Prošle godine na Split Openu glavna je atrakcija bio slavni Pat Cash koji je stigao u ulozi trenera, a ove je godine to jedan drugi Australac - Bernard Tomić! U Splitu je već par dana, trenira na Firulama pripremajući se za dva Challengera koja će se održati od 5. do 18. travnja, pa smo iskoristili priliku malo proćakulati s njim, piše Slobodna Dalmacija.
Svi koji iole prate tenis, znaju tko je Bernard Tomić. Naše gore list, rođen je u Stuttgartu 1992. godine od oca Hrvata Ivice (John) i majke Adise iz BiH. Četiri godine kasnije preselili su u Gold Coast u Australiji gdje je njihov sin od rane dobi počeo privlačiti pažnju zbog vanserijskog teniskog talenta.
Bernard je bio istinsko čudo od djeteta. Profesionalac je postao već s 15 godina, osvojio je dva juniorska Grand Slama i predviđala mu se velika karijera, ali nije ispunio očekivanja australske javnosti koja je u njemu vidjela nasljednika Lleytona Hewitta. Četiri ATP titule u singlu, četvrtfinale Wimbledona 2011. i 17. mjesto kao najbolji renking premalo su s obzirom na njegov potencijal.
Tijekom godina Tomić se preobrazio u zločestog dečka svjetskog tenisa pa je umjesto zbog teniskih uspjeha na naslovnicama medija završavao najčešće zbog raznih skandala i razularenog života. Imao je probleme s ponašanjem, jednom je bio pritvoren, optuživalo ga se da tankira, a često su i njegove izjave izazivale kontroverze.
Danas mu je 28 godina, tek je 209. u svjetskom poretku i uglavnom ga viđamo na Challengerima. Tako ga je put doveo i u Split, pa smo se dogovorili za intervju nakon jednog od njegovih poslijepodnevnih treninga na Firulama.
Dočekao nas je dobro raspoložen i susretljiv. Solidno priča i razumije hrvatski jezik, ali nam je na pitanja odgovarao u simpatičnoj kombinaciji hrvatskog i engleskog. Iskreno i otvoreno, bez dlake na jeziku, pričao nam je zašto nije ispunio očekivanja, žali li za čim u karijeri, kako je proveo godinu pandemije, koliko se još vidi u tenisu, s kim je od hrvatskih tenisača u najboljem odnosu i još štošta. Jednostavno, jedan je od onih likova koje ili volite ili mrzite. Nema sredine. Da ga nema, trebalo bi ga izmisliti.
Bernarde, zašto ste odlučili doći baš u Split?
- Nisam nikad bio ovamo, a često sam planirao. U Hrvatskoj sam bio samo u Opatiji s 14-15 godina na ITF turniru. Sretan sam što sam tu, grad je lijep i o njemu sam čuo sve najbolje. Nevjerojatna ste država, druga najbolja u svijetu u nogometu, haha. Puno ljudi kaže da je ovo jedno od najljepših mjesta na svijetu. Lijepo je vidjeti nešto novo.
Igrat ćete oba Challengera?
- Hoću. Bit će teško, a ja ni izbliza nisam favorit.
Jeste li imali priliku obići grad?
- Tu sam od ponedjeljka i obišao sam stari grad. Rekli su mi da je Split najljepši grad u Hrvatskoj i za sada se slažem!
Jeste probali neke lokalne specijalitete?
- Rekli su mi da moram probati dosta stvari, ali ja sam vegan pa nije lako naći prava mjesta za to. Ovdje sam s djevojkom, ona jede sve, a ja moram paziti.
Otkad ste vegan?
- Ima dvije godine. Probao sam, dobro se osjećao i nastavio. Preporučujem tu promjenu svima, ali treba se na nju naviknuti. Nije jednostavno.
Kako je putovati svijetom u ova pandemijska vremena kao teniski profesionalac uz stalna testiranja i ograničenja?
- Nije da se žalim jer imamo sreću što smijemo putovati i igrati, ali je jako strog proces. Svaki tjedan imamo barem dva testiranja, a ne smiješ igrati bez negativnog testa.
Jeste li imali Covid-19?
- Mislim da jesam još tamo u ožujku prošle godine u Miamiju. Nisam se testirao, ali sam prilično siguran da sam imao simptome.
Kako ste proveli lanjsku pauzu bez tenisa?
- Nisam uzeo reket šest mjeseci! Onda sam krenuo, prošao kvalifikacije Australian Opena i ispao u drugom kolu glavnog turnira, što je bilo dobro budući da sam imao samo mjesec dana priprema.
Što ste radili tih šest mjeseci?
- Ništa. Živio sam normalan život. U našem sportu stalno si na putu, ideš s kontinenta na kontinent, mijenjaš vremenske uvjete i zone, naporno je. Dobro mi je došao odmor.
Je li vam ta pauza promijenila pogled na karijeru i život?
- Apsolutno. Prije godinu dana vjerojatno sam bio gotov s tenisom. Od 15. godine stalno putujem po svijetu i to me počelo umarati.
Da nije bilo stanke, ostavili biste se tenisa?
- Naravno. Nije mi se više dalo putovati, dopi*dilo mi je. Sad sam dobio energije za idućih pet godina.
Znači, oživjela je vaša ljubav za tenisom?
- U neku ruku. Nije da ga obožavam, ali je pomoglo. Godinu dana nisam putovao, napunio sam baterije. Novac nije problem, mogu stati kad god poželim, ali što ću dalje raditi? Moram raditi nešto.
Pitam vas za ljubav za tenisom jer ste prije nekoliko godina izjavili da vam uopće nije stalo do tenisa te da igrate samo zbog novca. Stojite li još kod toga?
- Dobro je imati lovu, naravno, ali na kraju moraš uživati u životu jer sutra te možda više neće biti. Sad gledam stvari drukčije nego kad sam imao 22-23 godine.
Usrećuje li vas tenis?
- Pa i ne baš. Ali što ću drugo raditi? Nisam dobar ni u čemu osim u tenisu.
Smatrate li da su vam uspjeh, slava i novac došli prerano, dok još niste bili spremni za to?
- Jesu, svakako. Pisao sam povijest i zarađivao milijune sa 16-17 godina, ali neki su nakon toga ipak napornije radili od mene.
Nije da ga obožavam, ali je pomoglo. Godinu dana nisam putovao, napunio sam baterije. Novac nije problem, mogu stati kad god poželim, ali što ću dalje raditi? Moram raditi nešto.
- To nisu bila realna očekivanja. U toj dobi misliš da si bolji od svih, a drugi misle da ćeš osvojiti 20 Slamova, ali to ne ide tako. Možda sam mogao biti u Topu 10, ali jesam li mogao osvojiti Grand Slam? Vjerojatno ne. Nivo je danas nevjerojatno visok. Ima toliko dobrih igrača koji ne mogu dogurati dalje od četvrtfinala ili polufinala jer su Federer, Nadal i Đoković stalno tamo. Dogodi se da nekad pobijede Murray, Wawrinka, Del Potro, Čilić, ali to je baš rijetkost. Ja sam nekoliko puta gubio osminu finala i treće kolo, a četvrtfinale sam igrao samo jednom. Za proći dalje moraš biti na nivou ove trojice, a to ne može svatko.
Da ste imali radnu etiku Nadala, Federera ili Đokovića, kako bi vam karijera izgledala?
- Ne kažem da bih osvojio Grand Slam, ali bih imao šansu.