Trebao je to biti veliki povratak nakon što je zbog ozljede koljena morao pauzirati od početka sezone, od prvog turnira u indijskom Puneu, ali kako vrijeme prolazi čini se da bi možda morao odustati i od cijele sezone. Iako su mnogi povratak Marina Čilića na ATP turniru u Umagu dočekali s velikim optimizmom, njegov prvi i jedini nastup protiv Talijana Flavija Cobollija taj optimizam nije opravdao, a nije ni mogao jer je šest mjeseci pauzirao. Način na koji je izgubio taj susret ostavio je previše pitanja bez pravih odgovora, ali se vidjelo da nema igre, da kasni na gotovo svaku loptu i da je pritom bio opterećen gomilom neforsiranih pogrešaka.
Martić neće morati kalkulirati
Tenisači ne vole govoriti o svojim ozljedama i uglavnom su ih, sve do posljednjeg trenutka, skloni gurati pod tepih, ali naznaka da nešto nije u redu bio je odlazak Čilića na provjeru ozlijeđenog koljena u Portorož. Zaključak je bio da se radi o laganoj upali koja ne bi trebala ugroziti Čilićev povratak, ali nekoliko dana kasnije, vjerojatno nakon drugog mišljenja, potvrdilo se ono na što je i Čilić sumnjao, ali u Umagu o tome nije želio govoriti. Uglavnom, umjesto nastupa na turniru u Torontu Marin će se nastaviti rehabilitirati kod kuće. Za javnost je poslao kratku poruku da se opet dogodio zastoj u pokušaju povratka što znači da ga nakon Australian Opena, Roland Garrosa i Wimbledona neće biti ni na US Openu. Bez naznake kad bi se opet mogao i gdje vratiti. Njegova želja je bila da nakon US Opena krene u Kinu, na tri vezana turnira, a najveći bi bili Peking i Šangaj, no sada je i to u velikoj opasnosti. Baš kao i kompletna sezona našeg najboljeg tenisača.
A to također znači da ga neće biti ni na utakmicama skupine Davis Cupa koja će se organizirati u Splitu, a gdje će nam protivnici biti tenisači SAD-a, Nizozemske i Finske. Uz podatak da će dvije prvoplasirane momčadi ići u Malagu na završni turnir najvećeg svjetskog momčadskog natjecanja na kojem smo, čini mi se, prošle godine propustili veliku priliku da nakon pobjede nad Španjolcima ostvarimo još jedan veliki rezultat, ali na tom putu je stajala Australija.
Olakotna okolnost, ako o olakotnim okolnostima uopće i možemo razgovarati, podatak je da Vedran Martić neće morati previše kalkulirati oko izbora reprezentacije. Ionako, budimo realni, i da je sve prošlo dobro s povratkom Marina Čilića u Umagu sumnjam da bismo ga ove godine vidjeli u Davis Cup nastupima. I tako, ako se ništa više ne dogodi ili promijeni, u Splitu će Borna Ćorić predvoditi našu Davis Cup momčad u kojoj će biti Borna Gojo i mladi, 18-godišnji pobjednik juniorskog Roland Garrosa Dino Prižmić, dok bi parovi trebali biti u rukama Mate Pavića i Ivana Dodiga.
Upravo su parovi prošle godine bili naznačeni kao naša prednost u ovakvom formatu Davis Cupa u kojem se igraju dva singla i dvoboj parova, ali neke stvari su se u svijetu tenisa promijenile pa će naši tenisači unatoč domaćinstvu i sjajnom međusobnom skoru, prije svega s Amerikancima, morati dobro kopati da bi osigurali prolaz na finalni turnir. Taj prolaz je do jučer bio realnost, a danas je želja i naši momci će u svakom meču morati biti prilično oprezni.
Novi put u Umagu
Pokazat će to vjerojatno već prvi dvoboj protiv Amerikanaca koji još uvijek ne znaju za pobjedu nad Hrvatskom u pet odigranih dvoboja, a trudili su se na sve načine da napokon tu sliku učine barem nešto boljom. Nije to uspjelo ni Patricku McEnroeu ni Jimu Courieru, a sad Amerikanci nakon Mardyja Fisha imaju novog izbornika - Mikea Bryana. On je jedan od sudionika onog legendarnog dvoboja u Los Angelesu koji je najavio pohod Hrvata na prvi Davis Cup koji smo te godine osvojili pobjedom u finalu protiv Slovačke u Bratislavi. Tada Amerikancima ni povratak Andrea Agassija ni nastup Andyja Roddicka i braće Bryan, koji su godinama bili najbolji par na svijetu, ni činjenica da su drugog dana imali set i 4:2 Ivanu Ljubičiću i Mariju Ančiću nisu pomogli. Naši majstori su došli do ključne pobjede u paru da bi Ljubičić posljednjeg dana trijumfom nad Roddickom trasirao put Hrvata prema prvom trofeju u Davis Cupu koji smo u međuvremenu potvrdili trijumfom nad Francuzima u Lilleu.
Iako bi, barem na papiru, Finci trebali biti najskromniji protivnik Hrvatska je upravo protiv Finske jedan meč koji je igrala izgubila. Nizozemci će sigurno biti zahtjevan protivnik i vrlo ozbiljan jer su u parovima vrlo dobri i opasni za svakog protivnika. No, za one koji su vječni optimisti, Hrvatska bi trebala biti dovoljno dobra da bi izborila još jedan finalni turnir i još jedan napad na najveći momčadski svjetski trofej.
Što nosi ovih nekoliko mjeseci koliko je ostalo do kraja sezone Marinu Čiliću, teško je reći. A još samo prije desetak dana sve je izgledalo daleko ljepše, stigao je u Umag prepun dobrog raspoloženja i želja, ali sve što se u Umagu dogodilo nije sugeriralo da je vrijeme povratka blizu. Iskreno govoreći, prije bi moglo sugerirati da je možda i vrijeme odlaska nešto bliže, pogotovo ukoliko se taj problem sa “staklenim nogama” ne riješi u bližoj budućnosti.
Umag je ove godine imao želju promovirati dobre, “stare” momke za razliku od onih mladih koji dolaze i u toj želji su vratili u Umag Stana Wawrinku, koji je bio pobjednik još 2006. godine, ali i još dva pobjednika Umaga, ali i Grand Slam turnira - Marina Čilića i Austrijanca Dominica Thiema. Taj novi put, kako su ga neki nazvali, doveo je Wawrinku do finala, ali Čilić nije dobio niti jedan meč, a Thiem samo jedan što nije neočekivano kad je situacija ovakva i kada njih trojica kombinirano imaju 101 godinu.
Marin Čilić, tako barem govore liječnici, ima tijelo koje je daleko mlađe od njegove 34 godine, iako danas tenisači uspješno igraju i u kasnim tridesetima, pa se nadam da koljeno neće biti krivo da Marin Čilić prije vremena i prije nego što to on sam želi mora okončati karijeru.