Nikola Mektić i Mate Pavić osvajači su ATP turnira u Stuttgartu u konkurenciji parova. Hrvatski tandem u finalu je svladao njemačku kombinaciju Kevina Krawietza i Tima Pütza sa 7:6 (2), 6:3.
Time su stigli do svog 16. zajedničkog trofeja, no više od same te brojke važnije je da su ovime prebrodili rezultatsku krizu koja ih je pratila posljednja tri mjeseca. U prvom tjednu 2023. osvojili su turnir u Aucklandu, ali poslije toga skupili su tek deset pobjeda u 22 meča, pri čemu su čak sedam puta gubili u prvim kolima. I to na velikim turnirima (Miami, Monte Carlo, Rim, Roland Garros...). Štoviše, više od tri mjeseca nisu uspjeli povezati dvije pobjede...
No, dolazak na travu očito za njih ima reinkarnacijski učinak. Podloga je to na kojoj su u prethodne dvije sezone ostvarili fantastičan omjer 24-2, izgubivši tek finale Wimbledona 2022. (Mate Pavić igrao sa slomljenom rukom) i četvrtfinale Queen‘sa 2021. godine, dok su osvojili četiri turnira - u 2021. Wimbledon i Eastbourne, u 2022. opet Eastbourne i Queen‘s.
Sada su to u Stuttgartu dodatno nadogradili za ukupan zajednički omjer 28-2 na travi, petom titulom na zelenoj podlozi uz omjer 5-1 u finalima i bez sumnje vratili poljuljanu sigurnost te se natovarili samopouzdanjem za nastavak sezone. Jer jedan od najboljih svjetskih parova otkako su se uparili početkom 2021. sigurno nije izgubio na kvaliteti niti su "preko noći" zaboravili igrati tenis i treba vjerovati da im je trebao samo jedan ovakav perfektan tjedan, s nekoliko pobjeda u nizu da opet "prorade svi cilindri". U Stuttgartu su to bili Mate i Nikola kakve poznajemo iz prethodne dvije sezone...
Ovo je aktualnim olimpijskim pobjednicima bilo ukupno 23. zajedničko finale, omjer su podignuli na 16-7. Pojedinačno, Paviću je ovo bio 34. trofej (34-29 u finalima), Mektiću 24. u karijeri (24-15 u finalima).
Splićanin je, inače, i prošle godine osvojio njemački turnir, koji se do 2015. igrao na zemlji, ali tada mu je "jednokratni" partner bio Poljak Hubert Hurkacz. No, obranom naslova pobjednika, Mate je postao prvi tenisač u parovima kojem je to uspjelo na ovom turniru od 1980. godine, kada je to pošlo za rukom Britancu Dowdeswell i Južnoafrikancu McMillanu. Pri tome je zanimljivo da je Pavić drugu godinu uzastopno u stuttgartskom finalu pobijedio Tima Pütza, koji je lani igrao s Novozelanđaninom Michaelom Venusom, koji je pak bio Matin stalni suigrač u 2015. i 2016. kada su i osvojili pet turnira zajedno. Pütz je ostao tako na jednoj tituli iz Stuttgarta, osvojenoj 2018. s Petzschnerom, a ukupno ih u karijeri s Toura ima sedam (7-7 u finalima), a Krawietz jednu više (8-6 u finalima).
Mektić i Pavić sezonu na travi nastavljaju već oivaj tjedan u Queens‘u, gdje će braniti lani osvojenu titulu. Ždrijeb im nije bio naklonjen jer u prvom kolu odmah idu na prve nositelje, Neala Skupskog i Wesleya Koolhofa. Štoviše, bit će to sraz pobjedničkih parova iz prethodnog tjedna, budući da su Englez i Nizozemac osvojili parove u s‘Hertogenboschu.
U Kraljičinu klubu će također igrati i Ivan Dodig, zajedno s Amerikancem Austinom Krajicekom. Osvajači Roland Garrosa kao drugi nositelji u prvom kolu čekaju nekoga iz kvalifikacija.
Boulter slavila u Nottinghamu
U prvom svebritanskom finalu na WTA Touru nakon čak 46 godina, Katie Boulter (WTA 126) okitila se u Nottinghamu prvom titulom u karijeri. Svladala je sunarodnjakinju Jodie Burrage (WTA 131) sa 6:3, 6:3 u meču koji je za obje tenisačice imao veliki ulog jer je objema ovo bilo prvo pojavljivanje u WTA finalu.
Ovo je prvi puta da su dvije Britanke odlučivale o tituli od 1977. i turnira u San Franciscu, gdje je Sue Barker svladala Virginiju Wade.
Štoviše, u Nottinghamu su Boulter, 26-godišnjakinji iz Leicestera koja je u turnir ušla s pozivnicom, od pet suparnica četiri bile također Britanke. U prvom je kolu svladala kvalifikanticu Appleton, u četvrtfinalu Harriet Dart, u polufinalu Heather Watson i na koncu Burrage. S obzirom na to da je do sada u karijeri u WTA četvrtfinalima imala omjer 0-4, recept za uspjeh je jasan: igra li protiv svojih, nema joj kraja.
Također, Boulter, iako je 126. na WTA listi, do titule je stigla pobjeđujući isključivo slabije rangirane suparnice i to redom: 450., 157. (Ukrajinka Snigur), 143., 195. i 131. Prva je tenisačica nakon 2019. (Anisimova u Bogoti) koja je došla do WTA titule bez da je pobijedila igračicu boje plasiranu od 130. mjesta na svijetu. No, ovaj neobičan rekord ipak ostaje u vlasništvu Raffaelle Reggi, Talijanke koja je 1990. osvojila Taranto bez da se sučelila s tenisačicom boljom od 150. mjesta.
Burrage, 24-godišnja Londončanka, imala je puno teži put do finala jer je kroz ždrijeb morala dobiti i polufinalisticu AO, Magdu Linette (WTA 21), a još i Martincovu (WTA 121), Frech (WTA 77) te Cornet (WTA 72). Dobila je, dakle, četiri meča protiv bolje rangiranih od sebe, ali nije uspjela i peti...