Slušali smo tijekom proteklih desetak dana velikane poput Gorana Ivaniševića, Patricka Raftera i Ivana Ljubičića, ali za kraj umaškog turnira teško je bilo poželjeti zanimljiviju sugovornicu od Kaje Juvan, 18-godišnje djevojke iz Ljubljane koja odudara od svih klasičnih predodžbi o tenisačicama, a i sportašima uopće.
Na razgovor u press-centar stigla je s plaže, s ručnikom u rukama i šeširom na glavi. Tri dana u Umagu njezin su jedini odmor ove godine. Već se vratila kondicijskim treninzima i učenju za maturu. Kaja je, naime, učenica Gimnazije Bežigrad, jedne od najtežih škola u Sloveniji, a po uspjehu spada među jedan posto najboljih srednjoškolaca. Zbog drugog (i zadnjeg) roka za maturu propustit će US Open.
- To je ipak samo jedan turnir, pokušavam gledati ono što želim napraviti u budućnosti. A ako sad ne iskoristim priliku, iduća će možda biti za četiri ili pet godina - sa smiješkom nam objašnjava Kaja.
Ako vam ime zvoni, vjerojatno je to zbog meča sa Serenom Williams u drugom kolu Wimbledona. Protiv najuspješnije tenisačice svih vremena dobila je prvi set i držala priključak u drugom, prije negoli je Amerikanka okrenula. Dok su njezini prijatelji iz razreda polagali maturu na prvom roku, Kaja se predstavljala teniskom svijetu.
- Najveći moj meč dosad. Igrala sam i na Roland Garrosu, i to na stadionu, ali nisam se ni stigla pripremiti, ušla sam kao 'lucky loser'. Na Wimbledonu je bilo drugačije, iako se pojavila lagana panika kad sam čula da igram protiv Serene. Prije meča sam osjetila tremu, nisam znala što očekivati, ona igra tako moćno. Onda sam odlučila da ću se samo zabavljati.
Slovenski mediji kasnije su zabilježili da je dobivala ružne poruke na društvenim mrežama od ljudi koji su se kladili na njezin meč, što je u tenisu postala pošast. ATP i WTA još uvijek nisu dokučili kako se boriti protiv toga.
- Teže je kad si tinejdžer i ne znaš kako reagirati. Nakon poraza u Bukureštu čovjek mi je u poruci napisao da želi da moja mama dobije rak i da će me izbosti kad me sretne. Ludo je da to možeš napisati bilo kome, a kamoli osobi koja ima 18 godina. Igrači su zbog društvenih mreža postali lako dostupni, a ako im odgovoriš i pokažeš da te to dira, onda ćeš ih samo ohrabriti. Jednu sam prijetnju prijavila, WTA sad radi na tome, ali tenis ima veliki problem.
Za razliku od većine kolega, koji slobodne trenutke provode na destinacijama poput Maldiva ili Sejšela, Kaja svaki slobodan trenutak provodi u Sloveniji.
- Obožavam Ljubljanu! Iako sam vidjela gotovo cijeli svijet, zaljubljena sam u svoju zemlju. Nismo mi bez veze jedina zemlja koja ima ljubav (eng. love, op.a.) u svojem nazivu, ha ha. Volim i Hrvatsku, pogotovo otoke, ali ipak dajem prednost Triglavu, Goriškim brdima, Bledu, Bohinju...
Iako je već sad 111. na svijetu, turnirima će se posvetiti kad položi maturu. Tri su obavezna predmeta, slovenski, engleski i matematika, a Kaja je još izabrala informatiku i psihologiju. Zanimalo nas je zašto ne filozofiju, s obzirom na to da je nedavno u intervjuu otkrila da voli čitati Sokrata i Descartesa.
- Previše bih razmišljala o tome. Filozofija je opsežna, a kad radiš druge predmete, teško se usredotočiti. Problem je što sam perfekcionist i koliko god se za nešto treba mučiti, ja ću to napraviti. Zato sam se u zadnjoj godini prebacila na privatnu školu, a dio mature odrađujem u Gimnaziji.
Stariji brat Mark je programer, majka je kardiologinja, a otac kirurg, pa je zbog posla ne stignu pratiti na turnirima. Kaja od četvrte godine svira klavir (“više za opuštanje, i to lakše stvari poput ‘Za Elizu’”), a ima i još jedan hobi - slikanje. Nedavno je kao poklon naslikala portret Dražena Petrovića.
- Slika je najbolji dar koji mogu nekome dati i koji mu nitko drugi ne može pokloniti. Htjela bih imati više vremena za slikanje, ali radije ga koristim za druženje s prijateljima. Važni su prioriteti, a ovo su samo hobiji, bit će vremena za njih kasnije u životu.