivnice i zaštićeni renking.
- Kamo ću dalje? Nisam siguran, volio bih igrati barem još jedan turnir na zemlji. Kitzbühel je jedna od opcija, međutim tamo nisam u glavnom turniru, a nisam siguran kakva će biti situacija s pozivnicama, moram vidjeti. Ako to ne uspije, ići ću u Toronto - zaključio je Marin prije odlaska iz Umaga.
U tekući tjedan zakoračio je kao točno stoti igrač svijeta, no sasvim je moguće da se spusti za koje mjesto do idućeg ponedjeljka, ako njegovi pratitelji odrade dobar ostatak tjedna. Koncem rujna proslavit će 35. rođendan, a dva njegova jedina vršnjaka u top 30, Roberto Bautista Agut (25.) i Adrian Mannarino (27.), pokazuju kako u društvu najboljih još uvijek ima prostora i za nešto "stariju gardu".
Dobar primjer je i godinu stariji Andy Murray, koji u posljednje vrijeme kuca na vrata 30 najboljih, dok Novak Đoković, još jedan igrač godinu stariji od Marina, odolijeva ozljedama i dalje igra na najvišoj mogućoj razini. Najstariji igrač u društvu najboljih 50 je Richard Gasquet, dobro poznati, 37-godišnji francuski "jednoručni bekhend".