Željko Krajan više je puta dosad pokazao da zna donositi vizionarske odluke. Trenerski nerv iskusnog Varaždinca priskrbio je Hrvatskoj neke od ključnih bodova, odveo je do finala Davis Cupa. Bez njegove upornosti, Ivo Karlović vjerojatno se ne bi vratio u reprezentaciju. Ipak, u srijedu je Krajan pogriješio. Micanje Borne Ćorića iz sastava za Argentinu, koliko god se predstavljalo kao logična, očekivana, “jedina moguća” opcija, pogrešan je potez. Evo i zašto.
Kada je prije dva mjeseca objavljeno da Ćorić ide na operaciju, bilo je jasno da će u finalu biti promatrač. Koljeno je osjetljivo, ne trpi kockanje. Čak i uz maksimalan napor, takve ozljede zahtijevaju vrijeme za oporavak. Ali Borna Ćorić u ovom finalu nije ni trebao biti akter. Scenarij u kojem bi Hrvatskoj trebalo da u Areni skine trenirku spada u SF domenu.
Uz maksimalno poštovanje Franku Škugoru i njegovim kreditima iz Brazila i Belgije, i on će vjerojatno biti samo navijač. Krajan ga je nominirao za parove, ali to ne znači baš ništa. Kada bi u subotu izostavio Čilića, bila bi to prvorazredna senzacija nakon onoga što smo gledali u Portlandu i Zadru.
Preostaje nam još nedjelja. Čak i da u najluđem raspletu odigra 10 setova u prva dva dana, Čilić će, ako treba, i na aparatima igrati protiv Del Potra. Pretpostavimo da je nakon toga 2-2, odlučuje peti meč. Karlović - Delbonis, ili Orsanicev adut iz rukava. Posljednji meč sezone, u Zagrebu, pred punom Arenom. Povratniku Karloviću bi ga mogla oteti samo nedajbože ozbiljnija ozljeda, ukočenost, ili kakva žešća bizarnost. Nešto nalik onome što se dogodilo Ivanu Ljubičiću prije 11 godina, kada je u Bratislavi izašao “drvenog” vrata i izgubio od Hrbatyja.
Sada pretpostavimo da se i to dogodilo. Koga će Krajan dignuti s klupe? Škugora ili možda ipak Dodiga, koji je odigrao puno velikih mečeva, duže je u reprezentaciji, naviknut je na pritisak? I makar pet mjeseci nema ozbiljniju pobjedu, u svakom pogledu je logičniji izbor.
Borna Ćorić zaslužio je biti ovdje, u sastavu koji je Krajan dva dana ranije nazvao Dream Teamom. U Brazilu je osvojio dva boda, vratio nas u Svjetsku skupinu. U Liègeu i Portlandu je dobio mečeve odluke. Njegov fanatizam i borbenost dizali su Hrvatsku. Čak i kada je samo vodonoša - a na tu je ulogu bio spreman.
Ako je Pilić 2005. mogao odati počast Ivaniševiću za sve prijašnje zasluge, onda je i Krajan trebao nagraditi Ćorića. Njih dvojica po uspjesima još ne idu u istu rečenicu, ali shvatili ste poantu. Borna je mogao postati jedan od najmlađih osvajača Davis Cupa u novijoj povijesti. Ovako, ako Hrvatska uzme “salataru”, na listi pobjednika njegovog imena neće biti.
OVAJ SADRŽAJ VAM OMOGUĆAVA VARTEKS
