Hrvatska teniska reprezentacija igrat će u četvrtfinalu Davis Cup krajem studenog u Malagi, nakon prolaska skupine u Bologni, gdje smo u konkurenciji Italije, Švedske i Argentine osvojili drugo mjesto. Sljedeći suparnik prema obrani lanjskog finala je Španjolska, reprezentacija nakrcana jakim igračima, a koju će, po svemu sudeći, za nešto malo više od dva mjeseca predvoditi aktualni svjetski broj 1 i osvajač US Opena Carlos Alcaraz.
Epilog je to završnog dana turnira u Unipol Areni, gdje je Italija pobijedila Švedsku i time sebe promovirala na prvo mjesto u skupini A, a Hrvatsku povukla na drugu poziciju. Da je kojim slučajem Švedska pobijedila sa 3:0, onda bi Hrvatska ispala...
Stoga je sigurno bilo i ponešto nervoze u redovima naše reprezentacije, jer mogli su samo gledati i čekati, a nisu mogli sami utjecati na vlastitu sudbinu.
"Ja sam, doduše, u vrijeme meča Italije i Švedske bio u automobilu i vozio natrag prema Splitu, pa nisam gledao meč već samo pratio rezultatski tijek", kaže dan kasnije hrvatski izbornik Vedran Martić.
Mikael Ymer igrao kao lud
Srećom, Matteo Berrettini riješio nas je briga svladavši odmah u prvom meču Eliasa Ymera, čime je sve “sjelo na svoje mjesto”.
"I dobro je da je tako bilo jer, eto, Jannik Sinner, prvi talijanski igrač, izgubio je kasnije od Mikaela Ymera", ističe Martić aludirajući da bi bilo jako čupavo za nas da se slično iznenađenje dogodilo i u Berrettinijevu meču pa da se s 2-0 za Švedsku ušlo u meč parova.
"Ma, zapravo nisam ja sumnjao u Talijane uoči tog posljednjeg dana, uostalom i oni su morali ići maksimalno u taj dvoboj jer su vjerojatno htjeli biti prvi i izbjeći Španjolsku u četvrtfinalu. Opet, u Davis Cupu se nikad ne zna jer to je drugačije natjecanje od mečeva na Touru, drugačiji pritisak s kojim se neki ne mogu uvijek nositi. Na Touru igraš za sebe i svakog tjedna dolazi novi turnir, a u Davis Cupu nema prava za popravni, ako kiksaš čekaš godinu dana na sljedeću priliku, a k tome ne igraš samo za sebe već i za momčad."
A netko se nosi bolje, netko lošije s takvom vrstom odgovornosti.
"Eto, recimo, taj Šveđanin Mikael Ymer, 100. je na svijetu, a igrao je “kao lud” u Bologni. Prvog dana protiv protiv Argentine razbio je Diega Schwartzmana, koji je Top 20, a na kraju, eto, i Sinnera, koji je na rubu Top 10. I zato je pobjeda našeg Borna Ćorića protiv njega, u našem dvoboju sa Šveđanima, baš velika pobjeda."
Prošle je godine naš neočekivani junak bio Borna Gojo. Rušio je bolje rangirane suparnike (Popyrin, Sonego, Lajović) i gurao Hrvatsku sve do finala. Sada je izgubio prva dva meča (Musetti, E. Ymer), ali dobio i onda kada je najviše trebalo, Argentinca Sebastiana Baeza.
"Borna je u Bolognu došao već dosta umoran iz SAD-a. Igrao je deset turnira zaredom, iz tjedna u tjedan, ali u tom zadnjem meču protiv Argentine je doista skupio svu snagu što je imao i izvukao sve iz sebe za meč s Baezom. Tom je njegovom pobjedom i Ćoriću bilo lakše, jer igrati sa 1-0 nije toliki pritisak kao kad gubiš 0-1 i kad znaš da moraš dobiti jer ako izgubiš onda gubi i cijela momčad."
