U tenisu je prava pomama za - mirovinom. Svake godine se, jasno, netko oprosti od igračke karijere, ali 2024. ipak je malo posebnija jer osim što je doista veliki broj tenisačica i tenisača odlučio reći zbogom reketu, ujedno je riječ o nekoliko pojedinaca koji su krojili povijest ovoga sporta unazad 15-20 godina. Štoviše, skoro pa da je “potukla” 2022. u kojoj su se povukli i Roger Federer i Serena Williams, što je veliki broj ljubitelja tenisa bacilo u očaj.
Ništa manje tužan dojam ne ostavlja ni 2024. jer su najzvučnija imena na listi novih teniskih penzionera ona Rafaela Nadala, Andyja Murraya, Dominica Thiema, Angie Kerber... sve redom Grand Slam pobjednika i sjajnih tenisača.
Iz naše perspektive valja notirati službeni oproštaj Ive Karlovića, ali još je tu gomila sportaša koji su imali svojih uspješnih razdoblja ili barem neki bljesak, zbog čega zaslužuju biti još jednom spomenuti.
RAFAEL NADAL: Uspjeh nije pobjeda, već sve ono što ste prevladali da biste pobijedili
Godine: 38
Prva sezona: 2001.
Top renking: 1.
Oproštaj nije bio bajkovit kako su mnogi priželjkivali - u dresu reprezentacije, na domaćem tlu, s još jednim osvojenim trofejom Davis Cupa u rukama - ali nije to ni najmanje promijenilo sliku perfektne ili gotovo perfektne karijere kakvu je Rafael Nadal iscrtao kroz posljednjih više od 20 godina.
Španjolac je otišao u tenisku mirovinu kao jedan od najvećih koji je ikada držao reket u rukama, sa 22 Grand Slam titule, dva olimpijska zlata, 209 tjedana kao broj 1 na svijetu i još mnoštvom vrhunskih dosega i rekorda. Bilo bi ih još i više, bila bi Rafina statistika još impresivnija, da mu se kroz ta dva desetljeća nisu ozljede stalno pojavljivale i radile mu probleme. Propustio je zbog njih čak 18 (!?) Grand Slam turnira, a povukao se s još pet, koje je već počeo. Kod Đokovića je ta brojka četiri, kod Federera šest. I svejedno je Nadal došao do 22 Grand Slam titule. Koliko bi ih još osvojio da ih je sve mogao igrati, nitko ne može znati, ali barem četiri-pet nameće se kao prihvatljiva brojka. Dakle, bio bi sada na 26-27, a kako bi vjerojatno na nekima od tih Grand Slamova bio pobjednik umjesto Đokovića ili Federera, automatski bi oni imali manje od svojih 24, odnosno 20.
No, to je sve u sferi “što bi, kad bi”, a Nadal se nikad nije zamarao brojkama i listama.
- Uspjeh nije pobjeda, već sve što ste prevladali da biste pobijedili. Uspjeh je biti sretan. Uspjeh nije pobjeda ovdje ili pobjeda ondje. Uspjeh je uživati u treninzima, uživati u svakom danu, uživati u napornom radu, pokušavati biti bolji igrač nego prije.
Posljednji put kad je bio sposoban igrati na maksimumu (iako je vukao ozljedu stopala) bilo je 2022. na Roland Garrosu. I taj turnir je osvojio. Sve poslije toga bila je evidentna silazna putanja i patnja već izmučenog tijela. Pokušavao je skoro dvije godine dati si šansu i vratiti se, ali shvatio je i Nadal da je to uzaludna borba.
ANDY MURRAY: Ionako nikad nisam volio tenis
Godine: 37
Prva sezona: 2003.
Top renking: 1.
