Sezona ATP Toura dogurala je do tjedna u kojem će Umag, s Gstaadom u Švicarskoj i Los Cabosom u Meksiku, biti jedno od tri svjetska središta tenisa. Premda se fokus sportske javnosti sve više okreće prema Tokiju, na sjeverozapadu Istre do nedjelje će biti atraktivnih mečeva, s protagonistima koji bi se u ne tako dalekoj budućnosti mogli boriti i za puno veće titule.
O svemu tome razgovarali smo s Tomislavom Poljakom (34), Dugorešaninom kojemu će 31. Plava Laguna Croatia Open biti prva u ulozi direktora. Prije imenovanja Đorđa Đokovića (26) u Beogradu, bio je najmlađi direktor uopće na ATP Touru, a kako je riječ o našem bivšem kolegi iz Jutarnjeg lista, bez zadrške ga možemo predstaviti i kao jednog od najboljih poznavatelja tenisa u Hrvatskoj.
Jeste li uzbuđeni zbog debija?
- Lagao bih kad bih rekao da nisam. Velika je to čast i odgovornost, dovoljno je samo pogledati listu umaških pobjednika na ulazu u kompleks Stella Marisa. Sve ovdje odiše poviješću. Zato sam i uzbuđen i ponosan i nervozan, bez obzira na to što sam već godinama u organizaciji. Zahvaljujem Plavoj Laguni na prilici i veselim se nastavku suradnje u novoj ulozi.
Bili ste desna ruka Lawrenceu Frankopanu, prije toga ste pratili Umag kao novinar Jutarnjeg lista, a još prije toga bili ste linijski sudac. Koliko je to godina vezanih uz turnir?
- Prvi turnir kao linijski sudac odradio sam 2007., finale je bio Moya - Pavel. Ali, poveznice s Umagom traju još od djetinjstva, ovdje sam sa 10 godina igrao Vjeverica kup koji je imao gotovo pa kultni status. Kao novinar sam izvještavao s tri ili četiri turnira, a od 2015. sam ovdje bio kao Frankopanov pomoćnik.
Turnir prvi put kolidira s Olimpijskim igrama. Koliko je to zakompliciralo slaganje liste igrača?
- Za odgovor je najbolje pogledati listu Gstaada, gdje su u zadnji čas otkazivali Thiem, Tsonga, Verdasco, 'visi' im Shapovalov, a u glavni ždrijeb ulazi 22. alternativa. Takozvani cut-off je na 158. mjestu. Nama se nije toliko pomaknula crta, ali da nam je bilo teško, jest. Prvo moraš prekrižiti sve igrače koji će igrati u Tokiju, a oni koji neće, većinom nisu dostupni. Neće sad Federer igrati Gstaad ili Nadal neki drugi turnir. To je u startu otprilike 50 posto igrača manje, onda još dodajte 25 posto onih koji ne žele na zemlju. Pa vam još dio igrača uzmu Gstaad i Los Cabos i onda dolazimo do toga koliko je nezgodna pozicija u terminu Olimpijskih igara.
Zadnji peh bilo je otkazivanje 19-godišnjeg Lorenza Musettija. Hoćemo li ga gledati u Umagu sljedećih godina?
- Da, očekujemo i njega i Sinnera i Alcaraza i Runea (ove godine dobio pozivnicu). Na rang-listi za 2001., 2002. i 2003. godište, to su najbolji igrači svojih generacija. Ako nas pomazi sreća i ne bude otkazivanja, već sad imamo fantastičan turnir za 2022.
Svjetla pozornice trebao bi ukrasti Carlos Alcaraz. Je li to igrač za kojega ćemo u budućnosti govoriti kao za Đokovića i Nadala - i oni su jednom bili u Umagu?
- Pitanje je hoćemo li ikad više za ikoga govoriti kao za Đokovića i Nadala, s obzirom na to gdje su oni danas. No, siguran sam da će Alcaraz biti u grupi onih s kojima će se Umag hvaliti u budućnosti. Kao što se već sad hvalimo s Rubljovim, koji će ili osvojiti Grand Slam ili biti jako blizu, i s Felixom Augerom-Aliassimeom. Obojica su u Umagu igrali s pozivnicama. Alcarazu smo pozivnicu za kvalifikacije nudili još 2019., kad je imao 16 godina i bio 600. ili 700. na svijetu. Dogovor s Musettijem sklopili smo kad je bio 250., a sa Sinnerom kad je bio ispod 300. mjesta. Ne možeš uvijek imati budžet za top igrača, ali ako smo u nečemu dobri, to je prepoznavanje najtalentiranijih mladih igrača.
Ivanišević kaže da je Umag u tome najbolji na svijetu?
- Možda je to pretenciozno reći, ali ako nas usporedite s drugim turnirima, kome i na koji način daju pozivnice, onda nismo daleko. Tko se od manjih turnira može pohvaliti da je u posljednjih pet godina imao sve te klince? Ne zaboravimo i Thiema koji je kod nas bio 2015., ili Zvereva i 2014. Od onih koji igraju zemlju, malo koga smo zaobišli.
Koga se ove godine još isplati doći pogledati?
- Svakako Runea, koji možda nije kalibar iz ranga spomenutih igrača, ali je veliki radnik, ozbiljan, jako zanimljiv za gledanje. Definitivno i našeg Duju Ajdukovića čija će lopta u ovim sporijim uvjetima i dalje ići kao raketa. Bude li vjerovao u sebe, može dobiti bilo koga. I svi oni koje smo već isticali: tri bivša osvajača Cuevas, Cecchinato i Lajović, četiri Talijana, dva bivša top 10 igrača Gasquet i Pouille, zatim Moutet koji zna biti totalno lud, odigrati i nevjerojatno i katastrofalno…
Za priče o budućnosti bit će vremena, ali vječno je pitanje prelazak na tvrdu podlogu. Lobira li se i dalje na tu temu?
- Lobira se, a zasad ću samo reći da je 2023. godina u kojoj imamo najveće šanse. Spremaju se goleme promjene i nova strategija na Touru i ako prilika postoji, to je ta sezona. Da će biti lako, neće, jer se već 20 godina dobivaju odbijenice, ali ne odustajemo i nećemo odustati.