U nekim drugim okolnostima osmina finala jednog WTA turnira, pa makar bio i iz serije 1000, po kvaliteti odmah ispod Grand Slama, sigurno ne bi izazvala takvu pozornost. No, kad je u pitanju Ana Konjuh (23), okolnosti svakako nisu uobičajene i zato je njezin nastup u Miamiju, začinjen s tri pobjede i plasmanom među 16 najboljih, proteklih dana privlačio jako puno pažnje. Jer, kako će i sama reći, bilo je veliko pitanje hoće li se uopće vratiti tenisu nakon četvrte operacije desnog lakta i nakon stanke od čak 19 mjeseci.
Čudesno talentiranoj Dubrovčanki svi su teniski stručnjaci predviđali blistavu karijeru, a posebno nakon što je 2013. kao 15-godišnjakinja osvojila Australian Open i US Open u juniorskoj konkurenciji i došla do svjetskog broja jedan. Kad je početkom sljedeće godine u svom prvom nastupu na WTA Touru u Aucklandu izbacila prvu nositeljicu Robertu Vinci, taj “hype” oko nje se dodatno pojačao. Uslijedio je prvi i, na žalost, jedini naslov, u Nottinghamu 2015. kada je postala najmlađa pobjednica na WTA Touru unatrag desetak godina. Godinu kasnije je igrala četvrtfinale US Opena, a nakon osmine finala Wimbledona 2017. prvi je put ušla u svjetski Top 20.
Stvarno smo svi sretni
I to je otprilike bilo to. Upravo je na tom Wimbledonu 2017. posljednji put ostvarila tri pobjede na jednom turniru, sve do prošlog tjedna i Miamija. Ozljede koje su je mučile još od vremena kad je bila klinka, prvenstveno taj desni lakat koji je prvi put operirala 2014., umalo su joj potpuno uništile karijeru. U rujnu 2017. je drugi put završila na operacijskom stolu, pa u ožujku 2018. još jednom, pa u ožujku 2019. i četvrti put. Vratila se u rujnu prošle godine naslovom na ITF turniru u Zagrebu, bio je to mali, ali jako važan korak za nju. I sljedećih je mjeseci uglavnom skupljala bodove na ITF razini, a velika joj se prilika ukazala kad su joj organizatori Miamija odlučili poslati pozivnicu iako je na WTA ljestvici bila tek na 338. mjestu.
Povjerenje je Ana s tri pobjede itekako opravdala. Protiv Katerine Siniakove je došla do prve pobjede u glavnom ždrijebu nekog WTA turnira nakon više od tri godine, a dodala je na to još dva trijumfa protiv Top 20 igračica, pri čemu je posebno jako odjeknula ona protiv aktualne osvajačice Roland Garrosa Ige Swiatek.
- Stvarno smo svi sretni. Iako sam zadnjih nekoliko mjeseci znala da idem prema boljem, nisam ovo očekivala, ali to mi je sada samo dokaz da mogu igrati s curama koje su na najvišoj razini. Velika mi je ovo motivacija za dalje, nadam se da ću i u nastavku sezone imati prilike igrati na najvećim turnirima - javila nam se Ana uoči povratka u Europu.
Ove pobjede imaju dvostruko važan učinak. Od ponedjeljka će, naime, napredovati za 97 mjesta na WTA ljestvici, a o povećanom samopouzdanju da i ne govorimo.
- Bio nam je cilj uhvatiti kvalifikacije Roland Garrosa i Wimbledona, tako da su mi ove pobjede puno pomogle u tom smislu. Još bih možda u sljedeća tri tjedna trebala uhvatiti nešto bodova da bih bila sigurna. A samopouzdanja mi je najviše nedostajalo otkad sam se vratila, imati dobrih mečeva iza sebe i vjerovati da mogu, tako da je ovo definitivno korak u dobrom smjeru.
Kakav je osjećaj bio ponovno igrati na jednom tako velikom turniru, vidjeti stare kolegice iz teniskog vrha?
