Rastanak Novaka Đokovića i Gorana Ivaniševića vruća je tema u teniskim krugovima. Sasvim razumljivo jer ipak je riječ o najtrofejnijem tenisaču svih vremena po broju osvojenih Grand Slam titula (24), pa bilo kakva novost oko njega jasno da izaziva veliku pozornost te shodno tome i brojne reakcije. Neki su šokirani, neki tužni, neki ravnodušni uz konstataciju da "svemu jednom dođe kraj"...
Jedna osoba koja, pak, povezuje obojicu te jako dobro poznaje i Gorana i Novaka, jest Nikola Pilić. Preko njega su se zapravo i upoznali budući da je Ivanišević došao kod šjor Nike 2001. godine, tražeći izlaz iz ponora u koji mu je karijera tada upala, a Pilić je u to vrijeme u svojoj Akademiji u Münchenu radio s "obećavajućim talentom", 13-godišnjim Novakom Đokovićem. Znane su priče o tome kako je Novak s divljenjem gledao treninge trostrukog finaliste Wimbledona, kako mu je nosio sendviče, pa jednom za nagradu i malo "šupsao" s Goranom.
- Novak je bio kao hipnotiziran, bili su na terenu 20 minuta, a Đoković za to vrijeme nije promašio niti jedan udarac - zna često Pilić podsjetiti na prve susrete Novaka i Gorana.
To minhensko poznanstvo izrodilo se 18 godina kasnije u igračko-trenerski "brak" koji je, pak, rezultirao s devet osvojenih Grand Slam titula i petogodišnjom dominacijom u svijetu tenisa.
Ako je Pilić, rekosmo, (djelomično) zaslužan što su se spojili, onda je svakako i mjerodavan da kaže nešto o kraju njihove suradnje. A zanimljivo, legendu hrvatskog tenisa, 84-godišnjeg Nikija ulovili smo tijekom boravka u Beogradu. Ali, ne, nije tamo otišao hitno zbog Novaka i njegove "trenerske situacije", već je tamo radi premijere dokumentarnog filma posvećenog njemu, a jednostavnog je naziva "Nikola Pilić - Legenda".
- Nisam razgovarao niti s Goranom niti s Novakom otkako se pojavila ta vijest, tako da ne znam što je pravi razlog njihova rastanka - ogradio se na početku Pilić.
- Vidjet ću se vrlo vjerojatno s Novakom ovdje u Beogradu pa ćemo sigurno razgovarati. No, zasad, ono što mogu pretpostaviti na svoju ruku, ovako sastrane, jest da su se nakon toliko godina uspješne suradnje jednostavno umorili malo jedan od drugoga. Jer, pazite, veliki je tu pritisak svakoga tjedna, na svakom turniru i nije to uvijek lako za podnositi.
Pričao je o tome, uostalom, već ranije i Ivanišević rekavši kako je "prokletstvo" suradnje s Novakom to što se baš uvijek očekuju samo pobjede i priznaju se samo osvojeni turniri "finale nije dovoljno dobro, mora biti trofej".
Na tom tragu je očito i Pilić.
- U sportu se takve stvari događaju, nije to toliko neobično, niti tu ima nekih pravila koliko će nešto trajati. Činjenica ostaje da su oni jako dobro radili skupa, Novak je sigurno zaslugom Gorana popravio svoj servis i sve je to skupa funkcioniralo - dodaje Pilić.
Rastanak se dogodio nakon tri mjeseca sezone u kojoj Novak još nije osvojio niti jedan turnir, makar je i dva samo igrao, ali svejedno ostaje dojam da je negdje nestalo kemije.
- Nema sumnje da su iz teniske perspektive Goran i Novak bili odličan spoj. Jer Goran je jako dobar igrač i još uvijek može biti sparing partner Đokoviću. A, uostalom, dvojica uvijek više znaju nego jedan.
Također, radio je ranije Đoković s još nekim bivšim teniskim velikanima, poput Andrea Agassija i Borisa Beckera, ali nitko u konačnici nije ostao tako dugo iz Đokovića kao 52-godišnji Splićanin. Pa će i to, osim što su očito karakterno "pasali", svakako puno reći o njegovim trenerskim kvalitetama.
- Slažem se, puno dulje i puno bolje je to bilo s Goranom. Uostalom, rezultati govore sami za sebe, a rezultati su jako dobri. Iza njih su jako uspješne godine, osvajali su zajedno sve velike turnire, a 2023. bila je Novakova najbolja godina uopće, skoro sve moguće je osvojio, Australian Open, Roland Garros, US Open, Rim, Pariz, igrao finale Wimbledona...
Sada će, pak, sve te bodove trebati braniti, a mladi lavovi sve više grizu, Jannik Sinner dobio je Đokovića u tri od posljednja četiri dvoboja u posljednji pet-šest mjeseci, Carlos Alcaraz uzeo mu je Wimbledon. Je li Novak osjećao da mu treba novi pristup, da treba nešto mijenjati kako bi se mogao nositi protiv mlade garde koja pritišće, pa da i promjena trenera ide u tom smjeru?
- Ne znam, ne bih ulazio u to, ali smatram da kad Novak igra dobro, da je i dalje on glavni. Eto, u finalu ATP Finalsa u Torinu dobio je 6:3, 6:3 Sinnera, bez problema. Pitanje je samo u kojoj brzini je Novak. Svaka čast Sinneru i Alcarazu, oni su sigurno nasljednici ove generacije Federer, Nadal, Đoković, Murray, koja je najbolja u posljednjih 100 godina, ali kad je Novak u šestoj brzini on je još uvijek najbolji igrač na svijetu. I ne samo sada, već svih vremena - ističe Pilić.
- Ti mladi igraju jako dobar tenis, tu nema diskusije, ali smatram da to što je Sinner dobio Novaka nije toliko kvaliteta Sinnera koliko Novakov loš dan. U finalu Australian Opena nije imao svoj ritam, napravio 57 grešaka u prva dva seta, a to nije pravi Novak.
Možda je baš u tome i suština aktualnih promjena, no Pilić smatra da je Đoković itekako sposoban "uzvratiti udarac".
- I dalje mislim da on može i da hoće osvajati Grand Slamove i pobjeđivati ove mlade igrače.
Đoković je, zbog zasluga u njegovu razvoju i počecima karijere, znao Pilića u ranijim intervjuima titulirati kao svog "teniskog oca", što je vjerojatno najveći mogući kompliment jednom od naših teniskih mušketira s Firula. Pa, kad je već tako, sigurno bi Novak i sada poslušao koji "očinski" savjet što se tiče aktualne situacije, trenera, odnosno kakva bi osoba sada trebala biti uz njega u ovoj fazi karijere?
- Ne znam hoće li mene tražiti savjet, a i nije na meni da to govorim, ali rekao bih da uz sebe treba nekoga prema kome on ima respekta i prema kome ima povjerenje, to prije svega.
Jer nije da će novi trener, tko god on bio, Đokovića nešto novo učiti tenisu, više se tu stvar "svježe krvi", psihologije, motivacije za možda još sezonu-dvije-tri ili koliko već još Novak ima u sebi.