Kod Andreja Rubljova ništa ne ide jednostavnim putem. Svoj prvi ATP naslov osvojio je 2017. u Umagu i to nakon što je ispao u kvalifikacijama. Mađar Attila Balazs ga je sredio u odlučujućoj rundi za ulazak u glavni turnir i mlađahni Rus, tada još tinejdžer, već je počeo pakirati kofere. A onda se naš Borna Ćorić povukao s turnira, omogućio Rubljovu da utrči u ždrijeb kao "sretni gubitnik" i nekoliko dana kasnije senzacionalno podigne pobjednički pehar.
Danas Rubljov (25) više ne mora upadati na turnire kao "lucky loser" jer već dugo je stabilni član Top 10 društva, ali sve do ove nedjelje nije iza sebe imao nijednu Masters 1000 titulu. A do premijerne, na zemljanim terenima Monte Carla, opet je stigao u svom stilu. U finalu je protiv danskog tinejdžera Holgera Runea bio na konopcima, gubio je u odlučujućem setu s 1:4 i bio suočen s još jednom break-loptom, da bi onda na čudesan način pronašao snagu, izvukao se iz ponora i odjurio do naslova. Sretnog trinaestog na ATP Touru.
U neka druga vremena Rubljov bi se u takvoj situaciji raspao i digao ruke od meča, ali novi Rubljov se odlučio boriti do kraja.
- Nakon što sam se toliko mučio, toliko puta gubio u finalu, polufinalu, u ranijim rundama, nakon što sam se toliko borio da osvojim prvi Masters 1000 turnir, konačno sam nekako uspio. I to u Monte Carlu, na stvarno povijesnom turniru. Pobijediti u ovakvom meču, nakon što sam u trećem setu gubio 1:4 i spašavao break-loptu, zvuči poput bajke - suznih je očiju govorio ruski tenisač.
Prvo Masters 1000 finale igrao je prije dvije godine, također u Kneževini, i tada je izgubio od Stefanosa Tsitsipasa. Nekoliko mjeseci kasnije u finalu Cincinnatija bolji je od njega bio Alexandera Zvereva.
- Duboko u sebi sam se nadao da ću možda imati barem još jednu priliku. I da ću barem pokušati igrati do kraja. Jer sjećam se prethodnih finala u kojima mentalno nisam bio spreman i kada sam pomislio da više nemam nikakve šanse za pobjedu, psihički sam potpuno pao. Ovaj put sam razmišljao "u redu, ako ćeš već i danas izgubiti, barem vjeruj do kraja". To je ono čega sam se pokušavao držati u trećem setu, nadajući se da ću možda imam jednu dodatnu priliku da se vratim. I na kraju sam uspio.
Emocije i uzbuđenje su ga tijekom dodjele pehara toliko svladali da je princa Alberta II od Monaka oslovio s "monsinjor", a uspio je zamijeniti i princezu Charlene s Melanie-Antoinette de Massy, predsjednicom Monegaške teniske federacije.
- Želio bih uputiti veliku zahvalu monsinjoru i princezi na sjajnom gostoprimstvu i na tome što održavaju ovaj turnir nevjerojatnim - rekao je prije nego što se okrenuo princezi Charlene i obratio joj se riječima:
- Hvala vam na svemu, Melanie.
Kada mu je princeza uz smijeh pokazala tko je zapravo Melanie, Rubljov je prekrio glavu rukama.
- Ah, oprostite, oprostite. Previše sunca, ljudi. Malo sam glup, znate - ispričavao se Rus dok su se princ i princeza smijali i pljeskali mu.
Priznao je da ga je ugodno iznenadila velika podrška publike u trenucima kad njegova zemlja nije najpopularnija na svijetu.
- Jako sam zahvalan jer je tako teško dobiti podršku, a pogotovo kad u trenutnoj situaciji dolazite iz zemlje iz koje ja dolazim. Općenito je dobiti naklonost publike teško, a u ovim je uvjetima to i dvostruko teže.
Rubljov je jedan od rijetkih ruskih sportaša koji je javno pozvao na mir. Doduše, napravio je to općenito, ali to je i razumljivo jer zbog vlastite sigurnosti teško je očekivati da će prozvati vlastitu zemlju za agresiju. Samo nekoliko dana nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, tijekom turnira u Dubaiju napisao je na objektivu kamere poruku "bez rata, molim". U studenom je, pak, na ATP Finalsu napisao "mir, mir, mir, to je sve što nam treba".
- Ne možete se ponašati kao da se ništa nije dogodilo jer to je užasno. Kao što sam cijelo vrijeme govorio, suludo je da toliko normalnih ljudi pati i umire. Nije lako da se to događa u doba kad imamo mobitele, internet, društvene mreže... Jedino čemu se nadam je da će uskoro biti mir u svakoj zemlji - izjavio je prošli mjesec.