Hrvatska je poražena u meču parova protiv Belgije u Davis Cupu i nakon tri odigrana meča opet pala u zaostatak u dvoboju. Ivan Dodig i Mate Pavić u maratonskom meču u varaždinskoj Areni nisu uspjeli slomiti žilave Belgijance, Sandera Gillea i Jorana Vliegena, koji su goste doveli na rub prolaska u Top 16.
Za Matu i Ivana, koji kombinirano imaju šest osvojenih Grand Slam titula (svaki po tri) i ukupno 60 turnira (36 Pavić, 24 Dodig), ovo je bio sedmi zajednički meč u Davis Cupu. Gotovo je za ne povjerovati da imaju omjer 1-6, odnosno tek jednu pobjedu, a i ta je ostvarena u nevažnom meču protiv Finske ljetos u Splitu.
Od prvog zajedničkog meča u Davis Cupu, 2013. godine protiv Velike Britanije u Umagu, do ovog u Varaždinu, prošlo je gotovo deset i pol godina, a oni još nemaju pobjedu u "živom" meču.
- Ne znam ni sam kako to objasniti - rekao je Dodig.
- Mate i ja smo zajedno osvajali turnire, igrali još dva finala i par polufinala, kad smo igrali zajedno nikad nismo izgubili 1. kolo turnira, a, eto, u Davis Cupu nas neće nikako. Ne znam, valjda je neka loša karma jer nije upitan naš tenis ni igra. I ovaj meč smo odigrali na razini s kojom se osvajaju turniri bez problema, ne znam da smo baš pogriješili možda pet loptica u dva i pol sata dugačkom meču. Da igramo loše, da nešto ne štima bilo bi nam lakše prijeći preko toga, ne bi nam bilo toliko žao. Ali, sve radimo kako treba, no ne ide nikako. Čudno, čudno... Posebno mi je još žao što su to porazi na domaćem terenu, još od Zadra i polufinala 2018, gdje imamo svoje navijače, koji su ovdje u Varaždinu bili sjajni, priredili vrhunsku atmosferu, a mi im, nažalost, nismo uspjeli podariti pobjedu.
Mate je bio jednako tako "izgubljen" u razmišljanjima zašto ih ne ide u Davis Cupu.
- Sve su to porazi u petom setu, na tie-break, s nekim sitnim razlikama. I za ovaj meč me prati osjećaj da smo bili bolji, da smo zaslužili pobijediti, a opet smo izgubili. U trećem setu bili smo duplo bolji, imali toliko break-lopti, stalno držali pritisak, oni se spašavali i onda u tie-breaku izgubimo jedan poen na video-provjeru i umjesto potencijalnih 4:1 za nas, oni dobiju mini-break i sve nestane.
Početak nije mogao biti bolji za nas jer odmah u prvom gemu Mate i Ivan oduzeli su servis Belgijancima i usmjerili tako set na svoju stranu. Štoviše, bolju su igru "podebljali" s još jednim breakom za 5:2, a u međuvremenu imali i break-loptu u petom gemu.
- Svaki tjedan viđamo Matu i Ivana na Touru, znamo koliko su dobri i kad su tako startali u meč pomislio sam "oh, shit" - slikovit je bio Gille.
- Mislim da sam osim servisa jedva dotaknuo loptu u prvom setu, kao da se meč igrao bez mene - dodao je Sander, koji je donekle osvetio i brata Jorisa.
On je, naime, rukometaš, igrao je nekoliko puta protiv Hrvatske, ali te utakmice nisu dobro završile za Belgiju.
- U rukometu je ipak velika razlika između Belgije i Hrvatske. No, brat se trudi, igra i nadam se da će i on jednom pobijediti protiv Hrvatske.
Međutim, drugi set donio je drugačiji sliku na terenu, a to vrijedi prije svega na servisu. Jer dok su Dodig i Pavić u prvoj dionici dominirali u svakom pogledu, asovi, postotak ubačenog servisa, reterni... sve se to sada prebacilo na belgijsku stranu. Posljedica je bila vidljiva na semaforu. Izgubljeni gem na Matin servis odveo je goste na korak prednosti, koji su zadržali do kraja iako je naš tandem imao priliku za vratiti se kada je Vliegen servirao za set. Spasili su prvo dvije set-lopte, ali propustili svoju jedinu break-šansu u cijelom setu, a svoju treću šansu Belgijanci nisu propustili.
Otvorilo je to treći set u kojem je naš par prvi dočekao šanse za break (drugi gem), a onda još dvije u osmom gemu. No, odluka je pala u tie-breaku gdje je ljevak Vliegen odigrao tri presudna poena. Prvo je za belgijsko vodstvo 5:3 potegnuo forhend kroz sredinu, između naših, a onda u sljedećem poenu neugodan retern smjestio Mati pod noge i donio tri meč-lopte. Iskoristili su drugu Vliegenovim servis winnerom, a istog je časa to utišalo inače sjajne, glasne i opet brojne domaće navijače.