Spektakl je najbolja riječ za ono što slijedi, ustvrdio je Goran Ivanišević u svojoj kolumni u biltenu turnira na dan u kojem se Umag pripremao za finale snova. Alcaraz vs. Sinner, sudar Top 10 igrača u “školjci” pokraj lagune, teniski je svijet u nedjelju tretirao kao predigru epskog rivalstva. “Oni vrijede finala Grand Slama, možda već na US Openu”, zaigrao se Goran.
Čak i ako je zadnja prognoza malo nabrijana, Umag 2022. bio je privilegiran kao rijetko kad. Iza nas je turnir rekorda i fascinantnih raspleta koji će se teško nadmašiti…
Najzvučniji finale
Uz cijelu koloniju Grand Slam pobjednika i budućih (ili bivših) brojeva jedan koji su donosili atrakciju u Stella Maris, Umagu se nakon 32 godine prvi put dogodilo da ima Top 10 finale. O kakvom se raritetu radi za mali turnir, dovoljno će posvjedočiti podatak da su ga ove sezone imala još samo dva događaja iz serije 250. U oba finala pobjednik je bio Andrej Rubljov, još jedan bivši osvajač Umaga. U Marseilleu je kao sedmi na svijetu svladao Augera-Aliassimea (ATP 9.), dok je u Beogradu srušio u tom trenutku prvog na svijetu Novaka Đokovića.
”Finale od kojeg cure sline”, objavio je u subotu na društvenim mrežama Tennis TV, dok je jedan od viđenijih tviteraša dodao: “Hrvati su sretni što imaju takav blockbuster od finala.”
Kad je riječ o sudaru prvog i drugog nositelja, rasplet je to koji je u Umagu viđen još samo prve godine (Prpić vs. Ivanišević) te 2000. (Puerta vs. Rios).
Najmlađi debitant
Otkazivanja u zadnji čas često su znala rezultirati katastrofom, ali ove su godine donijela ugodno iznenađenje. Šesnaestogodišnji Dino Prižmić, koji je dva dana ranije osvojio srebro na U18 Europskom prvenstvu, impresionirao je hladnokrvnošću i borbom u prvom setu protiv Bernabéa Zapate Mirallesa. Da mu se nije dogodila ozljeda, oproštaj od Umaga izgledao bi puno ljepše od konačnih 4:6, 0:3 i predaje. Prižmić je bio najmlađi igrač na bilo kojem ovogodišnjem ATP turniru, detroniziravši Kineza Junchenga Shanga koji je dva tjedna prije debija u Rio de Janeiru (poraz od Martineza) otpuhao 17 svjećica.
Osim toga je Umag prvi put uručio pozivnice dvojici domaćih tinejdžera, što na Touru ove godine nije viđeno nigdje drugdje, a kuriozitet je i da su sva tri vlasnika wild carda bili Splićani.
Najmlađi polufinalisti
I dok su Alcaraz i Sinner potvrđene svjetske klase, turnir je za promociju svog talenta najbolje iskoristi Giulio Zeppieri koji je s renkingom 168. ušao u kvalifikacije i potom nanizao pet pobjeda. Dob navedene trojice je 20, 20 i 19 godina (Alcaraz), čime je Umag prvi put imao trojicu polufinalista mlađih od 21 godine. Posljednji ATP turnir koji se mogao pohvaliti takvom mladošću u polufinalu bio je Washington 2018. - Rubljov je imao 20, a Tsitsipas i De Minaur 19 godina.
Umag je k tome u ždrijebu imao petoricu od šestorice najboljih na svijetu do 21 godine - nedostajao je samo Félix Auger-Aliassime - dok je s Next Gen ljestvice ugostio prvu četvoricu. Plava Laguna Croatia Open etablirao se kao meka teniskih dijamanata i već sad intrigira pitanje koga će direktor Poljak pronaći sljedeće godine…
Najveći preokret
Gledateljima koji nakon subotnjih polufinala nisu otišli partijati, nego su se zadržali na stadionu zbog raspleta parova, Simone Bolelli i Fabio Fognini odužili su se na spektakularan način. Talijanski dvojac je protiv Glasspoola i Heliövaare spasio nevjerojatnih osam meč-lopti, od čega šest vezanih (!) u tie-breaku drugog seta u kojem su gubili 0:6. Preokret je to kakav u 32-godišnjoj povijesti turnira nije viđen ni u pojedinačnoj konkurenciji ni u parovima. Kroničari dobro pamte dramu između Mustera i Coste 1995., kad je Austrijanac prokockao 6:3 i 5:2, no tada su poništene “samo” tri meč-lopte. Prije tri godine turnir parova također je imao “cliffhanger” za kraj, ali ni približno dramatičan kao ovogodišnji. Haase i Oswald su protiv Melzera i Maracha spasili dvije meč-lopte.
Dominacija Talijana
”Mi smo najbolji, zavide nam Francuska, SAD, pa čak i Španjolska”, stoji u naslovu uredničkog uvodnika koji je na portalu Ubitennis objavio poznati talijanski novinar Ubaldo Scanagatta. Komentar je to renesanse talijanskog tenisa, kojoj je rasplet u Umagu došao kao šlagvort. Prvi put nakon 35 godina, odnosno turnira u Saint-Vincentu 1987., Italija je na nekom ATP turniru imala tri polufinalista.
Zajednički pothvat Sinnera, Zeppierija i Agamenonea ne iznenađuje jer Talijani već godinama snažno investiraju u tenis i samo su lani u organizaciju međunarodnih turnira uložili preko 30 milijuna eura. Ne trebate biti prorok da biste zaključili kako je sutrašnjica ATP Toura obojana talijanskim bojama. Sinner (20), Musetti (20), Zeppieri (20), Cobolli (20), Passaro (21), Nardi (18); među ovim ljudima garantirano se kriju budući osvajači najvećih titula, a mnogi će se među njima vraćati u Umag.
Najveći interes
Ljudi koji od početka prate turnir, dakle od hrvatskog finala 1990., potvrdili su nam da nikad nije zabilježeno da se stadion za završna četiri dana rasproda danima unaprijed. U eri Slavka Rasbergera i za vrijeme najveće Moyine popularnosti događalo se da se u prolaze na tribinama dodavaju nove stolice, ali to je bilo samo uoči finala. Umag je doživio procvat; problem je jedino što će ludnicu ovakvih razmjera biti teško reprizirati.