Roger Federer namjerava se, dakle, još jednom vratiti kompetitivnom tenisu. Još jednom nakon stanke duže od godinu dana i to neće biti, kako su se njegovi brojni obožavatelji nadali, u Wimbledonu nego tek nakon 41. rođendana. Za početak je i to dobro, jer nakon što se u kolovozu prošle godine podvrgnuo trećem operativnom zahvatu na desnom koljenu, trećem u godinu i pol dana, Federer je rekao:
- Motiv mi je bio sačuvati budući kvalitetan život s obitelji, povratak tenisu bio je u drugom planu.
Onda je početkom ožujka švicarskoj televiziji SRF za vrijeme Svjetskog skijaškog kupa u Lenzerheideu otkrio da rehabilitacija napreduje toliko da je ponovo počeo razmišljati o igranju.
- Ali to se neće dogoditi u Wimbledonu, možda krajem ljeta.
Ponovo s Nadalom
Uključuje li kraj ljeta nastup na US Openu, Federer nije specificirao. Mjesec dana ranije, tamo u veljači, zajedno s Rafaelom Nadalom je izrazio veliku želju sudjelovati na petom izdanju Laver Cupa u O2 Areni u Londonu od 23. do 25. rujna.
- Veselim se povratku natjecanju, a Laver Cup je vrlo važan dio mojih planova - otkrio je tada, uz naglasak da bi on i Nadal trebali u Londonu udružiti snage u igri parova.
Ideja je potekla od Španjolca, dodao je Švicarac.
- Poslao mi je poruku prošle godine i napisao da bismo trebali ponovo igrati skupa.
Na inauguralnom izdanju Laver Cupa 2017. godine dobili su meč doprinijevši pobjedi Europe nad Svijetom.
- Ako bismo bili u mogućnosti dijeliti teren još jedan put kao partneri, onda bi to bilo stvarno posebno iskustvo za obojicu u ovoj fazi naših karijera - objasnio je Nadal, netom ovjenčan slavom u Melbourneu kad je osvojio rekordnu 21. Grand Slam titulu.
Koljeno opet ‘zaštekalo’
Sve ove izjave i najave golicaju maštu gomile obožavatelja, ali mnoge druge zanima koliko uopće Federer može postići na terenu u petom desetljeću života. Može li s takvim velikim pauzama, u poznoj dobi, konkurirati za najveće titule? Što ga uopće u svemu tome zanima?
Za podsjetnik, u pandemijskoj 2020. godini Federer je odigrao samo Australian Open, gdje se poput Houdinija izvlačio u nekoliko mečeva (John Millman, Tennys Sandgren - spasio sedam meč-lopti), te glatko izgubio od Novaka Đokovića u polufinalu. Uslijedila je prva operacija koljena, te druga u trenutku kad je povratak tenisa u doba pandemije postao realnost, čime je otkazao sve turnire do kraja 2020. godine. Konačno, u ožujku prošle godine Švicarac je zaigrao u Dohi, pobijedio Dana Evansa i izgubio od Nikoloza Basilašvilija. Dva mjeseca nakon toga igrao je u Ženevi i posrnuo protiv Pabla Andujara, ali je u Roland Garrosu nadigrao Denisa Istjomina, Marina Čilića i Dominika Koepfera prije nego je odustao od osmine finala (Matteo Berrettini). Odustao je kako bi sačuvao svježinu za Wimbledon, zagrijavao se u Halleu (pobjeda nad Iljom Ivaškom, poraz od Felixa Auger-Aliassimea), te u All England Clubu preživio prvi ispit predajom Adriana Mannarina na početku petog seta. Nakon toga je bio uvjerljiv protiv Richarda Gasqueta, Camerona Norrieja i Lorenza Sonega, e da bi u četvrtfinalu stradao protiv Huberta Hurkacza (3:6, 6:7(4), 0:6). Ubrzo je postalo jasno i zašto, koljeno je opet zaštekalo, svi planovi, pa i Olimpijske igre u Tokiju su zaboravljeni.
Dok je bio zdrav, dok mu se nije dogodila ozljeda desnog koljena, Federer je itekako bio dobar. Kroz 2019. godinu je imao omjer 53-10, osvojio je četiri titule (Dubai, Miami, Halle, Basel), a u dva izgubljena finala (Indian Wells, Wimbledon) propuštao je meč-lopte protiv Juana Martina del Potra, odnosno Novaka Đokovića.
Lakoća igre
Kad se priča o Federeru, baš svi teniski stručnjaci i analitičari, nastoje biti oprezni i ostaviti odmak za konačnu procjenu. Bez obzira na pozne teniske godine i činjenicu da je u više od dvije sezone skupio dvadesetak mečeva. Svima je na pameti nevjerojatna lakoća njegova igranja i s te strane doista ne bi bilo upitno otpisivati ga. Naravno da Federer može opet igrati kvalitetan tenis, ali dokle ga to može odvesti? Može li napadati Grand Slam naslove? Objektivno, ne može. Dva tjedna i sedam mečeva djeluju previše.
Posljednju priliku za Grand Slam naslov propustio je u Wimbedonu 2019. godine kad mu se provukao Đoković. Federer, naravno, može igrati dokle on smatra da je to u redu i dok ga to veseli, bez obzira na rezultate. Rijetke su pojave da je netko bio uspješan sa četrdeset i kusur godina, pogotovo u posljednjih tridesetak godina. Naš Ivo Karlović je takav primjer. Kao što je to bio Jimmy Connors, jedan od velikih šampiona. I kao što je to bio neponovljivi Ken Rosewall sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Na kraju krajeva, bitno je da se Federer vrati i da iz tenisa ode kad i kako on to želi. Prvi preduvjet je ispunjen, treća operacija je protekla u redu, rehabilitacija napreduje i on je ugledao svjetlo na kraju tunela.