Mili Poljičak juniorski pobjednik Wimbledona

 VOJKO BASIC Cropix
MILI POLJIČAK SAMO ZA SN

‘Imam višak kilograma, a sve ću napraviti da budem vrhunski! Najbolji u povijesti? Đoković, u svemu!‘

Senzacionalni osvajač juniorskog Wimbledona privikava se na drugačiji život od onog kojeg je do sada imao
Piše: Eugen TonkovićObjavljeno: 21. srpanj 2022. 09:54

Više od tjedan dana prošlo je od kako je Mili Poljičak podigao trofej pobjednika Wimbledona na terenima All England Cluba. Podsjetimo, Splićanin je u finalu nakon sat i 58 minuta nadigrao Amerikanca Zhenga sa 7:6 (2) i 7:6 (3). Poljičak je tako postao prvi Hrvat s naslovom u pojedinačnoj konkurenciji juniora u Wimbledonu, a valja spomenuti i podatak kako je ovaj talentirani mladić na cijelom turniru izgubio samo jedan set.

Nakon nekoliko prespavanih noći i nekoliko dana odmora, Mili se osvrnuo kako se osjeća nakon Wimbledona.

- Jedan jako dobar i lijep osjećaj biti je Wimbledonski pobjednik, jer to je stvar o kojoj sanjaš kad počneš igrati tenis, kad počneš igrati ozbiljnije. To je najveći uspjeh u mojoj današnjoj karijerici sretan sam i ponosan na to.

image
VOJKO BASIC Cropix

Tijekom turnira mučili su ga problemi sa želucom, međutim ni to ga nije zaustavilo u osvajanju titule.

- S obzirom na to da sam imao problema s trbuhom i povraćanjem umor nije bio velik, očekivao sam da će to biti puno gore, ali ja sam se uoči polufinalnog meča osjećao stvarno dobro, čak i spremnije nego što sam očekivao. Između polufinala i finala imao sam dan pauze, tako da mi je to dodatno pomoglo.

Nemam veće mane u igri

Koliko vas je osvajanje Wimbledona napunilo samopouzdanjem?

- Svakako da me jako napunilo samopouzdanjem, jer kad se osvoji neki malo važniji turnir, samopouzdanje uvijek raste, a kamoli kad osvojiš Wimbledon, koji je Grand Slam turnir, a za mene i najveći turnir na svijetu.

image
VOJKO BASIC Cropix

Prije finalnog meča odradili ste trening s Novakom Đokovićem. Kako je to utjecalo na vas?

- Dobio sam priliku trenirati s jednim od najboljih svih vremena, ispalo je odlično. Novak je bio zadovoljan kako sam mu sparirao, te mi je dao nekoliko savjeta za finalni meč. To je bila stvarno velika privilegija, jer nema svatko priliku trenirati s jednim tako velikim igračem, ali i sjajnom osobom.

Volite li vi baš uvijek trenirati ili vam katkad ipak bude teško?

- Dosta ljudi će reći da nisam tipičan radnik, a ja znam da i nisam sam po sebi takav. Međutim, ne možeš bez rada. Prije sam se više zezao, znao malo ‘zabušavati, ali kao sam stariji shvaćam da bez teškog rada neće biti rezultata. Uvijek moraš trenirati punom snagom, čak i kad nisi od volje, ali to trebaš prebroditi i izvući maksimum. Kad to prihvatiš, onda ti je sve lakše. Mora se steći ta navika treniranja punom snagom u svakoj situaciji. Radim na tome i sigurno je da osjećam napredak po tom pitanju.

Mili je veliki zabavljač van i na terenu. Publika ga jednostavno voli i daje mu energiju tijekom meča. Tenisači su inače poznati kao povučenije osobe, međutim Mili je veliki pozitivac i velikog srca i publika to osjeća.

- Kada je publika na strani protivnika onda se u meni probudi “dišpet”, ne dam im gušta. No, uvijek je bolje igrati kada je publika na tvojoj strani, jer u dosta mečeva se dogodi neki trenutak u kojem ti podrška daje dodatnu energiju, vjetar u leđa. Tako publika djeluje na mene, ali vjerujem da je i ostalim tenisačima slično.

Koji udarac najviše preferirate? Što bi rekli koji je vaš “forte”?

