Samo mali pogled na biografiju na službenoj stranici ATP Toura, sugerirat će da je Borna Gojo poseban tip. Jer tamo lijepo stoji kako najviše voli janjetinu i viski, da sluša Johnnyja Casha i da mu je omiljeni sportaš Allen Iverson, košarkaška legenda. Većina tenisača će za najdraži turnir uglavnom navesti Wimbledon ili neki drugi Grand Slam, ali Goji je omiljeni Split Challenger. I ono najvažnije, kad je imao 12 godina, razljutio ga je njegov nogometni trener pa je zato napustio nogomet i prebacio se na tenis, ali svejedno mu je i dalje na prvom mjestu - Hajduk.
Znamo, doduše, da obožava igrati i u Davis Cupu.
- Za mene je ovo najveća pobjeda u karijeri i takva će biti svaka sljedeća kada je u pitanju Hrvatska. Osjećaj igranja za Hrvatsku za mene je iznad svega - bile su prve Bornine rečenice nakon prve mu Davis Cup pobjede, protiv Indijca Gunneswaranom u Zagrebu u ožujku 2020.
Ovoga vikenda Borna Gojo opet će biti jedan od aduta hrvatske Davis Cup reprezentacije, u koju je ušao debitirajući ni manje ni više nego mečom protiv Rafaela Nadala. No, istog je trena postao nezamjenjivi član našeg sastava, a otad, u protekle tri godine, mnogo puta bio je i veliki junak naših pobjeda. I pri tome ni u jednoj pobjedi i ni u jednom porazu nikoga nije ostavio ravnodušnim. Jer malotko "gori" od tolike želje i energije kada igra za reprezentaciju, kao što je slučaj Borne Goje s reprezentacijom Hrvatske. Splićanin se pretvara u pravi vulkan emocija kada na teren izađe u nacionalnom dresu i bori se pod zastavom Lijepe Naše.
Pored sjajnih partija na terenu, jedna od pamtljivijih scena Goje u reprezentaciji jest ona iz Bologne prošloga rujna, kada je u zanosu od pobjede nad Argentincem Baezom primao čestitke od suigrača i stožera, a onda za kraj poljubio i sliku Marina Čilića, koja je bila zalijepljena na neki stolac. Čilića, dugogodišnjeg lidera te reprezentacije, nije bilo tada u sastavu, ali su se ostali igrači pobrinuli da ipak bude s njima na neki način.
Zato, je li u Rijeci neka nova fotografija Čilića već pripremljena, jer ni sada, nažalost, neće biti Marina, ili se sprema neki drugi plan?
- Ha ha. E, to ne znam, to je onda bilo djelo Mate Pavića, pa će on morati odgovarati na pitanje što sada - kaže 24-godišnji Splićanin.
Hrvatska je ovoga vikenda u Rijeci domaćin Austriji u kvalifikacijama za ostanak u Top 16 reprezentacija Davis Cupa. Vrlo važan dvoboj koji se "mora" dobiti. I dok zabrinjava Pavićeva ozljeda, našeg specijalista za parove, Gojo i imenjak mu Ćorić sigurni su izbor za pojedinačne mečeve u dvorani Zamet.
- Atmosfera je u reprezentaciji super, za mene je to uvijek lijep tjedan, tjedan koji "diže" igrača, mene, recimo, mentalno osvježi. Evo, sad nam se prvi put priključio i Dino Prižmić i stvarno je super mladi momak, odličan tenisač i brzo će on doći tu i kao igrač.
Borni je sezona krenula s tri pobjede na United Cupu - opet formalno kao članu reprezentacije Hrvatske - i trebala se nastaviti u Australiji da nije bilo lapsusa. Naime, zaboravio je, on ili netko iz njegova tima, prijaviti kvalifikacije Australian Opena, pa je ostao bez pokušaja nastupa na prvom Grand Slam turniru. Priličan kiks, reklo bi se, ali dogodi se.
- Počela je sezona super u Australiji na United Cupu, dvije odlične pobjede nad Top 100 igračima, a kako nisam prijavio taj nesretni Australian Open, umjesto toga otišao sam na Tenerife na Challenger. Promijenio sam valjda 17 vremenskih zona i zapravo taj turnir bacio u vodu, praktički kao da ga nisam ni igrao. Bio sam još na challengeru u Belgiji, upisao pobjedu i poraz.
Poraz je stigao od Mikaela Ymera, kao dokaz da mu ne ide protiv obitelji Ymer. Izgubio je, naime, u razmaku od par mjeseci i od brata Eliasa i još jednom od Mikaela.
