Samo dva dana nakon što je proslavio 20. rođendan, Carlos Alcaraz se pojavio na crvenom tepihu u Parizu na dodjeli prestižnih nagrada Laureus koje se dodjeljuju u nekoliko kategorija najboljim, najvećim, ali možda prije svega, ili u većini slučajeva, najglamuroznijim sportašima svijeta. Nagrada je to koja u ovih 24 izdanja nije promakla ni Hrvatima. Janica Kostelić je 2006. izabrana za najbolju sportašicu svijeta, dok je Goran Ivanišević nekoliko godina ranije, nakon velikog trijumfa u Wimbledonu, izabran za povratnika godine.
Alcarazu, iako mu je tek 20 godina, nije izmaknula pozivnica na veliku predstavu koja se ove godine događala u Parizu. Prethodnih godina ta je pozornica najviše puta bila u Monte Carlu, ali gdje god bila glamur i crveni tepih nisu izostali.
Mladi Španjolac imao je bogati i prilično zgusnuti program. Iz Madrida, gdje je obranio naslov i osvojio četvrti turnir iz kategorije Master 100, deseti ukupno, doletio je u Pariz samo primiti nagradu koja bi u godinama koje dolaze mogla biti njegova konstanta. Ovoga puta bila je to nagrada za otkriće godine, ali siguran sam da neće dugo čekati i najvažniju i da mu nagrada za najboljeg sportaša godine neće izmaknuti.
Djelomično zato što je sa samo 20 godina pokazao i dokazao sportsku veličinu, ali djelomično i zato što je tenis, i u muškoj i u ženskoj konkurenciji, uvjerljivo vodeći sport kada je nagrada Laureus u pitanju. Roger Federer je četiri godine uzastopno, a pet ukupno, bio dobitnik Laureusa za sportaša godine, Novak Đoković je slavio četiri puta i Rafael Nadal dva puta, a to će reći da je slavni i po svim rezultatima nedostižni teniski trojac blistao i na ovoj pozornici. Zajedno su osvojili čak 11 puta nagradu za sportaša godine.
Sve je počelo u Umagu
Kad će se to dogoditi Alcarazu, samo je pitanje vremena jer je već ovako mlad ostvario snove gotovo svakog velikog sportaša. Neki će ići toliko daleko i zaključiti da mu ništa više i nije potrebno jer je neke standarde postavio prije svih. Tako je, recimo, sa samo 19 godina stigao do broja 1 na svijetu, koji u jednom trenutku morao predati, ili vratiti, Novaku Đokoviću, ali je bilo samo pitanje vremena kad će mladi Španjolac ponovo zasjesti na vrh. Dogodit će se to upravo ovoga tjedna u Rimu, na turniru kojeg je njegov još uvijek slavniji sunarodnjak Rafael Nadal osvojio 10 puta.
Brzina kojom ide Carlos Alcaraz kroz svijet tenisa mogla bi se mjeriti koracima od tisuću milja. U Madridu je osvojio deseti naslov u karijeri, za njega je prvih deset došlo relativno brzo, ali je izvjesno da će do kraja godine taj učinak podebljati. U veliki svijet tenisa krenuo je iz Umaga, gdje je prije dvije godine došao do prvog naslova karijere, a onda je sve eksplodiralo. Lani je osvojio pet naslova, uključujući i US Open, a ove godine je već na četiri nakon što je osvojio Buenos Aires, Indian Wells, Barcelonu i Madrid. Stoga i ne čudi da je toliko mlad već osvojio Laureus.
Bez obzira na to što i ta Akademija, koja ima 71 člana, ima svoje favorite, i među sportašima i među sportovima, do tako velikog priznanja nije lako doći. Može to sigurno najbolje i najzornije potvrditi Janica Kostelić kojoj ni tri olimpijska zlata i jedno srebro na jednim Igrama, što nije napravio nikad nitko u alpskom skijanju, nisu bili dovoljni da dobije tu nagradu 2002. već je morala čekati još četiri godine da joj se to dogodilo. Kao što danas na tu nagradu čeka i djevojka koja je oborila sve rekorde po broju pobjeda u Svjetskom skijaškom kupu, Mikaela Shiffrin.
Đoković će mu predati štafetu
Amerikanka je nadmašila slavnog Šveđanina Ingemara Stenmarka, dosad je ukupno šest puta bila kandidirana, od čega četiri puta za sportašicu godine, ali još niti jednom nije zasjela na vrh. Kao što je veliko pitanje koliko će dugo morati čekati na tu nagradu Mondo Duplantis, čudesni Šveđanin koji počinje skakati na visinama koje su nedostižne za sve njegove suparnike, a opet nam se ponekad čini da će morati preskočiti sedam metara da bi dohvatio sve zvijezde.
Uglavnom, Carlos Alcaraz je doletio u Parizu samo na nekoliko sati, samo da bi primio nagradu i zahvalio se svima i odmah je odjurio dalje. Još je na crvenom tepihu, na odlasku, zaželio svima da se dobro provedu i da uživaju u večeri jer je on žurio na zrakoplov koji će ga odvesti u Rim gdje će se obaviti primopredaja.
Naime, goli podatak da je obranio naslov u Madridu doveo ga je na samo nekoliko bodova do povratka na prvo mjesto svjetske rang liste. Njega će, bez obzira na to što se dogodilo u Rimu, Đoković morati predati mladom Španjolcu jer je branitelj naslova i može samo ponoviti bodove iz prošle sezone. Alcarazu će već sam nastup biti dovoljan da se vrati na prvo mjesto, a neki će reći - da se vrati na prvo mjesto za dulje vrijeme.
U Rimu neće biti Rafaela Nadala, neće biti ni Marina Čilića, Novak Đoković je preskočio Madrid i u Rimu se vraća na veliku scenu, ali i ova glamurozna predstava u Parizu najavila je da se svijet sporta mijenja, pa tako i tenis. Iako, kad pogledamo ukupan zbroj svih tih teniskih nagrada ponekad je izgledalo kao da se tamo dijele samo nagrade za tenisače i tenisačice.