Jedan od rijetkih koji može i smije stati u istu rečenicu s teniskom Velikom trojkom - Federer, Nadal, Đoković. Štoviše, upravo je zbog njega to jedno vrijeme bila i Velika četvorka, jer Andy Murray bio je itekako sposoban ravnopravno se boriti protiv ostale trojice. Uspio je u doba kad su Roger, Rafa i Novak bili na vrhuncu ili jako blizu tome, osvojiti tri Grand Slam titule (i igrati još 8 finala), uspio je pored njih biti i broj 1 na svijetu. Nažalost, da bi sve to uspio morao je ići do samog ruba, a ponekad i preko njega da bi bio bolji od njih, a s vremenom ga je to dovelo u velike zdravstvene probleme. I zato je posljednje godine na Touru igrao s metalnim kukom.
- Dao sam koliko sam god mogao karijeri. Uvijek ima stvari koje biste, gledajući unazad, voljeli da ste napravili drugačije, ali to je bilo vrijeme kad je bilo teško osvojiti Grand Slam zbog “neke” trojice tenisača - govorio je Murray.
Možda i ključni trenutak mu karijere dogodio se 2012. kada je u Londonu osvojio olimpijsko zlato. U finalu je igrao protiv Rogera Federera, kojem je samo ta medalja nedostajala da upotpuni karijeru, i zapravo je Murray unaprijed bio otpisan. Tim više jer je koji tjedan ranije poražen na tom istom terenu - OI turnir se igrao na travi Wimbledona - od baš Federera u finalu Wimbledona. No, Andy je izašao kao pobjednik, a to kao da mu je prostrlo put za još veće stvari. Koji mjesec kasnije osvojio je i prvi Grand Slam (US Open), a sljedeće godine postao prvi Britanac nakon 77 godina s osvojenim Wimbledonom, čime je postao nacionalni heroj.
Naciju je vodio i 2015. do osvajanja Davis Cupa, prvog za Veliku Britaniju poslije 1936. godine, a 2016. u Riju postao prvi i jedini u teniskoj povijesti koji je obranio olimpijsko zlato u pojedinačnoj konkurenciji.
Nije dobio priliku na prikladan se način oprostiti od Wimbledona jer je zbog ozljede odustao od nastupa, a posljednje poene odigrao je na OI u Parizu, i to u parovima s Danom Evansom. U prvom su meču spasili pet vezanih meč-lopti Japancima Danielu i Nishikoriju, u drugom dvije meč-lopte Belgijanaca Gillea i Vliegena, ali u četvrtfinalu su ih zaustavili Amerikanci Fritz i Paul.
Osim što je sjajan tenisač, Murray je i lik sa sjajnim smislom za humor, pa je tako njegov prvi tweet nakon završetka karijere bio:
“Ionako nikad nisam volio tenis”.
IVO KARLOVIĆ: Od skromnih početaka do doktorske karijere
Godine: 45
Prva sezona: 2000.
Top renking: 14.
Iako je još 2021. odigrao posljednji službeni meč, u kvalifikacijama Indian Wellsa, Ivo Karlović tek je ove godine i službeno zaključio, kako je i sam opisao, neortodoksnu karijeru. S visinom od 211 centimetara - jedno je vrijeme bio najviši na Touru, pa se pojavio jednako visoki Opelka - Zagrepčaninu je glavno oružje bio servis koji kao da je “dolazio s trećeg kata”, kako je jednom opisao Andre Agassi.
S tim je servisom ispalio ukupno 13.728 asova, čime je jedno vrijeme bio rekorder, dok ga nije prestigao John Isner, ali ostali su još neki čudesni dometi. Primjerice, u Davis Cupu 2009. u Poreču je protiv Radeka Štepaneka istresao čak 78 asova, a do ovog ljeta bio je i rekorder po broju asova - 45 - u meču na dva dobivena seta (protiv Berdycha 2015. u Halleu).