- Od Eliasa je bilo u Davis Cupu, što je bio moj vjerojatno najlošiji meč u Davis Cupu, a Mikael je oba meča odigrao vrhunski. U Firenci kad me dobio, otišao je do polufinala ATP turnira, a ovdje me sad u Belgiji dobio pa otišao do finala. Ne znam, možda naletim na njih u nezgodnom trenutku, kad su u formi, ali nadam se da ću opet imati priliku igrati s njima, pa ćemo vidjeti.
No, pobjede u United Cupu nad Francuzom Mannarinom (ATP 46) i Argentincem Corijem (ATP 75) upućuju da je forma tu.
- Istina, osjećam da mi se dignula razina igre i protiv tih igrača iz Top 100 nemam nikakav strah igrati, dapače puno sam ih već sad i dobio. Tako da se veselim nastavku sezone, nadam se da se mogu probiti u najboljih 100 na svijetu, to mi je nekakav cilj za ovu godinu i mislim da je realan.
Već sad je zapravo blizu tome jer trenutačno je na 121. mjestu, što mu je renking karijere.
- S time će mi sada biti lakše ulaziti i u turnire, imati više prilika na ATP razini, što meni paše jer uvijek sam bolje igrao na većim turnirima i jačim suparnicima, samo nisam imao priliku ulaziti na njih. Nadam se da će se taj uzlazni trend nastaviti jer ne treba tu još puno, jedan-dva dobra turnira guraju me u Top 100 i nadam se da će to biti uskoro.
Jedno je vrijeme surađivao s Goranom Prpićem, ali od Wimbledona prošle godine za trenera je uzeo Duju Delića, Matinog brata, koji je inače trener Borni Ćoriću, njegovom dobrom prijatelju, ne samo suigraču iz reprezentacije.
- Zasad ide super s Dujom, jako sam zadovoljan i rezultati su u posljednjih pola godine dosta dobri. I tek sam sad zapravo uhvatio kontinuitet. Jer 2019. mi je bila posljednja godina fakulteta u SAD-u, a profi-tenisač sam od 2020. Ali, kako je to bila godina korone opet sam više bio doma. Onda sam se šest mjeseci u 2021. borio s ozljedom leđa, pa nisam ni tu puno igrao, tako da mi je zapravo prošla, 2022., bila prva puna sezona kao profesionalcu, da sam igrao cijelu. I dobro mi je, idem svojim putem, postepeno napredujem, idem prema gore i nadam se lijepoj karijeri ispred sebe.
Treba još dešifrirati i zagonetku o kojoj ga u svi pitaju - zašto u Davis Cupu igra "kao zvijer", a to ne može prenijeti na svoje individualne mečeve?
- Teško je reći jer Davis Cup je poseban osjećaj za mene, dat ću i 200 posto uvijek. Ne znam što bih više mogao reći odakle takvo nadahnuće kad sam u reprezentaciji, samo bih volio da tako ostane i dalje, a lako ću ja već za svoje mečeve. Makar, kažem, u zadnjih pola godine mislim da sam igrao stvarno dobar tenis i "za sebe".
Spomenuli smo već na početku, Borna je veliki Hajdukov navijač, prati sve, kad god može na utakmici jer "za mene je to poseban osjećaj, kao i igranje u Davis Cupu", tako da je sigurno imao težak vikend zbog rezultata u Puli.
- A, ne znam što bih vam rekao. Ljubav je bol... Ali tu smo, Splićani će uvijek bit uz Hajduka, tako i ja, to je moja prva ljubav i zauvijek će tako biti. Vjerujem u taj naslov, ali kad će to biti više, nemam neku predodžbu, ne mogu predvidjeti.
Ona čuvena rečenica iz autobusa na povratku s finala Davis Cupa prije par godina "radije bih da Hajduk osvoji naslov prvaka, nego Hrvatska Davis Cup", odnosila se na samo tu sezonu ili vrijedi i dalje, dok se jedno ne obistini?
- Ma, ja bih najradije osvojio oboje, to mi je neki san, ja Davis Cup s reprezentacijom, a Hajduk titulu i nitko sretniji od mene.
Novi trener, Ivan Leko, kako njega vidi?
- Nadam se da će uspjeti okrenuti stvari u našu korist. Kažu da je veliki stručnjak, dobar trener. Ja sam od onih koji daje podršku svima koji dođu, vjerujem da svatko ima neku viziju i da treba neko vrijeme za ostvariti je. Nadam se da će tako biti i s Lekom.
POGLEDAJTE ‘VAR SOBU‘
Jadranski derbi, utakmica od 6 bodova, problem Alena Halilovića, buran Hajdukov tjedan, šokovi u kancelarijama na Maksimiru... Sve su to bile teme u drugoj epizodi našeg novog podcasta ‘VAR soba‘ u kojoj je gostovao proslavljeni hrvatski trener Ilija Lončarević.