Nakon poraza od SAD u prvom dvoboju skupine Davis Cupa u Splitu, nadali smo se da ćemo nedjelju na Gripama dočekati na iglama i puni borbenog duha s kojim bismo išli na megdan vrijedan četvrtfinala najvećeg teniskog momčadskog natjecanja. I s kojim ćemo smlaviti Nizozemsku pa proslaviti još jedan lijepi rezultat i uspjeh hrvatske Davis Cup reprezentacije.

Balon želja se ispuhao u petak

Realnost je, nažalost, nešto drugačija. Naš se teniski balon želja ispuhao u petak protiv Finske. Poraz koji ćemo zbog statusa, ugleda i povijesnih rezultata u usporedbi dviju reprezentacija svrstati u red jednog od najneugodnijih i najtežih u našoj Davis Cup povijesti. Jer u ovih 30 godiona vlastite reprezentacije i među 30 poraza - ovo je bio baš “jubilarni” 30. - koliko smo skupili u dosadašnjih 76 dvoboja, baš je jako malo onih koji su bili od suparnika nominalno takve slabije klase. Finska je, uostalom, i najniže rangirana reprezentacija od ovih 16 koji igraju u grupnoj fazi Davis Cupa ovoga tjedna. Na 21. su mjestu svjetskog poretka, Hrvatska je na toj istoj listi četvrta.

Međutim, sve to, i renking, i povijest, i slava, i tradicija padaju u vodu na dan igranja meča jer samo stanje, forma i mogućnosti te ono što možete pokazati na terenu u baš tom specifičnom trenutku, jedino je mjerilo. Jer nigdje u toj usporedbi brojki ne piše da Hrvatska igra bez dvojice svojih najboljih tenisača, Marina Čilića i Borne Ćorića, s kojima bismo sasvim sigurno gledali drugačiju priču na Gripama.

Pri tome, jasno, ne treba ništa oduzeti niti prigovoriti Borni Goji i Dinu Prižmiću jer odigrali su najbolje što su mogli, a oni su najbolje što imamo u trenutačnim okolnostima.

- Ne možemo glavom kroz zid - jednostavno će to objasniti naš izbornik Vedran Martić.

- Ali, mi smo i dalje u Svjetskoj skupini - pokušao je ublažiti Martić neuspješan tjedan u Splitu.

I dalje smo, naime, dio elite, nismo nigdje “propali”, a jedan loš nastup neće i ne može prebrisati sve dobro što su reprezentativci marljivo gradili proteklih godina. S povratkom vjerujemo i Čilića i Ćorića u sastav, već sljedeće godine opet možemo napadati najveće ciljeve. Imat će i Prižmić stečeno iskustvo, bit ćemo u kakvoj god kombinaciji jaki u parovima i dalje.
Borna Gojo posljednjih nas je godina oduševljavao svojim izvedbama u Davis Cupu, koje su daleko premašivale ono što je na papiru nudio njegov renking. Uostalom, doslovce je svih sedam pobjeda u pojedinačnim mečevima ostvario protiv u tom trenuku bolje rangiranih tenisača. Šest od tih sedam došlo je protiv suparnika iz Top 100, odnosno pet protiv Top 60. Dok je on sâm istovremeno bio 276. ili 121. na svijetu.

Otkako se 2021. “ukazao” u ulozi jokera i savršeno igrao kao naš reket broj 2, bilo pored Čilića i Ćorića kao lidera, praktički smo uvijek s njim mogli računati da će nam donijeti bod. Štoviše, toliko smo se naviknuli na njegov doprinos da smo možda i sada uzeli zdravo za gotovo da će Gojo “riješiti” jedan bod u svakom dvoboju.

