Francuska je u Osijek došla oslabljena jer nemaju Arthura Filsa (ATP 23), pa im je u odnosu na inicijalni potpis otpao i Ugo Humbert (ATP 24), a to su im dva trenutačno najbolja rangirana tenisača.
Naknadno je, pak, u sastav dodan Giovanni Mpetshi Perricard. Što je i logično jer on je, pak, prvi sljedeći na ATP listi od Francuza (ATP 36), ali u četvrtak je izbornik Paul-Henri Mathieu povukao naizgled nelogičan potez te ostavio Perricarda na klupi za mečeve prvog dana dvoboja. Možda zato što je Giovanni najmlađi i najneiskusniji od svih ostalih u reprezentaciji koja je stigla u Osijek - jedini je od francuskih igrača rođen u 21. stoljeću (2003.) - možda jer nije posve fit, možda se nije adaptirao na osječku podlogu jednako dobro kao ostali, a možda je samo Mathieuova procjena da je Corentin Moutet bolji izbor u srazu s našim Dinom Prižmićem.
- Izbornik donosi odluke i to moram poštivati. Imam puno povjerenje u dečke koji će igrati i vjerujem da će biti dobro za nas - rekao je 22-godišnji Francuz.
- Nisam razočaran, iako bih naravno želio biti na terenu, ali moram staviti ego sa strane i misliti na momčad. Glavni je cilj proći na završni turnir Davis Cupa, a moj ego ne smije biti ometajući faktor za momčad. Uostalom, svi igramo dobro i teško je izabrati tko će na teren.
Inače, osječki Gradski vrt prvi je u Hrvatskoj u kojem će se igrati na ovoj posebnoj, kemijski tretiranoj zemljanoj podlozi...
- Da, podloga je malo drugačija nego klasična zemlja pa je trebalo vremena svima za prilagoditi se. Ovdje ne odskače loptica kao na normalnoj, vjerojatno jer površina ispod nije beton, već parket, tako da ima razlike.
Mpetshi Perricard novo je ime u francuskoj reprezentaciji, debitirao je u veljači ove godine i upisao pobjedu na premijeri protiv Brazila. Doduše, u meču koji nije bio rezultatski presudan, jer Francuska je već vodila 3-0 i osigurala pobjedu kad je zaigrao protiv Matheusa Pucinellija (ATP 282).
- Odličan je osjećaj igrati za reprezentaciju. Drugačije je u smislu da ne igraš samo za sebe, već za puno ljudi koji imaju očekivanja od tebe. Prvi nastup je ostao u lijepom sjećanju i zato je lijepo opet biti tu. Cilj nam je kvalificirati se u četvrtfinale i nadam se da i ja mogu pomoći, ako će trebati.
Ono što Giovannija odvaja od prosječnih tenisača jest njegova visina - 203 centimetra - uz koju dolazi i razoran servis, koji mu je daleko najjače oružje. A ako netko ima povijest tenisača s opakim servisima onda su to Hrvati: Ivanišević, Ljubičić, Ančić, Karlović, Čilić...
- U ovom se trenutku još ne mogu uspoređivati s njima jer ja sam još uvijek novi lik, s ovogodišnjim Wimbledonom navršio sam tek prvu punu godinu na ATP Touru. A ovo su ipak velika imena koji su osvajali puno mečeva, turnira, imali puno uspjeha u tenisu. Rano je uspoređivati se s njima, možda će jednog dana biti moguće - skroman je mladić iz Lyona, koji inače igra i jednoručni bekhend, što je skoro pa "izumrla vrsta", pogotovo kod mlađih generacija.
- Ono što mogu jest uzeti njih kao primjere za svoj servis i stil igre, što sam i radio jer sam analizirao njihove pokrete, pokušao uzeti nešto od njih. Kako neke od njih viđam na Touru, i razgovarali smo par puta, dali su mi neke savjete, koje pokušavam primijeniti.
Zbog visine možda bi najbliže bilo reći da je Giovanni francuska verzija Diva sa Šalate.
- Karlović je imao nevjerojatan servis, makar nekad brzina nije najbolji način za osvojiti poen. Pričao sam s Ivom, jer je moj kondicijski trener prije radio s njim, a isto je i s Čilićem. S Ivaniševićem nisam imao prilike puno pričati, ali rekao mi je jednom prilikom da mu je drago vidjeti da netko udara drugi servis sa 200-210 km/h. Volio bih svakako s njima još razgovarati, jer vjerujem da mi mogu pomoći.
Mpetshi Perricard iskočio je prošle godine na ATP scenu, osvojio dva ATP turnira (Lyon, Basel), stigao iz prvog pokušaja do osmine finala Wimbledona kao "sretni gubitnik" iz kvalifikacija...
Ove je godine Wimbledon obilježio na drugi način. Postavio je, naime, rekord za najbrži servis ikada u Wimbledonu odslavši lopticu preko mreže sa 246 km/h, a postavio je i rekord za najbrži drugi servis uopće u teniskoj povijesti, sa 237 km/h. Možda su to tek prvi od mnogih rekorda koje će postaviti kad je servis u pitanju...
- Ha ha ha, možda, možda, nadam se da je tako. Za najbrži servis u Wimbledonu nisam ni znao da sam ga postavio jer sam, jasno, bio fokusiran na igru u tom trenutku. Tek su mi kasnije rekli za to. S druge strane, već sam vidio neke tenisače da su servirali jako blizu mojih rekordâ, pa mislim da će biti teško zadržati ih. Ali, to mi i nije cilj, već napraviti as ili lakše osvojiti poen servisom. Ako uz to bude i neki rekord, dobro dođe kao bonus, no nije obaveza.
Samo kao podatak - službeno najbrži izmjereni servis jest onaj Johna Isnera iz 2016. godine, inače upravo u Davis Cupu, od 253 km/h. Brže je u 2012. servirao Australac Sam Groth, čak 263,4 km/h, ali na Challenger turniru, koji ATP ne priznaje radi različitosti u standardima opreme za mjerenje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....