No, nije (samo) zbog asova karijera dr. Ive bila neortodoksna već je takva bila zbog samih početaka. Jer oni su prolazili u vrlo skromnim, može se reći i siromašnim uvjetima budući da nije bilo dovoljno novca za financirati njegovu tenisku karijeru i razvoj, barem ne onako kako je to uobičajeno ili kako bi ti trebalo ići, pa je poznata priča kako je Ivo preskako ograde na teniskom centru na Šalati i onda tamo, po noći, neumorno sâm mlatio servise. Upornost se na koncu isplatila, iako je zbog svega relativno kasno ušao u profesionalne vode, kao 21-godišnjak. No, zato je možda i izdržao tako dugo, jer nije jako mlad upao u teniski dril, kao što je i njegov stil, njegova igra bila takva da je omogućavala mu igrati i sa 42.
Svjetsku slavu stekao je 2003. kada je u 1. kolu Wimbledona šokirao branitelja naslova, Lleytona Hewitta, a to je bio tek drugi slučaj u povijesti All England Cluba da je branitelj naslova izletio odmah na startu.
Osvojio je osam turnira iz 19 finala, pri čemu je, primjerice, 2007. godine bio jedini uz Rogera Federera koji je u istoj sezoni osvojio turnire na tri različite podloge: Houston na zemlji, Nottingham na travi, Stockholm na betonu. U 2008. dohvatio je 14. mjesto na svijetu, bio je i dio reprezentacije koja je 2005. osvojila prvi hrvatski Davis Cup naslov, a može se pohvaliti i da je jedan od rijetkih tenisača koji ima pozitivan skor s Novakom Đokovićem (2-1) s najmanje tri odigrana meča.
S obzirom na pozadinu i staze kojima je morao kročiti, jer nikada nije bio u prvom redu našeg tenisa, pa ni što se HTS-a tiče, ostvario je zapravo briljantnu karijeru. Malo je onih koji su vjerovali da će odigrati više od 700 utakmica na ATP Touru i da će karijeru okončati u pozitivi s 371 pobjedom i 367 poraza.
- Imao sam vrlo zadovoljavajuću i dugu karijeru s obzirom na ekstremno skromne početke, pogotovo kad je tenis u pitanju. Hrvatska je bila potpuno drugačija zemlja kad sam odrastao u 1980-ima i 1990-ima i jako sam ponosan na sve što sam ostvario i što sam uspio nadvladati.
ANGELIQUE KERBER: Do dvije od tri Grand Slam titule preko Serene u finalu
Godine: 36
Prva sezona: 2003.
Top renking: 1.
Njemačka tenisačica svoj je put završila u Parizu, na Olimpijskim igrama, koje su joj uvijek predstavljale posebnu kategoriju natjecanja, ali na kojima nije uspjela ostvariti svoj ultimativni cilj - osvojiti zlatnu medalju. Ali je bila jako blizu, u Riju 2016. igrala je finale i bila izrazita favoritkinja protiv Monice Puig, no Portorikanka je odigrala turnir, tjedan života i ubola zlatnu medalju.
No, Kerber je zato ostvarila puno toga na svim ostalim poljima. Osvojila je, primjerice, tri Grand Slam titule - Australian Open i US Open 2016., Wimbledon 2018. - a pri tome je u dva finala svladala Serenu Williams. Od Amerikanke je inače gubila šest puta, a pobijedila je ukupno samo tri puta, ali eto dvije je pobjede tempirala za najbolje prigode.
Bila je i broj 1 na WTA listi i to kao najstarija debitantica na toj poziciji u povijesti. Došla je na vrh, naime, s “tek” 28 godina. Između 2012. i 2018. upisala je više pobjeda na WTA Touru nego ijedna druga tenisačica i u tom intervalu završila godinu u Top 10 šest od mogućih sedam puta.U 2023. je inače i postala majka, rodila je djevojčicu Lianu.
GARBINE MUGURUZA: Jedina koja je u Grand Slam finalima pobijedila obje sestre Williams
Godine: 31
Prva sezona: 2012.
Top renking: 1.
