Ivan Dodig kronološki je 12. izbornik hrvatske reprezentacije u Davis Cupu, ali zapravo deseta osoba koja je u ruke dobila nacionalnu tenisku selekciju, budući da je Goran Prpić “ponavljač”, odnosno imao je izbornički mandat u tri različita navrata.
Dosad su Dodigovi prethodnici imali prilično dobar start na svojoj funkciji, odnosno sedam njih je uspjelo s pobjedom početi svoj mandat na klupi Davis Cupa, ubrojimo li tu i Ivana Ljubičića koji 2006. nije bio klasični izbornik, već je istovremeno i igrao, odnosno nije ni bio planiran kao dugoročno rješenje.

Iznenađujući poziv predsjednika

Hoće li se Ivan Dodig priključiti većini ili biti u manjini onih koji su upisali poraz u svom izborničkom debiju doznat ćemo u subotu, završnog dana dvoboja Hrvatske i Francuske u Osijeku. Međutim, gledamo li samo po imenu, ugledu i trenutačnom statusu suparnika, Dodig će imati možda i najteži posao na startu. S obzirom na tadašnje okolnosti, argumente bi mogao imati i, primjerice, Goran Prpić na začetku drugog mandata, kada je igrao protiv Njemačke s Tommyjem Haasom; ili Franko Škugor - makar je i on slično kao Ljubičić bio tek v.d., a ne stalno rješenje za izbornika - koji je debitirao protiv Rusije s Rubljovim i Hačanovim.
Francuska je, pak, svjetska teniska velesila na više načina, tako da Ivana Dodiga, kao novog predvodnika ove reprezentacije, sigurno čeka vruća premijera. Vjerojatno mu to nije bila inicijalna pomisao kada je prvi put dobio ponudu da bude hrvatski izbornik.
Kakva je zapravo bila prva reakcija na prijedlog preuzimanja te dužnosti?
- Bio sam iznenađen. Predsjednik HTS-a me nazvao i pitao jesam li zainteresiran. U tom trenutku nisam još nikome rekao da će ovo biti moja posljednja igračka sezona, iako sam već bio o tome odlučio dosta vremena ranije - rekao je Dodig.
- Kroz razgovor s igračima osjetio sam da bi oni htjeli da budem izbornik i to me na neki način motiviralo da pristanem, iako nisam imao to u fokusu, jer planirao sam neke druge stvari. No, svakako me razveselila ta ponuda, ponosan sam i sretan što mogu biti dio velike priče ove reprezentacije i na ovaj način. Nadam se da sa svima ostalima mogu pridonijeti da budućnost našeg tenisa biti dobra, uspješna.
Jeste li ikad tijekom karijere razmišljali biti izbornik, jeste li se vidjeli na toj poziciji?
- Svi mi sportaši, kako godine idu i igračka karijera se približava kraju, razmišljamo što nosi budućnost. Ja sam uvijek planirao ostati u tenisu, jer cijela je obitelj u tenisu, braća su treneri, jedan od njih, Mladen, dugi je niz godina sa mnom kao moj trener, svi smo vezani uz tenis cijeli život i htio sam kako god ostati u sportu. Da sam razmišljao o tome, nisam, ali, eto, desilo se. Smatram da je to velika funkcija, odgovorna funkcija na kojoj nije želja postići nešto samo za sebe, već za reprezentaciju, savez, za mlade generacije, da doneseš tenisu nešto. Vjerujem da to mogu.
Je li ponuda za izborničko mjesto ubrzala kraj igračke karijere?
- Nije ubrzala, jer u tom trenutku nisam razmišljao o funkciji izbornika, a odluku o prestanku igranja sam već prelomio. Ali, eto, mogućnost da postanem izbornik me nekako upotpunila jer nastavljam u tenisu, samo na drugačiji način, što sam ionako htio.

Osam partnera u 2025.