- Iskreno, stvarno je bilo iznenađujuće. U svlačionici bi mi svako malo došla neka od cura i rekla “baš nam je drago što si se vratila, lijepo te opet vidjeti da igraš i da si s nama”. Stvarno je bilo lijepo opet biti dio te priče, to mi je nedostajalo svih ovih godina. Nadam se da ću sada ostati tu malo duže.
Moguće da štedim lakat
Malo nas je zabrinula u posljednjem meču protiv Anastasije Sevastove kada je zvala na teren fizioterapeuta zbog bolova u leđima.
- Počelo je negdje sredinom prvog seta iako, moram reći, ni inače nisam dobro krenula u taj meč, pogotovo sa servisima. Kako sam duboko disala, počelo me nešto probadati, stisnula sam se, pa kasnije više nisam mogla uopće dobro servirati. Nisam to, na žalost, uspjela riješiti tijekom meča, ali dan kasnije je već bilo malo bolje, pa vjerujem da će se sve riješiti kroz nekoliko sljedećih dana.
A kako se u posljednje vrijeme ponaša taj problematični lakat?
- Nakon svega što sam prošla, ne mogu očekivati da će biti normalan kao što je bio, tako da živim u nekoj svojoj novoj realnosti. No, očito me ne sprečava da igram na ovako visokoj razini, tako da je, što se toga tiče, dobro. Jednostavno mu moram posvećivati posebnu pažnju i zapravo ga resetirati svaki dan da dođe na nulu.
Štedi li ga svjesno ili nesvjesno tijekom mečeva?
- Ne znam, moguće da štedim, možda su me zbog toga i ta leđa malo stisnula. Jednostavno, mozak ne želi toliko opteretiti lakat, pa se onda drugi mišići malo više trude. Radimo na tome da budem što više opuštena, ali mozak razmišlja kako on želi. Pokušavam igrati normalno kao i prije, ali to više nikada neće biti isto.
U Zagrebu od 26. travnja
Vratimo se malo na mučno razdoblje koje je iza nje. U kojem trenutku te dugotrajne borbe joj je bilo najteže?
- Oh... Definitivno nakon zadnje operacije, jer sam znala da je dugačak put preda mnom. Rekli su mi da će oporavak trajati 12-18 mjeseci, a ja sam bila čak 19 mjeseci izvan turnira. Doma si, upao si u neku kolotečinu, a želiš biti na terenu, želiš igrati. A znaš da ne možeš. U tim trenucima zapravo nisam znala ni hoću li se uopće uspjeti vratiti, tako da je bilo tu dosta nekakvih kriza. Ali, upravo zbog toga, sada puno više cijenim sve ove stvari i puno više uživam u igri.
Što joj je u tim trenucima najviše davalo snagu, motiviralo je da ne digne ruke od tenisa?
- Ponajprije taj osjećaj kad sam bila u vrhu. Prisjećanje kako sam se osjećala dok sam igrala i kakav mi je zapravo bio život, nekakva moja normala. Za razliku od ovoga kad sam bila doma gotovo dvije godine i kad ustvari nisam znala kako živjeti. Srećom, cijelo vrijeme je uz mene bila moja obitelj i moj tim, to su ljudi koji su stajali iza svake moje odluke, stvarno ih cijenim i zbog njih mi je također drago što su se počele događati neke dobre stvari.
Povećava li dobar rezultat u Miamiju ambicije, kakvi su ciljevi do kraja sezone?
- Ne želim se opterećivati time i stvarati si pritisak. Kao što sam rekla, prvi cilj nam je uhvatiti kvalifikacije Grand Slam turnira i sad sam stvarno blizu tome. Svakako do kraja godine želim ući u Top 100, a nadamo se možda još nečem dobrom.
Kakvi su neposredni planovi, koje će turnire igrati u predstojećem razdoblju?
- Mislim da sljedeći tjedan neću ništa igrati jer je prerano da se pet dana nakon Miamija prebacim na zemlju. Ali, 12. travnja počinje jedna “šezdesetica” u Portugalu, vraćamo se na ITF Tour. Tu želim još nešto bodova uhvatiti, pa onda dio i u tjednu od 19. travnja, a onda 26. počinje ITF turnir u Zagrebu na kojem branim naslov. A za dalje ćemo vidjeti kako će se stvari razvijati.