Tko zna, da su se stvari malo drugačije posložile, možda bismo ga danas gledali uz bok Marku Livaji u Hajdukovom dresu u kojem je trenirao kao klinac. No, u jednom je trenutku Borna Gojo na svome sportskom putu odlučio krenuti drugim smjerom, na kultnim je splitskim Firulama kao 12-godišnjak uzeo reket u ruke i tako je zakotrljao priču koja mu je odredila život.
U fokus hrvatske javnosti prvi je put došao 2019. kada je na završnici Davis Cupa u Madridu prvi put zaigrao za Hrvatsku i izgubio od Andreja Rubljova i Rafaela Nadala. Dvije godine kasnije u njemu smo dobili još jednu lijepu priču o sportskoj Pepeljuzi, neočekivanog junaka koji je odveo Hrvatsku u polufinale Davis Cupa.
Top tema preko noći
Gojo je trenutno 279. tenisač svijeta, ali to mu nije nimalo smetalo da u Torinu pobijedi daleko renomiranije suparnike. Najprije u skupini Australca Alexeija Popyrina, 61. igrača ATP ljestvice, a onda u četvrtfinalu i Talijana Lorenza Sonega čime je Hrvatskoj donio prvi bod, prije nego što su priču u paru dovršili Nikola Mektić i Mate Pavić. Ta pobjeda protiv Sonega itekako je odjeknula u teniskom svijetu jer riječ je o 27. tenisaču svijeta, čovjeku koji je ove sezone osvojio ATP turnir u Cagliariju i igrao u polufinalu Mastersa u Rimu, a lani je u Beču pomeo Novaka Đokovića.
Gojo je tako preko noći postao sportska top tema u Hrvatskoj, a među ljudima koji su posebno emotivno dočekali njegove pobjede je i Velimir Zovko, trener s kojim je Borna radio nekoliko godina. Najprije kad se kao klinac preselio iz Splita u Zagreb, a onda i nakon povratka iz Amerike gdje je bio na studiju.
"Jako sam emotivno doživio Bornine pobjede, kao i svi. To su stvarno velika iznenađenja i još jedan pokazatelj, kao i na koledžu, da je puno jači timski igrač nego kad igra za sebe", u uvodu će Zovko koji je u trenerskoj karijeri radio s i Bernardom Tomićem, a donedavno i s Bernardom Perom, Zadrankom koja igra pod američkom zastavom.
I dalje smo prijatelji
Iznenadio je, dakle, Gojo svojim pobjedama i čovjeka koji ga jako dobro poznaje. Posebno onom protiv Sonega.
"On je Popyrina početkom godine imao “dobivenog” u Australiji, triput ga je trebao pobijediti. I onda poslije toga Popyrin zaradi pola milijuna dolara od nagrada, a Borna upadne u rupu. OK, Popyrin je ove godine napravio značajne rezultate i nitko nije mogao reći da će ga Borna dobiti u Torinu, ali to je ipak tip igrača s kakvim Gojo voli igrati. Ali, Sonego, e to je baš iznenađenje, pogotovo treći set u kojem je Borna tako dobro mentalno stajao na terenu. Jednostavno se vidjelo da se Sonego gubi i da nema više odgovora, Borna je baš iskontrolirao taj treći", ističe Zovko.
Njegova suradnja s Gojom završila je lani, ali kontakt i dalje postoji.
"Čujemo se, odnosi su jako dobri, i dalje smo prijatelji. Surađivali smo ukupno skoro četiri godine, a razišli smo se lani jer je on htio probati ići van trenirati. Ali, i cijela ta prošla godina s Covidom je otišla u krivo, turniri su počinjali, pa se prekidali, sve je bilo “idi mi, dođi mi”. Zagreb mu više nije mogao nuditi mogućnosti kakve je želio i njegovo je razmišljanje bilo da proba otići negdje drugdje premda se ni to nije baš pokazalo najsretnijim rješenjem. Ali, takva su vremena, nije lako ništa planirati."
Kakav je Borna bio kao klinac kad se s mamom i sestrom preselio iz Splita u Zagreb.
"Došao je kao junior sa 17 godina. Bio je radišan, ali i pomalo samovoljan, imao je nekakva svoja viđenja stvari, kao i svi Dalmoši, ha-ha. Ali, samo je u počecima bilo tako, cijela ta promjena sredine njemu kao klincu nije baš previše odgovarala. No, poslije je bio dečko za poželjeti."
Nije se Borna tada dugo zadržao u Zagrebu jer je uskoro stigao poziv koji nije mogao odbiti.
"Kad je napravio nekakve rezultate na Futuresima, odigrao nekoliko polufinala i finala, odmah su ga primijetili iz Amerike, brzo su reagirali i otišao je tamo na fakultet."
Igrački je napravio korak naprijed u Americi.
"Odjednom je od juniora, od Futures igrača, došao na profesionalnu, Challenger razinu. Pogotovo te 2018., kad su osvojili NCAA prvenstvo, to je bila godina koja mu je stvarno donijela teniski uzlet."
Borna nam je ovaj tjedan pokazao da može pobjeđivati igrače iz Top 100, tako da se nameće pitanje što njemu nedostaje da i sam postane dio tog društva?
"Samo kontinuitet, to mora odraditi. Klasu ima. Recimo, početkom godine u Australiji je Đoković htio samo s njim trenirati. Svi su zapravo htjeli s njim trenirati, odrađivati zagrijavanje, jer je stvarno zahvalan i igrački odličan. Ali, ako te ne krene rezultat, ako malo staneš s turnirima, izgubiš ritam i ne možeš ga odmah uhvatiti. Dogodi ti se da imaš šuplje periode i da ne uhvatiš kontinuitet, a sustav natjecanja u tenisu je takav da jednostavno moraš odigrati sezonu kontinuirano za napredak."
Ma, on je pravi sportaš
Pobjede u Davis Cupu svakako mu mogu biti poticaj i dati mu samopouzdanje pred novu sezonu.
"Moraju mu biti poticaj, i ja sam mu poslao poruku “sad vidiš gdje ti je mjesto”. Počeo je sada i s Goranom Prpićem surađivati, a svi znamo tko je Goran, odličan trener i vrhunski igrač. On mu može i s te neke insajderske strane pomoći i pokazati mu put da preskoči te prepreke."
Koje su najveće Bornine igračke kvalitete i u čemu ima najviše prostora za napredak?
"Ima odličan servis, a sad na taj servis još treba dodati dozu agresivnosti prema naprijed. Ima odličnu obranu, što je pokazao i u ovim mečevima, jako je dobar na nogama i odlično se kreće za svoju visinu, ali još mu fali malo te agresivnosti. S time bi mogao lakše dobivati poene i mečeve."
Pokazao nam je u Torinu i da je mentalno čvrst, nije potonuo protiv Sonega ni kad se našao u zaostatku u prvom setu, ni kad je brzinski izgubio drugi.
"Ma, on je pravi sportaš, ako mu date izazov, on uvijek pokušava biti najbolji. Ako trči na Sljeme, on želi biti prvi. Kad prihvati pozitivno sportski izazov, stvarno je odličan."