Sasvim prikladno, Jannik Sinner bio je taj koji je zapečatio savršeni tjedan i za sebe i za svoju reprezentaciju. Tenisač koji je bio najviše u fokusu posljednjih 15-ak dana donio je pobjednički bod Italiji i odveo je do titule pobjednika Davis Cupa nakon 47 godina.
Nakon Adriana Panatte, Corrada Barrazuttija i Paola Bertoluccija, tada pod vodstvom Nicole Pietrangelija, Talijani su dobili novu šampionsku generaciju. Makar se sve zapravo vrti samo oko jednog imena. Nije da Matteo Arnaldi, Lorenzo Musetti, Simone Bolelli i Lorenzo Sonego nisu dali obol, kao i izbornik Filippo Volandri, ali bez Jannika Sinnera u kombinaciji teško da bi danas naši prekojadranski susjedi slavili osvajanje najprestižnijeg teniskog momčadskog natjecanja.
Četvrti tenisač svijeta i nedavni finalist ATP Finalsa obilježio je tjedan u Malagi s pet pobjeda iz isto toliko mečeva. Posebno iskače, naravno, pobjeda nad Novakom Đokovićem, štoviše dvije u istom danu (pojedinačno i parovi) u polufinalu, ali onda je na to “zakucao” i Alexa de Minaura. Australac jednostavno nije imao ni grama šanse u drugom pojedinačnom dvoboju finala, drugi set Sinner je dobio sa 6:0 i otvorio talijansku feštu u Španjolskoj.
Za vječnost će ostati 5-0
- Jannik igra na nevjerojatnom valu samopouzdanja. Ovo što trenutačno pokazuje doista je impresivno - priznao mu je i De Minaur.
- Jannik nam je donio toliko puno, nema dovoljno vremena ni za nabrojati koliko toga i koliko nam je važan - rekao je talijanski izbornik Filippo Volandri.
Sinnera nije bilo prošle godine na finalnom turniru u Malagi, nije ga bilo u dresu Italije ni ove godine u grupnoj fazi u rujnu, pa su počela negodovanja u talijanskoj javnosti pa i propitkivanja oko privrženosti i odanosti reprezentaciji mladića iz Južnog Tirola. Međutim, nakon proteklog tjedna sve će se to zaboraviti, dapače već se zaboravilo jer za vječnost će ostati samo Sinnerovih 5-0 na završnici i druga titula pobjednika za Italiju.
Prva je osvojena 1976. godine gostujućom pobjedom nad Čileom u Santiagu, poslije toga su tenisači s Čizme igrali još četiri finala (1977, 1979, 1980. i 1988), ali i ostali bez konačne nagrade. Četvrt stoljeća od posljednjeg finala sada su napokon dočekali Sinnera i društvo u Malagi.
- Nevjerojatan je osjećaj osvojiti Davis Cup - skroman je na riječima bio 22-godišnjak iz San Candida.
- Uspjeli smo ostati čvrsti do kraja. Dan ranije smo bili na poen od ispadanja, a sada slavimo pobjedu. Možemo biti jako, jako sretni. Ovo je pobjeda svih nas, pa i Mattea Berrettinija, koji je ozlijeđen i nije mogao igrati, ali je odlučio doći s nama u Malagu i biti s nama, navijati, pružiti nam podršku. To je ono što nas je odvelo do trijumfa.
Revanširao se Đokoviću
Za Sinnera je to prva “velika” titula, makar nije pojedinačna i makar nije u istom rangu kao Grand Slam, ali koja se ipak svrstava u kategoriju posebnih ostvarenja. S druge strane, nastavak je to velikog pozitivnog niza za Jannika na kraju 2023. godine u kojoj je dohvatio svoje prvo Grand Slam polufinale (Wimbledon), postao najbolje rangirani Talijan u povijesti na ATP listi, pa igrao i svoje prvo veliko finale na ATP Finalsu prije deset dana u Torinu. Tamo je izgubio od Đokovića, ali nije dugo čekao na revanš.
Zanimljivo je povući i neke paralele s bivšim velikanima, kojima je osvajanje Davis Cupa bio katapult za uspješnu narednu sezonu. Primjerice, Novak Đoković, iako je prvi Grand Slam osvojio još 2008. (Australian Open), nakon što je 2010. osvojio Davis Cup, odigrao je jednu od svojih najboljih sezona u karijeri - 2011. osvojio je tri Grand Slama i prvi put došao do broja 1 na ATP listi.
Rafael Nadal već je 2004. bio član reprezentacije Španjolske koja je osvojila Davis Cup, a onda je sljedeće godine osvojio svoj prvi Roland Garros i sve ostalo je povijest. John McEnroe bio je pobjednik Davis Cupa 1978. godine, jasno s Amerikancima, da bi sljedeće godine došla i prva od sedam njegovih Grand Slam titula (US Open).
Kad bismo uzeli i primjer našeg Ivana Ljubičića, njemu se osvajanje olimpijske bronce u paru s Marijem Ančićem 2004. u Ateni, jasno u hrvatskom dresu, onda i osvajanje Davis Cupa 2005. godine, “prebacilo” i na dvije najbolje osobne sezone 2005. i 2006. godine.
Dakle, nije nemoguće da reprezentativni uspjeh bude katalizator za individualnu karijeru, pa bi tom analogijom 2024. trebala biti velika godina za Jannika Sinnera.