Hrvatska Davis Cup reprezentacija nije bila kompletna što se tiče samih aktera dvoboja protiv Belgije prošlog vikenda u Varaždinu, ali je svejedno gotovo kompletna reprezentacija bila u nekadašnjem glavnom gradu Hrvatske.
Jer iako nisu bili dio službenog sastava, uz teren je bila i trojka Borna Gojo, Nikola Mektić, Dino Prižmić. Nisu igrali, ali su došli navijati i podržati kolege i dugogodišnje suigrače u nacionalnom dresu, štoviše neki su sudjelovali i malo aktivnije. Gojo je, recimo, bio tijekom treninga na terenu pa skupljao i dodavao loptice, tijekom meča bi trčećim korakom nosio Ajdukovićev reket na “špananje”, bio prvi koji bi skočio sa stolca nakon našeg osvojenog poena, odmah pružao podršku kada bismo izgubili poen...
Zadovoljavajući start sezone
Slično je bilo i s Mektićem, koji je oba dana bio u dvorani, u opremi reprezentacije, u prvim redovima do terena. Prošle je godine u istim ovakvim kvalifikacijama on igrao parove (s Ivanom Dodigom) protiv Austrije, nije ga u međuvremenu bilo u Splitu na mečevima grupne faze, i sada je naša kombinacija bila Pavić - Dodig. No, nema tu zbog toga nikakve zle krvi, što potvrđuje i Nikolin dolazak u Varaždin.
- Ma, naravno, da ću doći i navijati, pogotovo što se igra doma. Uostalom, u reprezentaciji smo mi svi puno toga prošli zajedno i kad imam priliku, naravno da ću na bilo koji način podržati ostatak ekipe - rekao je Zagrepčanin, koji je prije medijskih “obaveza” za SN dobrih deset minuta dijelio autograme i snimao “selfieje” s mladim navijačima s tribina.
Mektić je zajedno s Pavićem zajedno proveo dvije i pol sezone, naosvajali su se u tom razdoblju turnira, od Wimbledona do olimpijskog zlata, ali suradnja je došla svom nekakvom prirodnom kraju prošlog ljeta. U novu sezonu, pak, Mektić je krenuo sa “starim” partnerom, Nizozemcem Wesleyem Koolhofom, s kojim je igrao prije nego li je na startu 2021. udružio snage s Matom.
I za početak 2024. već su osvojili jedan turnir (Auckland), ali na Australian Openu odigrali, rekli bismo, samo 3. kolo, s obzirom na njihovu kvalitetu.
- Ma, ne, što se mene tiče to je za start sezone baš zadovoljavajuće, odnosno nakon, ajmo reći, neuspješne prethodne sezone, ovo je jako dobar start. Osvojili smo odmah na prvu Auckland, koji je jako dobar turnir i gdje smo dobili jako teške mečeve protiv jako kvalitetnih suparnika. Na Australian Openu smo prošli dva kola, dok smo izgubili gust meč, u dva tie-breaka, od kasnijih osvajača, Bopanne i Ebdena. Sve u svemu dobra igra i baš sam zadovoljan - kaže naš 35-godišnji reprezentativac.
Očito se s Koolhofom odmah “ulovio” tamo gdje su stali kada su se rastali, krajem 2020. Stanke kao da nije bilo, štoviše još je i bolje.
- Odlično nam ide. Sigurno je Wesley još bolji igrač nego što je bio tad, jer imao je u međuvremenu dvije nevjerojatne sezone, bio je prvi igrač svijeta, osvojio Grad Slam, sigurno je, dakle, još neke stvari popravio. Tako da je stvarno odlično, dobro se razumijemo i uživamo igrati skupa i jako sam pozitivan što se tiče naše suradnje.
Nakon lanjskog Wimbledona razdvojili su se Mektić i Pavić, pa je Nikola, budući da su oni top igrači uglavnom imali formirane timove, drugu polovicu sezone igrao s nekoliko različitih suigrača, ovisno kako je tko bio slobodan. No, ušao je u loše razdoblje jer što s Robinom Haaseom, što s Johnom Peersom i Marcelom Arevalom imao je u jednom intervalu deset poraza u 14 mečeva. Ipak, uspio je u finišu sezone popraviti dojam s Julianom Cashom i finalom na ATP turniru u Sofiji.
Kao grom iz vedra neba
Zbog svega toga, kaže, i sam je bio iznenađen kad je stigao poziv od sadašnjeg suigrača, Koolhofa.
- To je bilo kao grom iz vedra neba za mene, kad je pred kraj prošle godine on mene kontaktirao i rekao da bi htio ponovo igrati sa mnom. Doslovce sam ostao šokiran, čisto zbog činjenice da je on u tom trenutku među tri najbolja para na svijetu i Top 5 igrač te je posegnuo za mnom koji sam u tom trenutku bio 40. i neki. Bila mi je prvo iznenađujuća činjenica da uopće prekida sa svojim dotadašnjim partnerom (Neal Skupski), pa onda mi je još nevjerojatnije bilo s obzirom na to kako sam ja njega ostavio prije tri godine.
Zar je to bilo ružno ostavljanje?
- Pa, iz moje perspektive da, jer smatram da nije bilo korektno od mene i uvijek sam imao neku grižnju savjesti zbog toga - iskren je Nikola.
- I, evo, kao da mi je život dao priliku da se iskupim zbog toga. No, prije svega, svaka čast njemu jer pokazuje koliki je čovjek, da je jednostavno prešao preko toga i rekao da on to tada nije shvatio ništa osobno, odnosno razumio je da je u tom trenutku ipak bila prilika za suradnju s Matom Pavićem i da sam ja to morao napraviti. Tako da sve pohvale njemu na veličini, ali, eto, njemu je bilo lijepo igrati sa mnom i meni s njim, pa smo opet zajedno.
Dva bivša broja 1
Nikola i Wesley odigrali su jednu zajedničku sezonu i to je bila ona pandemijska u 2020. Iako drastično skraćena, uspjeli su u toj godini igrati finale US Opena, polufinale Roland Garrosa, a na kraju osvojiti prestižni ATP Finals.
S obzirom na životopis koji su u međuvremenu obojica ostvarili s drugim partnerima - Nikola osvojio Wimbledon (2021), igrao još jedno finale (2022), osvojio četiri Maters 1000 turnira, bio broj 1, osvojio zlato u Tokiju; Wesley osvojio također Wimbledon (2023), igrao finale US Opena (2022), osvojio tri Maters 1000 turnira, bio broj 1 - nema sumnje da će i u obnovljenoj suradnji “pucati” na najveće trofeje.
No, po jedan u 2024. neće moći ići zajedno - olimpijsku medalju u Parizu. Jako dobro znamo kako je Nikola osvajač zlata iz Tokija s Pavićem, nakon što su u finalu svladali Dodiga i Čilića, no ostaje pitanje hoće li u istim sastavima braniti i zlato i srebro.
Dodig je na pitanje oko iste teme odgovorio kako je još sve otvoreno, a ni Mektić nije ulazio previše u detalje.
- Mislim da svi želimo igrati Olimpijske igre, to je sigurno. No, nismo konkretno pričali o tome. Osobno bih volio igrati OI, ako budem u mogućnosti, i jasno da bi Mate bio moj prvi i logičan izbor za partnera, jer smo osvojili zajedno zlato. No, bez obzira koja kombinacija bude, svakako bih volio igrati u Parizu.