Posljednjih nekoliko godina tenis je kao i obično kad nema velikih rezultata nestao u anonimnosti većine hrvatskih sportova, a tu naravno nogomet čini veliku iznimku. No, nakon što se posljednjih tjedana tenis na velika vrata vratio doma više ništa nije isto kao prije. Iako naša Davis Cup reprezentacija nije otišla do kraja, iako nismo učinili i taj posljednji korak, kao ni Englezi na posljednjem Europskom prvenstvu u nogometu, naš povratak kući bio je daleko bombastičniji od povratka nekih drugih sportova i nekih drugih sportaša.
Iskreno govoreći, to i nije veliko iznenađenje jer je hrvatski tenis napredovao koracima od tisuću milja, a podatak da je Davis Cup dva puta stigao u Hrvatsku samo je potvrdio priču o velikim teniskim rezultatima u svim kategorijama i na svim većim ili manjim turnirima.
Tenis se počeo vraćati doma ove godine, jer nakon što smo pobjedom nad Francuzima u Lilleu drugi puta osvojili Davis Cup i nakon kratkotrajnog slavlja opet je sve prekrio zaborav, a zvjezdana prašina je ostala zvjezdana samo kod onih koji dugo pamte, kod onih koji su uvijek bili zadovoljni i s malim. S onima koji su, ali stvarno, ne samo figurativno, uvijek bili ponizni.
Ne treba sumnjati da je to bilo baš tako, dovoljno je prelistati stare komplete i vidjeti što je u hrvatskom sportu u tom razdoblju bilo "in", a to definitivno nije bio tenis. No, nakon što smo serijom neočekivanih rezultata stigli do četvrtog finala Davis Cupa tenis se opet vratio na naslovne stranice i opet je bio prva vijest svih vijesti. A kad neki sport dostigne taj status i pritom nadmaši nogomet onda znate da je načinio nešto veliko, iako neću ići toliko daleko i reći - veličanstveno.
Za tako nešto ima dovoljno novinara ili nazovi novinara, koji su se napokon sjetili da tenis još uvijek postoji, a usput u svojoj pobjedničkoj histeriji nisu zaboravili reći da čak ni teniski novinari nisu znali gdje i protiv koga će naša reprezentacija igrati. Zaključiti da je to bezočna laž nije teško, jer kod nas je, a toga smo svjedoci gotovo svakodnevno, neki sport(aš) bio velik dok se pobjeđuje, a one sekunde kad stigne poraz, sve se zaboravlja.
Sad je samo pitanje hoćemo li tenisače od kojih će neki dobiti i zaslužene nagrade na kraju godine zaboraviti odmah ili malo kasnije, no ovoga puta bi to moglo potrajati. Nekoliko dana uoči nastupa u Torinu u razgovoru s Goranom Ivaniševićem došao sam do zaključka kako ono što smo nekad smatrali gotovo nedostižnim snom, a to je bio trijumf u Davis Cupu, u budućnosti može postati ponavljanje uspjeha.
- Mislim da će Hrvatska u narednih 10-tak godina dominirati i svakako se boriti za najveće rezultate u Davis Cupu. Ne znam koliko bismo puta još mogli biti pobjednici, ali da ćemo biti pobjednici, u to sam uvjeren.
To je također rekao Goran koji je svih ovih godina znao locirati i gornje, ali i donje točke i našeg i svjetskog tenisa. A ima za ovo i dobar argument.
- Sustav natjecanja u Davis Cupu savršeno odgovara Hrvatskoj, više nego nekim drugim zemljama. Netko će reći zbog najboljeg para na svijetu, ali to je samo jedan dio priče.
Ivanišević nije zaboravio napomenuti da rezultati ne dolaze samo zato što imaš takav renking, nego se sve mora pokazati i dokazati na terenu.
- Nije lako bilo pobijediti Srbiju i Đokovića koji igra parove, bez obzira tko mu je suigrač. Slično je i s pobjedama nad Italijom na njihovom terenu, jer ne treba zaboraviti da su oni imali Fogninija koji je osvajao Grand Slam naslove u paru.
Kad svemu dodamo Bornu Ćorića koji će se, nadamo se, uskoro vratiti i kad Borna Gojo nastavi svoj put među 100 najboljih gdje mu je, tvrdi Ivanišević, i mjesto, nije neobično zaključiti da bi Hrvatska u narednom razdoblju od 10-tak godina mogla igrati veliku ulogu u Davis Cupu. A tu je i Marin Čilić koji još nije spreman razmišljati o teniskoj mirovini.
- Protiv Medvjedeva je Marin odigrao najbolji tenis ove godine. I zaslužio je dobiti prvi set. Ne znam kako bi završilo, ali trebao je dobiti taj prvi set. I kada sve što se dogodilo zbrojimo doći ćemo do zaključka da smo opet u prilici dominirati.
Ako tako misli Goran Ivanišević, tko bi rekao - ne. No, tu smo se ovoga puta zaustavili jer uskoro će nova sezona, sezona koja će krenuti u Australiji i koja će nositi dovoljno izazova. I za Novaka Đokovića, ako će igrati, i za Gorana Ivanišević, i za sve naše tenisače i tenisačice koji su od Olimpijskih igara u Tokiju pa do kraja sezone često nudili sliku pobjednika.