Kao da se igralo u Helsinkiju

Pogotovo protiv Finske i nakon što je prethodno slomio Amerikanca Tiafoea (ATP 11), jer “tko je taj Emil Ruusuvuori?”. A taj Finac je i više nego solidan tenisač, ranije ove godine došao je i do 37. mjesta na svijetu, skupio je već četiri Top 10 pobjede u karijeri (Rubljov, Sinner, Zverev, Thiem), igrao finale ATP turnira u Puneu, igrao četvrtfinale Mastersa u Miamiju... Možda imenom široj javnosti ne toliko poznat, ali Ruusuvuori bio je favorit u ogledu s Gojom.

TOM DUBRAVEC Cropix

Kao što je to po svemu bio i Otto Virtanen protiv Dina Prižmića u prvom meču u petak. Stoga iz te perspektive pobjeda Finske zapravo i nije iznenađenje. Druga je stvar što su mnogi kod nas očekivali da ćemo proći “na ime”. U tenisu, kao i u drugim sportovima uostalom, danas to teško prolazi. Pitajte američku košarkašku ili njemačku nogometnu reprezentaciju...
Ono što je, pak, svakako bilo teško za povjerovati i progutati jest atmosfera u dvorani. Igralo se na Gripama, ali zapravo je više izgledalo kao prijenos iz Helsinkija. Finski su navijači brojčano nadmašili domaće, a onda ih još posljedično i nadglasali. Nisu tu mogli pomoći ni Dečki s Kvarnera, vjerni pratitelji naše reprezentacije koji redovito rade sjajan “štimung”, ali i njihova se limena glazba nekako “ugasila” pored bučnih proslava gostujućih navijača i njihovih bijelo-plavih zastavica. Uostalom, kada Otto Virtanen kaže de se osjećao kao da igra doma, više ništa ne treba ni dodavati.

Kako to da hrvatska reprezentacija u “najsportskijem gradu na svijetu”, s četiri Splićana u sastavu, koja ima vrhunske rezultate i koja se redovito bori za najveće stvari, zajedno s još nekoliko zvučnih imena s ATP Toura ne može privući barem par tisuća navijača u dvoranu? Najjednostavniji se odgovor krije u cijeni ulaznica, jer najniža je bila 39 eura, iznos za dnevnu ulaznicu. Za hrvatski džep previše - pogotovo ako se ide u obiteljskom aranžmanu, odnosno s dvije-tri ili četiri osobe iz istog budžeta, jer onda cifra ode u nebo.

Usporedbe radi, za dvoboj protiv Austrije u Rijeci, najjefitnije su se ulaznice mogle nabaviti i po samo 5 eura. Da, ovo je sada viša razina natjecanja i organizacije, vrijednost “proizvoda” je svakako veća, ali opet... Cijenu, inače, nije određivao HTS, već ITF, odnosno Emotion Group, koju je ITF “outsourcao” za organizaciju turnira.

Nizozemci spašavaju stvar

Međutim, nije očito samo problem u cijeni jer Borna Gojo, razočaran ambijentom na dvoboju protiv Finske, vrlo je direktno rekao:
- Čuo sam da je Grad Split imao 500 ulaznica, ali u dvorani nije bilo ni 200 naših.

Drugim riječima, gdje su bili oni koji su dobili ili uzeli tih 500 ulaznica, plus još one koje je i HTS besplatno podijelio? Nisu mogli, nisu zainteresirani, nije im se dalo dolaziti?

Kad bismo bili malo zločesti, rekli bismo da se na koncu nedostatak klima uređaja u dvorani - zbog čega je, između ostalog, skoro propalo domaćinstvo - nije ni osjetio. Jer ionako je bilo prozračno na tribinama

U petak je Hrvatska još uvijek igrala za četvrtfinale, dakle bilo je tu itekako natjecateljskog naboja, a danas ga protiv Nizozemske neće biti jer nema nikakvog uloga, rezultat je nevažan. Dakle, u principu još manje razloga navijačima da dođu navijati...

- Strah me pomisliti što će biti sada kada ne igramo za nešto - istaknuo je i Gojo brigu da bi danas dvorana na Gripama, koja može primiti oko 6000 gledatelja, mogla zjapiti baš prazna.

Ili neće, jer očekuje se dolazak Nizozemaca koji će spasiti stvar...