- Ja bih rekao da sam all round igrač. Nemam neke prevelike mane što se tiče tenisa. Kada bih morao izdvajati sigurno bih naveo forehand, koji mi je sigurno najopasniji udarac. S njime ću napraviti sigurno puno više štete protivniku, međutim vjerojatno ću i više promašivati. U muškom tenisu je normalno da je forehand najjači udarac, ali mislim da imam atipičan stil igre i da sam svestran, te da svoje nedostatke pokrivam talentom, dobrim čitanjem igre. Stoga se doživljavam kao all round igrač.

image

Mili sa ocem Antom

VOJKO BASIC Cropix

Koja podloga vam najviše odgovora?

- Na travi mi je najveći gušt igrati. Trava je specifična, na njoj je teško igrati ako nemaš pravi osjećaj, smisao za tenis. Meni je inače potpuno svejedno koja je podloga, jer svugdje treba igrati jednako dobro, puno trčati i dati sve od sebe, ali kada bih morao izdvojiti podlogu, izdvojio bih travu. U njoj baš možeš guštati.

Važan odnos s trenerima

S trenerima se slaže odlično, njihov rad i njegov talent već daju prave rezultate. Koja je tajna dobre suradnje igrača i trenera, barem u vašem slučaju?

- Zaista se na terenu i izvan njega odlično slažem sa svim trenerima. Mislim tu na kompletan tim, teniskog trenera, kondicijskog, fizioterapeute i nutricioniste. Ne volim kada nemam dobar odnos s trenerima, jer to donosi previše nervoze, te posljedica koji mogu utjecati na mene i moju igru. Kada se trenira se jako trenira, a izvan terena znamo baciti na karte, tako da je dosta opuštena atmosfera. Trudim se biti normalan i prihvatiti da mi svi treneri s kojima radim žele dobro čak i kad se možda ne čini da je tako.

Gdje vidite prostor za najveći napredak u svojoj igri?

- Sigurno u fizičkom smislu, jer mislim da tu mogu najviše napredovati. Jednostavno sam malo “jače” građen, oduvijek sam imao viška kilograma, ali u zadnje vrijeme dosta radim na tome i ide dosta bolje. Kad to “ispeglam” do kraja, rezultati će se sigurno vidjeti.

Tko je po vama najveći igrač svih vremena? Možete li izdvojiti jedno ime?

- Svakako bih izdvojio Novaka Đokovića. Đoković je u svemu najbolji, bez obzira na to što ima jedan Grand Slam manje od Nadala. Možda je mogao ove godine osvojiti još i više, međutim nije mu bilo dopušteno igrati na Australian openu. Novak je najkompletniji i za mene najbolji.

Poznajete li Gorana Ivaniševića, jeste li imali priliku koju put sparirati s njim? U kakvim ste odnosima i poznajete li Marija Ančića i Marina Čilića?

- Gorana sam upoznao kada sam imao 11 ili 12 godina. U Zagrebu se održavao kamp saveza i tamo sm ose sreli. Ne viđamo se često, ali kada se vidimo popričamo, rekao bih da imamo dobar odnos. Ančića dobro poznajem, u vrijeme korone smo Mario Ančić, Mate Pavić i ja skupa trenirali, jer Mario kad dođe u Split još uvijek igra tenis, tako da smo znali odigrati sparinge. Sjajan čovjek, a bio je i sjajan igrač. Čilića osobno poznajem, međutim nikada nisam imao priliku trenirati s njim. No, ima još vremena.

Smatrate li da možete biti top deset tenisač kao što su oni bili?

- Teško je sada reći mogu li biti u top 200, ili top 100, a kamoli više od toga. Naravno da se nadam da mogu i da ću napraviti sve što je u mojoj moći da tako bude, ali tenis je takav sport da je teško znati gdje ćeš završiti. U svijetu postoji tisuće njih koji svaki dan žestoko rade kako bi to ostvarili, a na kraju je tako malo mjesta u vrhu. Na jednom turniru u Zagrebu sam igrao finale, dobio sam 50 bodova i s tim bodovima spustio sam se negdje 700 mjesta. Prije turnira bio sam 1300. na listi. Sada sam 338 na svijetu, ali tek sam krenuo. Trebam nekoliko dobrih turnira i brzo ću se spustiti. No, treba ih najprije odigrati..

image
VOJKO BASIC Cropix

Nema me u Splitu

Kakvi su vam planovi za blisku budućnost, te gledate li i malo dalje?

