Lorenzo Musetti “strši” u ovogodišnjem elitnom društvu koje igra na ATP Finalsu u Torinu. Talijan iz Carrare jedini, naime, od osmorice tenisača na završnom turniru nije ove godine osvojio nijedan naslov. Štoviše, nije to napravio prošle, pa ni pretprošle godine. Posljednje njegove titule datiraju još iz 2022. godine, tada je osvojio Hamburg i Napulj, a nakon toga je uslijedio niz od šest izgubljenih finala, uključujući tri ovosezonska. No, unatoč tome, za Musettija je ovo neupitno najbolja godina karijere, a da nije zalutao u Torino potvrdio je i u utorak navečer kada je nakon dva sata i 47 minuta drame pobijedio Alexa de Minaura sa 7:5, 3:6, 7:5 i podigao na noge publiku u Inalpi Areni. Na krilima navijača kreirao je Musetti impresivan preokret u trećem setu, došavši od 3:5 do prve pobjede u skupini Jimmy Connors i zadržavši šanse za plasman u polufinale.

- Fizički sam se stvarno mučio jer je Alex podigao razinu igre i intenzitet, a ja sam teško pronalazio rješenja. Ali na kraju, s velikim srcem i strašću prema ovom sportu, ma ni sam ne znam kako, počeo sam se osjećati i igrati bolje, a podrška publike bila je nevjerojatna - govorio je emotivni 23-godišnji Toskanac.

Posebno mjesto u mom srcu

Dan ranije protiv Taylora Fritza nije imao gotovo nikakve šanse, bilo je vidljivo da mu nedostaje energije i agresivnosti, ali to i ne treba čuditi s obzirom na način na koji je došao do Torina. Da bi se uopće plasirao na ATP Finals morao je tjedan ranije osvojiti turnir u Ateni. Nije mu to pošlo za rukom, poražen je u maratonskom finalu od Novaka Đokovića, da bi mu Srbin nakon toga praktički poručio da se nije ni trebao mučiti i dolaziti u Grčku.

Novak je, naime, objavio kako nema namjere igrati na završnom turniru, što je značilo da je Musetti upao na ATP Finals kao rezerva, pa je brzinski spakirao kofere i odletio u Torino gdje na startu turnira jednostavno nije imao snage za ozbiljniji otpor Fritzu. No, premda je drugi meč igrao već sljedeći dan, uspio je malo doći k sebi i prilagoditi se podlozi. Brzo se kretao uz osnovnu liniju, držao agresivnost, a njegov prepoznatljivi jednoručni bekhend ponovno je blistao punim sjajem.

- Sigurno će ova pobjeda zauzeti posebno mjesto u mom srcu jer je to moja prva pobjeda na Finalsu, i to na ovakav način. Bio je to težak meč u kojem sam se fizički morao gurati do krajnjih granica.

Na pitanje je li to bio i najemotivniji meč njegove karijere, Musetti je odgovorio:

- Da, možda najemotivniji, posebno zbog načina na koji sam došao do pobjede. Sam plasman na ovaj turnir je bio težak, izboren doslovno na rubu. Imati ovakvu publiku uz sebe učinilo je ovu pobjedu još posebnijom.

Nakon što se spasio u trećem setu, Talijan je objasnio što mu je pomoglo da pronađe snagu kad je sve izgledalo izgubljeno.

- Iskreno, osjećao sam se prilično iscrpljeno. Ne znam, ovaj sport me svakim danom sve više iznenađuje. Uvijek mi je nedostajalo to da sam u stanju zatvarati ovakve mečeve, ali napredujem i u tome. Shvatio sam da nikad nije sve izgubljeno.

Polufinalist Roland Garrosa

Musetti se ovom pobjedom zadržao u borbi za polufinale, ali za to će morati napraviti ono što mu nije uspjelo još od 2022. Tada je, naime, prvi i jedini put pobijedio Carlosa Alcaraza, a Španjolac koji je danas svjetski broj 1 otada je nanizao šest trijumfa protiv Talijana. Scenariji za Musettijev prolazak skupine su jasni: pobjeda u dva seta donosi mu plasman među četvoricu najboljih, dok bi pobjeda u tri seta značila da De Minaur mora svladati Fritza.

- Ja sam ratnik! Jako sam napredovao na mentalnom planu i tjeram sebe do krajnjih granica. Protiv Carlosa će puno toga ovisiti o mojoj igri. Poznajem ga jako dobro jer smo se više puta susreli ove godine, na svim podlogama. No siguran sam da sam u jednom aspektu favorit, a to je publika. Nadam se da će mi pomoći napraviti čudo.

Musettijeva sezona karijere počela je uzletom na europskoj zemlji, njegovoj omiljenoj podlozi. U travnju je u Monte Carlu stigao do svog prvog Masters 1000 finala, potom je igrao u polufinalu Madrida i Rima, a taj ga je niz po prvi put doveo u Top 10. Vrhunac je dosegnuo na Roland Garrosu gdje je stigao do svog prvog Grand Slam polufinala, prije nego što ga je ozljeda noge zaustavila protiv Alcaraza. Nakon ljetne stanke, ponovno je zablistao, stigavši do četvrtfinala US Opena te finala u Chengduu i Ateni.

Kako god završio njegov dvoboj protiv Alcaraza u četvrtak, nema sumnje da su Talijani uz Sinnera dobili još jednu jaku kariku, a podatak da prvi put u povijesti imaju dvojicu predstavnika na ATP Finalsu samo potvrđuje u kakvu su tenisku velesilu izrasli. A valjda će uskoro stati i taj Musettijev crni niz poraza u finalima...