Iako je to zapravo bila bjelodano i prošle godine, Španjolka je u 2024. i službeno potvrdila da je završila karijeru. Posljednji meč odigrala je još u siječnju 2023., a nadugo potom objavila da uzima dužu stanku kako bi provela više vremena s obitelji i prijateljima, što se može protumačiti kao uljepšana verzija mentalne borbe koja je u profesionalnim tenisu itekako intenzivna i zna biti veliki uteg.
Muguruza je dvostruka Grand Slam pobjednica, uzela je titule na Roland Garrosu 2016. i u Wimbledonu godinu kasnije, a još je finala igrala na Australian Openu 2020. i Wimbledonu 2015. Ima i osvojen WTA Finals iz 2021., a 2017. je dohvatila i broj 1 na svijetu. Ukupno u karijeri ima deset titula, što možda ne djeluje kao puno, ali zato je jedinstvena po tome što je jedina tenisačica koja je uspjela u Grand Slam finalima pobijediti obje sestre Williams. Serenu u Parizu, Venus u Londonu.
WESLEY KOOLHOF: Izabrao je Zagrepčanina Nikolu za svog posljednjeg suigrača
Godine: 35
Prva sezona: 2008.
Top renking: 1.
I ovo je još jedan Grand Slam pobjednik koji je stigao na kraj puta. Doduše, on možda više nego svi ostali novi teniski umirovljenici mogao bi nastaviti i dalje s karijerom jer doista je i dalje sposoban osvajati najveće turnire. Uostalom, Wesley Koolhof u 2024. je osvojio tri Masters 1000 titule, igrao ATP Finals te je i dalje među Top 10 igrača u konkurenciji parova.No, unaprijed je već bio odlučio kako je ovo završna godina i na tome će ostati.
U mirovinu ga je kao njegov posljednji suigrač ispratio naš Nikola Mektić, štoviše Koolhof je upravo Zagrepčanina htio uz sebe u svojoj posljednjoj sezoni, što je svakako jedan od velikih komplimenata za našeg tenisača. Surađivali su i ranije, u 2020., kada su igrali finale US Opena te osvojili ATP Finals, ali se razdvojili nakon što se Nikola dogovorio s Matom Pavićem za suradnju. U međuvremenu je, pak, Koolhof ostvario rezultat karijere osvajanjem Wimbledona 2023. s Nealom Skupskim.
DOMINIC THIEM: Ozljeda ga je zaustavila u naponu snag
Godine: 31
Prva sezona: 2011.
Top renking: 3.
U Beču, tamo gdje je sve počelo, za Dominica Thiema sve je i završilo. U istoj dvorani u kojoj je 2010. odigrao svoj prvi ATP meč u karijeri, u kojoj je godinu kasnije upisao prvi ATP pobjedu u karijeri, u kojoj je podignuo pobjednički trofej 2019., Austrijanac je odigrao i svoj posljednji meč karijere.
Ostat će upamćen kao osvajač pandemijskog US Opena 2020. godine, kada je u finalu na praznom Arthur Ashe stadionu okrenuo 0:2 u setovima u pobjedu nad Sašom Zverevim. Ali, ostat će u sjećanju iz njegova opusa i dva finala Roland Garrosa (2018., 2019.), gdje ga je tek Nadal mogao zaustaviti, te finale Australian Opena 2020.
Također će se pamtiti njegov jednoručni bekhend, udarac koji je nažalost pred izumiranjem, a kojim je Thiem nanosio veliku štetu suparnicima. Vrijedi to i za one najveće, Federera, Nadala i Đokovića jer dok su oni bili apsolutni carevi teniskog svijeta, upravo im je Austrijanac iz Bečkog Novog Mjesta bio kao kamen u cipeli, remetio njihovu idilu jer ih je pobjeđivao više nego bilo tko drugi. Dominic, naime, ima ukupni skor 16-19 protiv Velike trojke, odnosno pobijedio je u 46% mečeva protiv njih. Nitko od “teniskih smrtnika” nema tako dobar omjer u mečevima protiv “teniskih bogova”.
