Za tenisača koji je priredio takvo golemo iznenađenje i to u tako dramatičnim okolnostima, Franko Škugor se ponašao potpuno atipično uobičajenoj slici o temperamentnom Dalmatincu. Nakon što je pobijedio gotovo 200 mjesta bolje rangiranog Pabla Carrena Bustu, pobijedio ga u tie-breaku petog seta i uz tri spašene meč-lopte, visoki Šibenčanin “dopustio” je sebi tek da se sruši na tvrdu podlogu osječkog Gradskog vrta.
Trajalo je to samo nekoliko sekundi, brzo je skočio na noge da bi se rukovao sa suparnikom, primio je i čestitke svih iz naše reprezentacije, ali nije bilo ludovanja, nije bilo pretjeranog izljeva emocija, svega što bi očekivalo od momka sa Šubićevca.
Ja sam na mamu
Sat vremena kasnije na press-konferenciji ponašao se kao da je to sasvim uobičajeno, tiho je i bez podizanja glasa objašnjavao kako je kreirao čudo, još jednom je ponovio da se ne ljuti što se ovaj sastav Hrvatske nije automatski prihvatio, nego su svi kukali što nema Marina Čilića, Borne Ćorića, Ivana Dodiga...
- Slažem se, nisam idealan primjer Dalmatinca. Emotivan jesam, ali emocije držim u sebi. Mislim da sam to pokupio od mame Sandre.
To što je tenisač može zahvaliti ocu Josi, koji je dosta kasno počeo igrati da bi sam postao profesionalni tenisač, ali je zato bio trener Franku.
- Niti jednim drugim sportom se nisam bavio, samo tenis.
Bio je to pun pogodak, Škugorova karijera se sasvim lijepo razvijala negdje do izlaska iz tinejdžerskih godina.
- Mislim da sam se dosta brzo probio do igranja na Challengerima. Na žalost, tada se pojavila prva ozljeda, problemi s ramenom su me koštali godine dana. Kad sam se vratio i ponovo počeo igrati, javila su se leđa, ona su me stajala dodatne dvije godine. Stvarno je bilo teško.
Jednom kad leđa zabole, teško ih je ikada više vratiti u prvobitno stanje. Može samo više ili manje boljeti.
- Najzahtjevnija su duga putovanja, prekooceanski letovi. Biznis klasa puno košta, ne mogu si to priuštiti. Inače je problem s financijama, troškovi su stvarno veliki.
I tu dolazimo do jednog od razloga zašto je Škugor 223. na rang-listi a neki drugi su u Top 100. Uz sve ozljede s kojima se mučio i koje su ga usporavale i otežavale put.
- Razlika između mene i Carrena Buste je kontinuitet, što zdravlja, što igranja, ali u jednom meču se svašta može dogoditi. Ja sam to dokazao. Za kontinuitet trebaš biti fizički i mentalno jak. Ja sam sada u dobrom stanju, posljednje tri godine sam igrao bez stanke. Dođe to s godinama, zreliji sam, znam što moram raditi.
Navijači za čuda
I zato on ne radi veliku priču od ovoga u petak, velike pobjede nad Carrenom Bustom.
- Vidjeli ste i na Australian Openu, zar nije Istjomin pobijedio Đokovića? Između nas stvarno nisu velike razlike, kad je jedan meč i kad autsajder ima pravi dan, a favorit malo lošiji, događaju se takvi rezultati. I ti koji su sada ispred nas nekada su bili na našim pozicijama, svi smo počeli od nule.
Da bismo to još bolje dočarali, Škugor je prije nešto manje od sedam godina na Challengeru u rumunjskom Aradu pobijedio Roberta Bautistu Aguta 6:1, 7:6 (3).
- Sjećam se toga meča.
Druga je stvar može li još jednom pobijediti Španjolca danas u Gradskom vrtu. Razlika na rang-listi još je veća nego što je bila u petak. Bautista Agut je bio na rubu ulaska u Top 10, nije ni sada daleko. Osvojio je Chennai, bio je u osmini finala Australian Opena.
- Ja sam spreman ući u teren i opet dati svoj maksimum. Budem li igrao kao u petak, mislim da ću imati priliku. Vjerujem da će publika opet biti uz mene i dati mi snage u najtežim trenucima. Kao kad sam gubio 4:1 u petom setu i već bio malo fizički klonuo, a oni su me digli. Lijepo je igrati u Davis Cupu pred svojim navijačima, to je jedan od razloga zašto se u ovom natjecanju događaju iznenađenja.
Njegov trener Lovro Zovko, koji je uz reprezentaciju, i izbornik Željko Krajan dat će mu savjete što i kako napraviti. Zovko je konzultirao Čilića za susret s Carrenom Bustom. Marin se kasnije javio i čestitao, čuo se i s Bornom Ćorićem.
Sretni suigrači
- Rekao mi je Borna da mu je drago kao da je on pobijedio. Odgovorio sam mu da su mi se napokon isplatili svi oni setovi koje sam u Dubaiju na pripremama odigrao s njim. Posljednje dvije godine često treniramo, Mate Delić je također s nama, on je baš veliki Bornin prijatelj.
Eto, možda Čilić i Ćorić fizički nisu u Osijeku, ali duhom jesu uz reprezentaciju. Dok su drugi bez glavnih zvijezda šaptom padali, kao Češka u Melbourneu, Japan u Tokiju ili branitelj naslova Argentina u Buenos Airesu, ova Hrvatska je još uvijek živa u dvoboju protiv Španjolske.