Dodig, koji je u siječnju napunio 40 godina, prije nekih tjedan dana najavio je kraj karijere, odnosno da će mu ovo biti posljednja aktivna sezona. Nije objavio detalje, ali postoji šansa da je svoj posljednji natjecateljski meč zapravo već odigrao...
- Pa to je zapravo dobro pitanje. Sigurno neću više puno igrati, a hoću li zapravo uopće još nešto igrati ne znam, nisam siguran. Ako da, to će biti možda još jedan turnir, ali volio bih da to bude s nekim od naših, hrvatskih igrača, ako se tako uspije organizirati. No, ako i ne bude toga, opet OK. Sigurno, recimo, ne idem na turnire koji sada slijede po Aziji... Ono što je sigurno da će biti još jedan meč parova, na otvorenju teniskog centra kojeg gradimo u Međugorju. Možda i to bude posljednji meč, vidjet ćemo.
Dodig je, inače, ove sezone bez stalnog partnera, dosadašnjih 16 turnira u 2025. odigrao s osam različitih partnera, a ono što je također izostalo jesu rezultati. Vrijedi istaknuti četvrtfinale Roland Garrosa (s Brazilcem Luzom), ali poslije toga uslijedila su i četiri poraza u prvom kolima, uključujući i US Open, na kojem je pokušao s Jamiejem Murrayem. Posljedica svaga je spuštanje na 70. mjesto ATP ljestvice za igrače parova, a to je daleko od onoga što Dodiga zadovoljava.
Štoviše, prije dvije godine bio je broj 2, lani u ovo doba još uvijek Top 20 na svijetu i po svemu sudeći u mirovinu odlazi bez da je ispunio veliku želju, koju je nekoliko puta izražavao, a to je da bude broj 1 na ATP listi.
No, zato je tu sedam Grand Slam titula (tri u parovima, četiri u mješovitim), osvojen Davis Cup (2018.), olimpijsko srebro (Tokio 2021.), pa i titula najboljeg para godine za 2023. (s Amerikancem Austinom Krajicekom)
- Kad sam kao mali dječak krenuo s tenisom, na terenu koji je stric izgradio, jedina želja bila mi je jednom zaigrati na Grand Slamu, na Wimbledonu po mogućnosti, a već je to bila nerealna želja u tom trenutku. No, srce, želja, volja, rad, upornost dali su mi šansu da osvojim sve što sam osvojio, a uspio sam skoro sve. Velike, jake turnire, s reprezentacijom, s prijateljima, s Marinom, s raznim partnerima, pa onda i za sebe, jer imam i jednu titulu u singlu. Nema nešto više što igrač može poželjeti. Da, bila je želja i broj 1, vjerovao sam da mogu to ostvariti i da imam pravo vjerovati da se to može dogoditi, a s time bi bila priča o karijeri bila posve zaokružena. Ali, u životu ne možeš uvijek dobiti sve - kaže Dodig.
- Postigao sam 100 puta više nego što sam zamišljao da mogu i možda, eto, nije i realno da onda bude baš sve. Falilo mi je samo nekih 100 bodova do tog prvog mjesta u tom trenutku, ali, eto, nije se potrefilo. Tako je valjda trebalo biti, to je sport, ne može se sve ostvariti. Kažem, ja sam ostvario i previše u odnosu na što sam očekivao i da mi je netko to ponudio na početku karijere, valjda bih ga grlio i ljubio i zahvaljivao mu cijeli život. Normalno je u trenutku kad igraš, kad treniraš imati neki cilj za koji radiš, koji te vuče naprijed. Ja sam svojih 99,9% ciljeva ostvario, a i taj jedan koji nisam valjda ima neki razlog zašto nisam. Sve u svemu, hladnog i mirnog srca idem u mirovinu, prezadovoljan sa svim, nemam kajanja i žaljenja ni zbog čega, već samo riječi zahvale obitelji, Bogu, talentu, svima okolo za podršku što sam se uspio ostvariti kao igrač.

Igrači su vrlo motivirani

A sada će to isto pokušati kao izbornik. Dojučer je praktički dijelio svlačionicu s ostalim reprezentativcima kao jedan od njih, kao (su)igrač, ali sada će ima ipak biti nadređeni, biti iznad njih po funkciji. Kako su obje strane prihvatile tu novu hijerarhiju u prvim danima treninga u Osijeku i pripremama za mečeve protiv Francuske u petak i subotu?
- Sve je super. Za mene dolazi nešto drugačiji posao, na koji se moram i malo prilagoditi. Ja sam uvijek imao respekta prema izbornicima i trenerima u reprezentaciji, jer oni su u konačnici bili meni na raspolaganju kao igraču. Sad sam ja u toj ulozi u kojoj se moram za početak snaći, ali s ovim momcima to odlično ide. Jednostavnije je jer znam ih sve jako dobro, igrao sam s njima, ili smo bili dio reprezentacije zajedno dugo godina, znam kako dišu, a istovremeno znaju i oni kako ja razmišljam i kako gledam na tenis, tako da s te strane nema nikakvih problema. Sve odiše pozitivnom atmosferom i zasad sve ide kako treba, a možemo to vidjeti i na terenu jer su svi treniraju žestoko, vrlo su motivirani, raspoloženi, a to je uvijek jako bitno za Davis Cup.

Osvajačima Davis Cupa 2018.

DENIS CHARLET/AFP/PROFIMEDIA Denis Charlet/afp/profimedia