- Kratkoročni planovi su da se što bolje prilagodim seniorskom tenisu, da imam konstantu igranja turnira, jer to je najbitnije. Igrati što više mečeva sa seniorima, jer s njima dobivam na kvaliteti, s njima se adaptiram na ono što me čeka u sljedećim godinama. Što se tiče dugoročnih planova, jedan je sigurno izrasti u vrhunskog tenisača. Zbog toga sve ovo i radim, jer uvijek sam vjerovao da mogu biti vrhunski igrač. San je osvojiti Grand Slam, ali samo mali broj ljudi to može uspjeti. Nikada pred sebe nisam stavljao konkretne ciljeve, da moram osvojiti ovo ili ono. Idemo malo pomalo, pa što bude. Ali, vrhunski seniorski tenisač želim biti.

Za kraj Mili nam je otkrio svoj ljubavni status.

- Jednostavno nemam vremena, nema me u Splitu šest do sedam mjeseci godišnje, tako da nije to baš to toliko jednostavno.

Milija sljedeći tjedan već očekuju novi izazovi. Pozivnicu za ATP Umag je dobio, imat će priliku iskušati se na “velikoj sceni”, na seniorskoj razini u jakoj konkurenciji. Pred ovim talentiranim i skromnim mladićem veliki su izazovi. Zakoračio je na veliku scenu na veliki način. Oni koji ga poznaju ne dvoje da će uspjeti...

Dobro znam tko su ljudi koji su mi pomagali u teniskom odrastanju

Još uvijek trenirate na poznatim splitskim terenima “Baterijama”. Što se promijenilo u odnosu na dječačke dane?

- I dalje uglavnom treniram na Baterijama kad sam u Splitu, ali tamo odavno nema rekreativaca iz mojih mlađih dana (Dino Matijašević, Danijel Durdov, Ivica Drlje, Goran Galić, Mario Kukoč, Mislav Makjanić, Karlo Krnčević), kao što nema ni onih starijih natjecatelja (Luka Ivanković, Igor Grčić, Robert Jančić, Vid Ćaleta), s kojima sam kao dijete svakodnevno trenirao i sparirao, i koji su isto zaslužni za moj teniski razvoj. Ovi koji vam se danas sami nameću na Baterijama su obični ego-triperi koji bi htjeli iskoristiti moj uspjeh za vlastitu promociju, a ja baš zbog zahvalnosti prema onima koji su mi doista pomogli kad sam bio klinac ne želim da drugi svojim nametanjima umanjuju njihove zasluge.

Gdje volite provodite svoje slobodno vrijeme kada ste u Splitu, kada uhvatite predah od napornih treninga i obaveza?

- Kupam se na “Firulama” i odem s ekipom na Jadran. Meni je osobno na Jadranu najljepše, more je čisto, kafić, teren za mali balun, može se odigrati na karte. Jadran je idealno mjesto za opuštanje tijekom ljeta.

Školske obaveze usklađujete s treninzima i mnogim putovanjima.

- Ne idem u redovnu školu, nakon završetka osnovne škole upisao sam dopisnu školu u Zagrebu. Funkcionira tako da ja učim kod kuće i izlazim samo na ispite. Nažalost, nisam sve završio u rokovima, malo kasnim, ali sve će se stići.

Veliki sam navijač Hajduka

S Bornom Gojom vas veže nekoliko stvari. Vaš sadašnji trener je njegov bivši, a obojica gajite veliku ljubav prema splitskom Hajduku.

- Nekoliko puta smo trenirali, dosta često se čujemo. Hajduk puno pratim, veliki sam navijač i svaki put kad sam u Splitu, te imam mogućnosti idem na utakmicu. Prije sam s ekipom iz kvarta uvijek išao na sjever. Međutim, danas sam najčešće na zapadu. Morao sam se i po tom pitanju uozbiljiti haha...

Velika i bezuvjetna podrška familije iznimno vam je bitna. Ima li katkada i kritika?

- Bez pune podrške majke, oca, sestre i brata, a prije svega roditelja, sigurno je da ne bi bio ni blizu ovoga gdje sam sada. Bilo je trenutaka kada je bilo i kritika, ali to je normalno, to je dio puta, dio odrastanja. Međutim, sve to nije vrijedno spomena, jer podrška koju mi daju neizmjerno je velika

Linker
21. srpanj 2022 09:54