Pierre-Hugues Herbert i Nicolas Mahut izgledali su jako dobro na nedavnom ATP Finalsu u Londonu. Nakon što su izgubili prvi meč u skupini od Mate Pavića i Olivera Maracha, glatko su dobili sljedeća dva protiv Lukasza Kubota i Marcela Mela, te Mikea Bryana i Jacka Socka.
Potom su u polufinalu nadigrali Juana Sebastiana Cabala i Roberta Faraha, dok im se u napetom finalu nisu revanširali Bryan i Sock sa 13:11 u “match tie-breaku”.
Amerikanci su iskoristili petu meč-loptu, zapravo Herbert je napravio duplu pogrešku u najgorem trenutku. Znalo mu se i prije događati u sličnim situacijama, primijetili su neki od naših teniskih eksperata.
Finale, naravno, nije za podcjenjivanje. Daleko od toga, pogotovo što niti jednom nisu prošli skupinu u prethodna tri dolaska na ATP Finals. Prilično mršavo do prošlog tjedna za prvi francuski tandem s tri Grand Slam naslova u Open eri (US Open 2015, Wimbledon 2016, Roland Garros 2018).
Happy #DavisCupFinal doubles day!
Can Croatia clinch the title? Or will France start an historic comeback?
pic.twitter.com/VIPIvnd2TO
Osvojili Roland Garros
Ove godine Herbert i Mahut čak nisu igrali toliko puno. Nakon US Opena su se, primjerice, razdvojili i svatko je igrao za sebe na turnirima širom svijeta pokušavajući popraviti plasman na pojedinačnoj rang-listi. Herbert, devet godina mlađi, jesenas je čak ostvario renking karijere (50). Mogli su si dopustiti taj luksuz kao osvajači Roland Garrosa kad su u finalu svladali Matu Pavića i Olivera Maracha. Pridružili su se Yannicku Noahu i Henriju Leconteu (1984) i Julienu Benneteauu i Edouardu Roger-Vasselinu (2014) kao jedini francuski parovi s trijumfom na domaćem Grand Slamu u Open eri.
Pamti se kako je nakon toga finala šestogodišnji Natanel utrčao na teren, zagrlio oca Nicolasa i poljubio Herberta. Emocije su bile na vrhuncu, Natanel je čak natjerao oca i njegova partnera na Floss ples, bila je to mala naknada u odnosu na njegove patnje. Nicolasov sin, naime, nakon svakog poraza tandema Mahut i Herbert satima neutješno plače.
Strast i sa 36 godina
Herbert i Mahut su kičma reprezentacije Francuske, najčvršći tandem u posljednjih desetak godina. Stariji, 36-godišnji Mahut je još u Londonu puhao na hladno, nije bio siguran hoće li Yannick Noah opet izvesti nekakvu ekshibiciju kao prošle godine kad ga je na opće iznenađenje ostavio izvan sastava za finale protiv Belgije i u vatru gurnuo Richarda Gasqueta. Tako je Herbert s Gasquetom donio bod u finalu, Mahut je sjedio na tribini, gledao i navijao. Je li se naljutio ili nije, ne znamo, no strast igranja za reprezentaciju - makar mu je 36 godina - nije izgubio, pa je ove godine sudjelovao u sve tri pobjede.
Yannick Noah kao strah i trepet. Nitko se ne usuđuje reći ništa ružno ili kritično prema izborniku s tri trofeja (1991., 1996., 2016.). Kakve god metode imao i eksperimente radio, uglavnom je ostvarivao uspjehe. Za ovo finale, barem trenutno, iznenadio je sve izostavljanjem Lucasa Pouillea, ali Herbert i Mahut će nositi francuske nade danas.
- Ono što slijedi više neće biti Davis Cup - rekao je Herbert.
- Naša želja za pobjedom je ogromna i zbog toga. Ne znam što im je bilo da to naprave. Vrlo smo ponosni što smo u ovom finalu.
Čilić i Dodig
Kiseli osmijeh
Herbert i Mahut su kao par u Davis Cupu izgubili samo jedan meč. Od Marina Čilića i Ivana Dodiga prije dvije godine u Zadru.
- Istina, jako dobro pamtimo taj poraz - kiselo se nasmijao Mahut.
- U ovom trenutku nije bitan revanš, nego osvojiti titulu, sačuvati trofej kod kuće.
Zajedno igraju od 2015. godine i u tom periodu su osvojili 12 titula, što je točno polovica Mahutovih, dok je Herbert uzeo samo jednu bez Mahuta. U Tokiju 2014. s Michalom Przysieznyjem.