Mi si Hrvati volimo tepati da smo u svemu i svačemu najbolji, prvi, jedinstveni. Tako i kada su navijači u pitanju. Sami ćemo sebe reklamirati i napisati, reći da nitko ne navija tako jako, odano, srčano, glasno, vatreno kao Hrvati.
To, jednostavno, ne odgovara istini. Nisu naši navijači loši, ali trebate čuti Argentince. Oni vas očaraju, zadive i šokiraju istodobno, a u biti u sekundi izmame osmijeh na lice. Dođe vam čak i žao što ne znate sve riječi tih pjesama jer zdušno biste im se pridužili.
Pridružili ne toliko u tom navijanju, već u pjesmi, tom neprijetvornom iskazivanju sreće i radosti. Što je najbolje, svi su na nogama. U hipu, u sekundi. Muško i žensko, staro i mlado, ma ne postoji razlika. Svi luduju, skaču, skandiraju, pjevaju, mašu šalovima i zastavama. Morate imate kamen umjesto srca da vas to ne ponese.
Odgovorno tvrdimo, bolje atmosfere od jučerašnje teniske zagrebačka Arena nije vidjela. Zaboravite sve košarke, rukomete i hokeje koji su se ovdje igrali i sve, moramo priznati, veličanstvene kulise. Ovo je jučer, a vjerujemo da nas isto čeka i sljedeća dva dana, bio - spektakl! Fiesta! Karneval!
Udri, udri Delbo!
“Y Pegue, y pegue, y pegue! Delbo pegue!”
Samo jedan od slogana kojima se jučer Arena tresla. Bilo je to za sraza našeg Čilića s Federicom Delbonisom. Izrazito melodiozno, a znači jednostavno “Udri, udri, udri! Udri Delbo!” U dupkom punoj, krcatoj Areni, s 15.000 gledatelja, Argentinaca je najmanje 3.000. Polovina je te brojke smještena na okupu, i to je ona najveća koncentracija bijelo-modrih argentinskih majica, ali ostali su “razbacani” doslovno posvuda. U svim dijelovima, kutovima, na svim etažama i tribinama Arene. Čudesno.
Još čudesnije što svi, ali baš svi do bola strastveno, temperamentno proživljavaju svaki potez, poen, odluku suca. Načelno, jedva smo čekali svaku, pa i najmanju stanku u jučerašnjim teniskim mečevima. Zato što je tada slijedio navijački tango! Ludnica, pjesma, pjesma na nogama!
Ako je tako kada ih ima 3.000, zamislite tek kako je kada ih 10 puta više. Ili kako to izgleda na legendarnoj La Bonbonieri u Buenos Airesu, na derbiju Boca - River. Nešto što za života treba vidjeti, doživjeti. Ako imate tu strast u sebi, pa još k tome volite sport, nogomet jer sve su te navijačke pjesme iz Arene, dakako, pjesme njihovih nogometnih navijačkih skupina.
U redu, nešto su se i naši navijači malo probudili s vremenom. Dobri, bučni, ali, budimo iskreni, ruku na srce, nije to na razini strasti koju imaju Argentinci.
OVAJ SADRŽAJ VAM OMOGUĆUJE VARTEKS