Iskren istup bivšeg broja 2: Osjećao sam se kao da trčim u kotaču za hrčke koji ne vodi nikamo

Norveški tenisač Casper Ruud (26) već godinama je dio svjetskog vrha, osvajač 12 naslova na Touru, dvostruki finalist Roland Garrosa, jednom u završnom meču US Opena... U najboljim trenucima karijere bio je i drugi igrač svijeta, a u ovu je godinu zakoračio kao šesti na ATP ljestvici. No, posljednjih mjeseci nije uspijevao uhvatiti dobru formu, ispao je već u 2. kolu Australian Opena, u Indian Wellsu, Miamiju i Monte Carlu nije došao dalje od osmine finala, nije uspio obraniti gomilu bodova iz prošle sezone i sve ga je to na posljednjoj svjetskoj ljestvici spustilo na 15. mjesto, što mu je najlošiji renking još od srpnja 2021. godine.

Na ovotjednom Masters 1000 turniru u Madridu napokon je, čini se, pronašao pravi ritam. U osmini finala je izbacio Taylora Fritza, kolo kasnije i Danila Medvedjeva, a nakon tog je meča - prije nego što će nadigrati Francisca Cerundola (6:4, 7:5) u polufinalu - u iskrenom istupu progovorio i o problemima koji su ga mučili i gurnuli izvan top 10 društva.

- Imao sam nekih psihičkih problema ove godine, mentalno se nisam osjećao dobro. No potražio sam pomoć, dobio sam brz odgovor i osjećao sam se puno bolje nakon toga. Puno mi je pomoglo to što sam imao s kim razgovarati o određenim stvarima. Ovo je težak život na puno načina, puno je tu dana putovanja, i došao sam do točke kada sam osjećao da mi sve to postaje previše. Ali kao što sam rekao, potražio sam pomoć i upalilo je, tako da sada osjećam više radosti, osjećam da sam u boljoj fazi i svaki se dan budim s osmijehom na licu. Sretan sam što sam bio iskren prema sebi i što sam osjetio da mi treba pomoć, a to se vrlo brzo i isplatilo - objasnio je Ruud.

Još je malo produbio priču, opisavši svoje tegobe na slikovit način.

- Osjećao sam se kao da trčim u kotaču za hrčke koji nikad ne vodi nikamo. Život profesionalnog tenisača je otprilike takav, kao kotač koji se ne prestaje vrtjeti, osim šest tjedana u studenom i prosincu. Zbog toga žrtvujete neke osobne i obiteljske trenutke, što ponekad postaje jako teško. Osjećao sam se kao da trčim u tom hrčkovom kotaču i ne dolazim nikamo ili sam jednostavno zaglavio u njemu i morao sam malo iskočiti iz njega kako bih ponovno procijenio kamo idem i kako se osjećam. Mislim da sam se sada vratio na taj kotač, ali s boljim načinom razmišljanja koji vam dopušta da imate mentalne borbe ili mentalno teške dane. Tenis nije samo dobro udaranje loptice ili brzina na terenu, već je to i jako, jako mentalna igra.

Kao jedan od razloga pregorijevanja još je jednom istaknuo pretrpani teniski kalendar.

- Jasno je da postoje dani i trenuci kada želim da sezona bude malo kraća i da imamo više vremena da se smirimo i ne razmišljamo o tenisu. Ali nije tako, kalendar je takav kakav jest. Ako ste na kraju godine među 30 najboljih na svijetu, sljedeće godine ste prisiljeni igrati, mislim da sam izbrojao, 28 ili 29 tjedana. Obveznih 29 tjedana u kojima se morate pojaviti, a ako to ne napravite, kazne su prilično oštre. Zbog toga igrači počinju osjećati da je sve to malo preteško. Ne mogu govoriti u ime svih, ali kod sebe sam to definitivno osjetio.