Emma Raducanu, senzacionalna pobjednica lanjskog US Opena i prva kvalifikantica u povijesti koja je osvojila Grand Slam titulu, ima novog trenera. Preciznije, opet ima novog trenera. Britanska tinejdžerka angažirala je već četvrtog različitog trenera u proteklih samo 13 mjeseci.
Reklo bi se, mijenja ih kao čarape.
- Možda to ne bi odgovaralo nekome drugome i možda će ljudi misliti da sam luda, ali vjerujem u vlastite odluke - rekla je Raducanu za Wall Street Journal Magazine.
No, ne samo da ih mijenja kao čarape, već je svojim posljednjim izborom trenera malo uzburkala duhove u Engleskoj, i to one političke. Naime, novi trener - doduše, zasad je samo na probnom roku za turnir sljedećeg tjedna u Washingtonu - jest Rus, Dmitrij Tursunov, a zna se kakav je trenutačni stav otočke politike prema Rusiji zbog invazije na Ukrajinu. Uostalom, i na nedavnom Wimbledonu, engleskom sportskom ponosu, politika je u biti zabranila sudjelovanje ruskim i bjeloruskim tenisačicama i tenisačima, što je izazvalo dosta polemika.
Ruska propaganda
Makar, dogodila im se mala neugodnost pa je Wimbledon na koncu svejedno osvojila - Ruskinja. Doduše, Jelena Ribakina igra pod kazahstanskom zastavom, državljanstvo je promijenila prije pet godina, ali i dalje živi u Moskvi, gdje je odrasla, gdje je postala tenisačica, gdje su je trenirali ruski treneri... Stoga su i Rusi njezin uspjeh proglasili svojim te u svrhu propagande razglasili to na sva zvona.
- Dobar posao, Ribakina. Osvojili smo Wimbledon - rekao je neuništivi Šamil Tarpišev, predsjednik ruskog teniskog saveza.
A sada još Emma Raducanu, koja je osvajanjem US Opena preko noći postala nova sportska ljubimica nacije, kao da stavlja soli na ranu.
- Kremlj će ovo prikazati kao svoju PR pobjedu i pokazatelj da Ujedinjeno Kraljevstvo zapravo ne mari za rat u Ukrajini, tako da će biti prava šteta ako Emma nastavi s ovim. Pozivam je da još jednom razmisli i u najmanju ruku osudi Putinov barbarski rat - rekao je za Guardian laburistički parlamentarac, Chris Bryant.
- Bode u oči što će Rus trenirati najbolju britansku igračicu. Mogao bi i britanski teniski savez nešto reći na tu temu, savjetovati Emmu što bi bilo najbolje učiniti - doda je Julian Knight za Telegraph.
Razumljivo je zašto ovakav potez Raducanu ne sjeda dobro političarima, ali što se tiče sporta i tenisa, nema neke pretjerane kontroverze. Jer svugdje osim u Britaniji ruski tenisači i tenisačice mogu igrati turnire. No, za Raducanu će kako god činjenica da ima ruskog trenera donijeti određeni pritisak, a nije kao da ga već nema dovoljno i bez toga. Razlog za to su njezine igre na terenu. Ili, bolje rečeno, silna razočaranja koja su uslijedila nakon bajke u New Yorku.
Krah u Wimbledonu
Makar je postala prva Britanka koja je uzela Grand Slam nakon 1977. i Virginije Wade u Wimbledonu, kod Engleza nema popusta - ako je uspjela osvojiti jedan, zašto ne bi mogla ponovo? Međutim, otkako je trijumfirala u New Yorku nije više osvojila turnir, nije više igrala nijedno finale, nije više ušla ni u jedno polufinale. U sljedećih 15 turnira skupila je samo 11 pobjeda, a gubila je čak sedam puta odmah u 1. kolu, dok je 13 puta gubila od tenisačica slabije rangiranih od sebe.
I u Wimbledonu su očekivanja bila velika, ali ispala je već u 2. kolu, baš kao i u Australiji i na Roland Garrosu.
- Imam tek 19 godina, a već sam Grand Slam pobjednica i to mi nitko ne može oduzeti. Tako da pritisak nije na meni već na onima koji ga još nemaju - uzvratila je Raducanu.
Bilo je tu i podosta ozljeda - odustala u Guadalajari u veljači zbog kuka, u svibnju u Rimu zbog leđa, predala u Nottinghamu 1. kolo radi istegnuća mišića, zbog čega ni u Wimbledon nije došla potpuno oporavljena.
Ima li budućnosti?
Što se tiče njezinih trenera, prošle je godine u Wimbledonu zabljesnula osminom finala kada ju je vodio Nigel Sears, no već na US Openu trener joj je bio Andrew Richardson. Ni osvajanje Grand Slama nije bila dovoljna referenca da zadrži istog trenera, pa je u studenom uzela Torbena Beltza, nekadašnjeg trenera Angie Kerber i Donne Vekić. Ali i to je trajalo samo do travnja. Otad je Raducanu bez stalnog trenera, ali su joj pri ruci bili Louis Cayer, Iain Bates te u Wimbledonu Jane O’ Donoghue.
I sada Tursunov. Komično je što je Rus koncem prošle godine komentirao upravo česte promjene trenera kod Raducanu.
- Da me netko iz njezinog tima nazove i pita me hoću li joj biti trener, tresao bih se od straha jer ne znaš koliko brzo ćeš dobiti otkaz - rekao je tada Dmitrij.
Na koncu, taj poziv je, eto, došao, a on ga je prihvatio. Turnir u Washingtonu bit će lakmus test ima li zajedničke budućnosti Engleskinje i Rusa...