Ako su dva tjedna i u konačnici finale Wimbledona bili pilot-epizoda “nekog novog Nicka Kyrgiosa”, protekli tjedan u Washingtonu može se protumačiti kao prva epizoda moguće nove hit-serije.

Australac je osvojio turnir u američkoj prijestolnici i nakon točno tri godine - jer posljednji je bio isti taj Washington 2019. - ponovo se vratio u krug osvajača ATP turnira. Preko Yoshihita Nishioke sa 6:4, 6:3 stigao je do pobjedničkog trofeja i na svojevrstan način “potvrdio” finale Wimbledona. Ukupno mu je to sedma titula u karijeri, puno premalo za tenisača njegova kalibra, no puno je znakova koji sugeriraju da je ovo malo drugačiji Kyrgios nego li prethodnih godina.

Htio sam se iskupiti

Uostalom, i on će za sebe reći da je postao fokusiraniji i predaniji.

- Treniram jako i osjećam da sam na puno boljem mjestu sa svojim tenisom. Isto vrijedi i za mentalno stanje - rekao je 27-godišnji Kyrgios još nakon prvog meča u Washingtonu, protiv Marcusa Girona.

Kyrgiosu je ovo prvi puta u karijeri da je spojio finala na dva uzastopna turnira

- Prošle godine sam bio loš ovdje i htio sam se iskupiti, htio sam navijačima pružiti show jer ovo je teren koji volim, na kojem sam odigrao neke jako dobre mečeve i htio sam biti zadovoljan sam sa sobom na kraju svega.

Australac se prije 12 mjeseci, odnosno otprilike u ovo doba prošle godine, borio s “unutarnjim demonima”, otvoreno je ranije ove sezone pričao kako je bio depresivan, imao mračne i suicidalne misli, samoozljeđivao se, pretjerano konzumirao alkohol...

- Ovo je jako emotivno za mene, vidjeti gdje sam sada u odnosu na prošlu godinu... To je nevjerojatna transformacija. Bio sam na nekim stvarno mračnim mjestima, ali uspio sam preokrenuti to u pozitivne stvari. Nisam bio sam pri tome, puno je ljudi koji su mi pomogli, no ja osobno sam pokazao ozbiljnu snagu da ustrajem i prođem kroz sve te izazove kako bih mogao i dalje nastupati te osvajati turnire kao što je ovaj.

Kyrgios u Washingtonu nije izgubio servis cijeli tjedan, odnosno imao je savršenih 64 od 64 u gemovima na početnom udarcu, a pri tome je spasio deset break-lopti, od čega je jednu samo imao Nishioka u finalu. Unatoč tome, Kyrgios je bio suočen s pet meč-lopti u spektakularnom četvrfinalnom trileru s Francesom Tiafoeom, sve u tie-breaku drugog seta, kojeg je na kraju dobio sa 14:12.

Fokusiraniji nego prije

Ukupno je peti tenisač ove sezone koji je morao spašavati meč-lopte suparnika u nekom od mečeva na putu do titule. Prije njega je to uspjelo Kokkinakisu (2 meč-lopte) u Adelaideu, Sousi (3) u Puneu, Alcarazu (2) u Barceloni te Musettiju (2) u Hamburgu.

U finalu nije ni jednom bio u opasnosti budući da je napravio po break u otvarajućem gemu svakog seta i poslije toga samo čuvao tu prednost. Uz Kyrgiosovih 12 asova i 27 izravnih poena, kojima je “pokrio” 16 neforsrianih grešaka, Nishioka, koji je lovio svoju drugu titulu u karijeri (Shenzhen 2018.) nakon što je u polufinalu izbacio prvog nositelja Andreja Rubljova, jedinu priliku za kakav-takav uzvrat imao je u šestom gemu prvog seta, ali Kyrgios je to spasio volejem.

- Nisam mogao prokužiti njegove servise - rekao je Nishioka ono što je prije koji tjedan mučilo i Novaka Đokovića u finalu Wimbledona.

Srpski tenisač ipak je pronašao put do pobjede, zato i jest 21-struki Grand Slam osvajač, dok je Japanac upisao i četvrti poraz u međusobnim utakmicama s Nickom. No, i on je uočio još jednu razliku u odnosu na te prethodne dvoboje.

- Nick je fokusiraniji na mečeve nego što je bio prije.

Konstantnost forme

Da “novi” Kyrgios nije impresivan samo na temelju osjećaja suparnika ili navijača, potvrđuju i rezultati. Naime, ovo mu je bio prvi slučaj u karijeri da je na dva uzastopna ATP turnira (Wimbledon, Washington) igrao finala. Doduše, Wimbledon nije formalno ATP turnir, već ITF-ov, ali poanta je razumljiva. Posljednji put kad je spojio dva uzastopna turnira i dva finala (dapače i bio pobjednik u oba) bilo je na challengerima u travnju 2014., a to ne može u istu rečenicu s ovim recentnim pothvatima.

Pogledamo li sliku malo šire, Kyrgios je od posljednjih šest turnira na pet igrao najmanje polufinale (Houston, Stuttgart, Halle, Wimbledon, Washington), a jedina iznimka je Mallorca, gdje nije izgubio već se zapravo povukao s turnira uoči 2. kola zbog lakše ozljede trbušnog mišića. Takva stabilnost rezultata u tako dugačkom vremenskom razdoblju nikad nije viđena u dosadašnjoj Australčevoj karijeri. Doduše, nešto slično, ali ne na turnirima ovako visoke razine uspjelo mu je još 2016. godine, do ove njegove najbolje sezone (pobjednik Marseillea, polufinale Dubaija, 1. kolo Indian Wellsa, polufinale Miamija, polufinale Estorila).

Uz konstantnost forme indikativno je da su sve osim jedne dosadašnje Kyrgiosove titule po nečemu identične - osvojene su na vanjskim betonskim terenima: dva puta Washington, Acapulco, Brisbane, Tokio i Atlanta. Iznimka je dvoranski Marseille, ali opet na tvrdoj podlozi... Dodatno, još dva finala (Peking i Cincinnati 2018.) također je igrao na “vanjskom” betonu, plus Wimbledon (trava) i Estoril (zemlja, 2015.).

Po svemu tome, ‘transformirani’ Nick Kyrgios svakako ima itekakvog razloga za optimizam uoči US Opena.

Fale bodovi iz Londona

Da nije bilo političkih igara oko Wimbledona te ukidanja bodova, Kyrgios bi danas bio 15. igrač svijeta. Ovako je sa 63. uoči Washingtona došao na “tek” 37. na novoj listi.

- Bilo bi lijepo imati te bodove iz Wimbledona jer volio bih na ATP 500 turnirima biti slobodan u 1. kolu, da imam jedan meč manje - rekao je Nick.

Međutim, najbolju izjavu dao je prije nekih desetak dana.

- Možda jesam 60 i neki na listi, ali ja sam u svojoj glavi uvijek Top 10 igrač.

Nema se tu što dodati, jer kad je u svom najboljem (teniskom) izdanju, Nick Kyrgios doista može biti zastrašujuće dobar.