Ana Konjuh posljednjih je tjedana bila u velikom zamahu. Dubrovkinja je igrala turnire čak devet tjedana zaredom, pribrojimo li u to i Billie Jean King Cupom u Rijeci, a zašto ne bismo jer je, uostalom, i tamo također igrala jedan meč. Sveukupno, od 1. listopada Ana je neprestano u pogonu, na putovanjima iz grada u grad, iz države u državu, na terenu, na mečevima...
Taj ludi ritam okončan je prošlog tjedna u Andori, na tamošnjem turniru iz serije WTA125, gdje je Konjuh igrala polufinale. Još jedno polufinale, zapravo, jer u spomenutom je razdoblju od osam turnira na četiri igrala najmanje polufinale, odnosno u jednom je trenutku povezala 13 pobjeda u nizu, unutar kojih je utkala i dva osvojena turnira.
- Trebala sam igrati još dvije “125-ice” u Francuskoj, ali odustali smo jer smo odlučili da je ovo bilo dosta - reći će Konjuh pa onda tužnim glasom dodati:
- Ionako nisam uspjela ispuniti cilj, nije bilo potrebe još se dodatno fizički i psihički trošiti.
Ulazna lista je zatvorena
A cilj je bio ući natrag među 100 najboljih na svijetu kako bi imala izravan ulazak na Australian Open, koji počinje već za mjesec i pol dana. Upravo to je bio i razlog ovog pomalo mahnitog ritma turnira, ali je, nažalost, ostala na rubu, iako se činilo da je učinila dovoljno.
Ulazna lista za prvi Grand Slam u 2023. zatvorila se, naime, u ponedjeljak. Ana je u međuvremenu temeljem dobrog niza rezultata stigla do 107. mjesta WTA ljestvice, dok izravan ulazak imaju prve 104 tenisačice, plus osam s pozivnicom, što je dakle 112, koje uz još 16 iz kvalifikacija zatvaraju krug od 128 tenisačica u glavnom ždrijebu.
- Računali smo da će od onih koje su ispred mene na listi, otpasti Kerber koja je trudna, ozlijeđena Gavrilova te Halep radi doping slučaja - kaže Ana.
Drugim riječima, taman se trebala spustiti među 104.
- Ali... Prijavila se i gomila igračica sa zaštićenim renkingom.
Čak 11 ih je s tim statusom, odnosno to su tenisačice koje su pale u renkingu jer su pauzirale radi ozljede i na povratku imaju pravo prijaviti se na određeni broj turnira s renkingom koji su imale u trenutku ozljede. U ovom slučaju to je učinilo njih 11 - jasno sve s renkingom unutar Top 100 - a one ulaze s kraja kolone, odnosno umjesto onih od 104. do 94. mjesta na WTA ljestvici.
- Tako da sam igrala i finale na turniru u Andori, mislim da mi svejedno ni ti bodovi ne bi bili dovoljni, da ne bih prošla “cut”, s obzirom na toliko njih sa zaštićenim renkingom.
Budući da je teško očekivati da 11 tenisačica odustane, pa da se crta za izravni ulazak (opet) pomakne do Ane, put do glavnog ždrijeba Australian Opena morat će tražiti kroz kvalifikacije, koje uvijek donose dodatni stres i neizvjesnost.
- Malo, eto, ostaje gorak osjećaj jer htjela sam tu Australiju osigurati. Nažalost, nije se dogodilo, makar je prije mjesec dana sve izgledalo dobro, ali neke su me igračice, koje su bile iza mene, preskočile i tako se svašta potrefilo da je malo nedostajalo na kraju.
Najduži niz u karijeri
No, dok ju je s jedne strane zadesio peh, s druge mlada Dubrovkinja može biti zadovoljna svojom igrom i formom, odnosno u tome tražiti optimizam za start 2023.
- Tako je jer plan je bio nakon US Opena odigrati neke manje turnire da dobijem nekoliko mečeva, da uđem u ritam i baš se tako i dogodilo, a još sam k tome i osvojila te dvije titule.
I ostvarila najduži pobjednički niz u profesionalnoj karijeri, 13 mečeva bez poraza.
- Da, mislim da jest najduži. Istina, ostvaren na manjim, ITF turnirima u odnosu na WTA koje inače uglavnom igram, pa je zato i lakše doći do takvog niza. Makar i u ovom nižem rangu ima dobrih i opasnih igračica, tako da nije posve jednostavno to ostvariti. Kako god, najviše mi je drago što sam vidjela da mogu ponovo igrati konstantno i samo se nadam ostati zdrava.
To je naša i Anina vječna i definitvno najveća želja. Jer teško se sjetiti tenisačice, pa i sportašice općenito, koja je imala toliko pehova s ozljedama. Iza nje su - a uskoro će napuniti tek 25 godina - već četiri operacije desnog lakta, rehabilitacije, povratci, stalni usponi i padovi, pa plus ostale ozljede (leđa, gležanj...). A nije ni ova godina prošla bez jedne, i to posve bizarne.
- To je bilo ljetos neposredno uoči Roland Garrosa. U ponedjeljak sam trebala igrati 1. kolo protiv Simone Halep, a u petak sam slomila nogu - prisjeća se Ana.
- Taman sam ušla u neku formu nakon par loših mečeva prije toga i baš sam imala pozitivan osjećaj. Otišli smo na večeru u grad, išli na neke fontane i jednostavno sam tamo nekako “fulala” stepenicu i slomila potkoljenicu.
I umjesto na stadionu Philippe Chatrier završila je na još jednoj operaciji.
- Ma, da sam išla izmišljati takvu priču, ne bih valjda mogla takvu izmisliti - i sama se smije.
Uglavnom, taj lom opet ju je izbacio na nekoliko mjeseci, a ujedno je i uzrok što je sada u završnici godine morala loviti bodove. Jer, da je sve bilo normalno, sigurno bi Ana, koja je već 2017. bila Top 20 na svijtu, odavno opet bila u Top 100, a ne se borila za povratak sa 170. mjesta, na kojem je bila prije samo mjesec i pol. No, otad je opet krenula uzlaznom putanjom i pri tome ostvarila omjer 20-5.
- Kako nisam dugo igrala toliko mečeva u nizu, nisam znala kako će se noga “ponašati”, ali ispalo je dobro. U prvih par mečeva osjetila sam još malo nesigurnost, ali sad je sve OK. Trebam sada samo vidjeti hoću li vaditi pločicu i vijke koji su pričvrstili kost...
Odmor od dan-dva
U međuvremenu je lakat, da ne ureknemo, također dobro služi.
- Ah, to je - klasika. Na terenu sam, igram, tako da više od toga ne mogu poželjeti. Nije da igram bez boli u laktu, ali prihvatila sam da je to moja svakodnevica, dio moje karijere, na neki način moja sudbina i idem dalje.
Prvo će, međutim, na mini-odmor.
- Ma samo dan-dva, da psihički dođem k sebi jer nisam bila doma dva mjeseca. Ali, nema baš puno vremena budući da 26. prosinca letimo za Australiju, prije toga ću na jedan dan skočiti do svojih u Dubrovnik, tako da sve zajedno nemam taj luksuz vremena da uzimam odmor već se trebamo pripremiti do tada - zaključila je Ana Konjuh.