ŠTO JE STARIJI, TO JE BOLJI 'Još sam ovdje i pobjeđujem, a mislio sam prestati prije 10 godina'

Kad je Ivo Karlović u lipnju 2003. postao svjetska senzacija, kad je u prvom meču na centralnom terenu Wimbledona eliminirao branitelja naslova Lleytona Hewitta, samo je jedan tenisač iz Top 10 imao više od 28 godina. Bio je to ujedno najbolji igrač tada Andre Agassi sa 33 godine. Nevjerojatnih šest tenisača u Top 10 imali su 23 godine ili još manje. Div sa Šalate u trenutku proboja brojao je 24 ljeta u životnom kalendaru.

- Mislio sam da su mi za ozbiljan tenis preostale još tri, maksimalno četiri godine. Od toga moga “oproštaja” ravno je deset godina, a ja sam još ovdje, pobjeđujem - rekao je 37-godišnji Zagrepčanin nakon ulaska u finale City Opena u Washingtonu.

- Iza mene su dva nevjerojatna tjedna. U Washingtonu je užasno vruće.

Ovo mu je prvo finale na turniru kategorije 500. Zanimljivo, jedan od ciljeva mu je osvojiti turnir te kategorije.

- U ovim mojim starim godinama dobro je kad još uvijek možeš ostvarivati ciljeve.

Već s finalom je osigurao povratak u Top 30 (oko 27. mjesta). Nije loše za nekoga tko je mislio da će prestati s tenisom prije deset godina.

U međuvremenu su se vremena drastično promijenila pa smo tek u 2016. dočekali finalista Grand Slam turnira rođenog u devedesetim godinama prošlog stoljeća, Milosa Raonica u Wimbledonu. I još se Kanađanina tretira mladim igračem, kao nekoga za koga ima vremena, što je i točno kad se pogleda aktualna struktura profesionalaca. U Roland Garrosu od 128 igrača u glavnom ždrijebu 51 je imao najmanje 30 godina (rekord Open ere), u Wimbledonu su bila dva manje.

Dennis Grombkowski/Getty Images / Getty Images

Uskoro će (u rujnu) među takve i Gael Monfils, nevjerojatan talent i najatraktivniji tenisač, kao junior osvajač tri Grand Slam turnira u istoj sezoni. Lako je zaključiti da kao senior nije stigao blizu tih rezultata, previše ozljeda i premalo vjere u vlastite mogućnosti (omjer od 5-19 u finalima), makar je bio sedmi na rang-listi.

I 2016. je bila slična, dosta je toga propustio, a kad je igrao, igrao je dobro. Dva finala (Rotterdam, Monte Carlo), tri velika četvrtfinala (Australian Open, Indian Wells, Miami). Nakon toga su stigle ozljede pa finale Washingtona.

- Starenje mi je definitivno malo pomoglo - rekao je Francuz nakon uvjerljive pobjede u polufinalu nad bolesnim (trovanje hranom) Alexanderom Zverevom od 6:4, 6:0.

- Iako, ja sam još uvijek mladić koji igra Pokemone. I to igram jako dobro, mislim da su bolji samo Dolgopolov i Millman.