Nikad se neće znati na kakve bi ih muke bacio da se nije dogodila ozljeda ručnog zgloba i to neposredno nakon najvećeg trenutka karijere, osvajanja US Opena.Štoviše, upravo želja da ih stigne i pobjeđuje uzrok je ozljede jer tijelo nije izdržalo rad i stres koji je Thiem nametnuo radi ambicije da bude bolji, da bude njima uz bok. Prošao je operacije, oporavak, ali nakon dvije godine traženja i pokušavanja shvatio je da više nije isti tenisač kao prije, da nije više dovoljno dobar i povukao se.
ELENA VESNINA: Ruskinja iz Sočija odlazi s 3 Grand Slama, 2 olimpijske medalje..
Godine: 34
Prva sezona: 2002.
Top renking: 1.
Ruskinja iz Sočija jedno je vrijeme odlično gurala karijere i u pojedinačnoj konkurenciji i u parovima. U singlu je došla do polufinala Wimbledona 2016. godine, a na WTA listi najdalje došla do 13. pozicije, uz osvajanje tri turnira. U parovima je bila ipak puno uspješnija - u riznici su tri Grand Slam titule, sa svih osim Australian Opena, a i tamo je dva puta igrala finale. Bila je i broj 1 u konkurenciji “dublova”, a s Jekaterinom Makarovom osvojila je zlato na OI u Riju 2016. te srebro u "miksu" s Karacevim u Tokiju 2021.
Uz sve to rodila je djevojčicu Jelizavetu 2018., te još jednu, Anu, 2023. Oprostila se na Igrama u Parizu.
Zbogom rekli i pobjednik Umaga Cuevas, Rosol, Krajinović, Giorgi, Cornet...
Prema nekim podacima najmanje je 23 tenisača s ATP Toura koji su odučili da im je 2024. bila posljednja sezona u karijeri kao igračima. Makar je to vrlo nepouzdana brojka jer tu se radi samo o koliko toliko poznatim igračima, koji su bili Top 100, Top 50 ili Top 20 na svijetu u nekom trenutku, osvajali turnire, a pitanje je kako doći do podataka za sve one silne tenisače i tenisačice koji nisu imali tu sreću pa došli barem nakratko do svjetla velikih pozornica, a odlučili odustati.
Među onima za koje se zna da su spremili reket u torbe jednom zauvijek su pobjednik Umaga iz 2014., Urugvajac Pablo Cuevas (38 god/6 osvojenih turnira/top renking ATP 19), Srbin Filip Krajinović (32 god/ATP 26), Amerikanci Donald Young (35 god/ATP 38), Steve Johnson (34 god/4 titule/ATP 21), Ryan Harrison (32 god/1 titula/ATP 40), Portugalac Joao Sousa (35 god/4 titule/ATP 28), Australac John Millman (35 god/1 titula/ATP 33), Čeh Lukaš Rosol (39 god/2 titule/ATP 26) - koji se inače proslavio pobjedom nad Nadalom u Wimbledonu 2012., što se i danas smatra jednom od najvećih senzacija u Grand Slam povijesti - Argentinac Federico Delbonis (34 god/2 titule/ATP 32), jamajčanski Nijemac Dustin Brown (40god/ATP 64), Indijac Prajnesh Gunneswaran (35 god/ATP 75), Novozelanđanin Artem Sitak (38 god/5 titula/ATP 32 u parovima), Austrijanac Philipp Oswald (38 god/11 titula/ATP 31 u parovima)...
Kod tenisačica više nećemo gledati Alize Cornet (34 god/6 titula/WTA 11), Camilu Giorgi (32 god/4 titule /WTA 26), Shelby Rogers (32 god/WTA 30), Wang Qiang (32 god/2 titule/WTA 12)...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....