K tome, Gojo je od početka govorio da mu je teško priviknuti se na teren i uvjete u Unipol Areni. Jer podloga je bila vrlo spora, više je sličila zemlji nego li tvrdoj dvoranskoj podlozi, a to je usporavalo njegove glavne adute, jake i brze servis te napadačku igru. S obzirom na sve to i činjenicu da je izgubio prva dva meča, je li uoči Argentine bilo razmišljanja ubaciti Ninu Serdarušića na njegovo mjesto?
"Je, bila je ta dilema, ali presudilo je na kraju što je Gojo protiv Eliasa Ymera, makar je izgubio, odigrao dobar meč, izgubio drugi set u tie-breaku. Osjetilo se da se ipak malo bolje privikao na okolnosti, da je podigao svoju igru."
Splićanin je poznat kao fajter, i sâm je rekao da bi “za reprezentaciju pojeo svaki centimetar terena ako treba”. Što ne znači da i Serdarušić ne bi također.
"Nino je apsolutno bio u kombinacijama jer i na treninzima je ovdje bio jako dobar, a pobijedio je i prošle godine protiv Mađarske “živi meč”, dakle već je imao prethodno iskustvo. Teško je bilo odlučiti."
Završnica od 22. do 27. XI.
Ispalo je dobro, Hrvatska je pobijedila i na kraju prošla dalje, što je bio osnovni cilj. Možemo se početi pripremati za četvrtfinale, do kojeg je ostalo dva mjeseca, i u kojem ćemo se sudariti s vjerojatno najtežim mogućim suparnikom, Španjolskom. Em što će biti domaćini, em što imaju veliki izbor igrača, pa tko god bude u sastavu sigurno nam neće biti lagan suparnik.
"To je tako, među posljednjih osam najboljih teško je i očekivati da ćeš dobiti nekog laganog protivnika. Može biti da je netko nešto lakši u odnosu na drugu reprezentaciju, ali to su sitnice. Eto, i Talijani s prvog mjesta u našoj skupini idu na SAD, koji imaju Tiafoea, Fritza, vrlo jaki par... Nisu ni oni prošli nešto puno bolje."
Sastavi se za završnicu u Malagi (22. - 27. studenog), gdje se igra nokaut faza od četvrtfinala nadalje, mogu mijenjati u odnosu na ove koji su igrali protekli tjedan. Za očekivati je da, ako ne bude ozljeda ili sličnih problema, za Furiju i u Malagi biti Carlos Alcaraz, bez obzira što se samo tjedan ranije (13. - 20. studenog) igra ATP Finals u Torinu. Jer, ako je mogao i htio igrati za reprezentaciju i pet dana nakon osvajanja US Opena, za pretpostaviti je da će isto htjeti i sljedeći put.
Imaju oni širok izbor
Rafael Nadal, pak, druga je priča. On Davis Cup posljednjih godina igra sporadično, ako je zdrav i ako mu se uklapa u kalendar. S obzirom na njegove recentne (učestale) ozljede i baš ATP Finals tjedan ranije (na kojem će igrati bude li zdrav), ne mora biti da će 22-struki Grand Slam osvajač igrati u Malagi. Iako to, naravno, u ovom trenutku nije isključeno, dapače.
"Alcaraz je mlad, on “grize” na sve, a čast mu je igrati za reprezentaciju i vjerojatno bi htio osvojiti i Davis Cup. Nadal se, pak, naosvajao svega, možda neće forsirati. No, ako budu obojica u sastavu, onda će nam biti... Hm, teško", kaže Martić.
"No, imaju oni i Bautistu Aguta, Carrenu Bustu, dakle širok izbor pa će biti kako bude. Vidjet ćemo tko će biti zdrav i u kakvoj formi tada."
Hrvatska bi, pak, za nadamo se cijeli tjedan u Malagi, trebala biti jača za svog najboljeg igrača, za Marina Čilića, koji je preskočio Bolognu.
"Marin je mislio i sada igrati, vidjeli smo se na US Openu, ali odustao je kada je ušao u drugi tjedan. Želio se odmoriti, jer ima i osobne ciljeve, boriti se za Top 10 do kraja godine. No, da, nadam se da će biti s nama u Španjolskoj te da će i svi ostali biti zdravi pa da se možemo boriti u najjačem sastavu", zaključio je izbornik Vedran Martić.