Najveći svih vremena nezaustavljivo juri ka teniskoj besmrtnosti. Odavno nema nikakve dvojbe da je Roger Federer najveći tenisač svijeta. Ne samo zbog svih Grand Slam i ATP naslova koje je spremio u svoju riznicu, ne samo zbog rekordna 302 tjedna na 1. mjestu ATP ljestvice, ne samo zbog fantastičnog omjera pobjeda i poraza...
Federer je najveći i zbog svog karaktera, svoje osobnosti, odnosa prema sportu i suparnicima, životne i sportske filozofije... Moglo bi se unedogled nabrajati sve što krasi ovog Švicarca koji suvereno gazi 37. ljetom svoga života i usput po teniskim terenima diljem svijeta iznova oduševljava svoje vjerne fanove, koji od njega žele još.
This speaks for itself.#AusOpen @RogerFederer pic.twitter.com/7sw5d3Mx58
— #AusOpen (@AustralianOpen) 28 January 2018
No, najbitnije u cijeloj priči je i što on želi još. U Melbourneu je po 20. put podigao ono o čemu mašta svaki tenisač ovoga svijeta. Zahvalio se svima, pustio suze, koje ga u zadnje vrijeme sve češće sustižu kada slavi svoje velike pobjede, ali i to dovoljno svjedoči o emociji koju nosi i u sebi i zbog koje se vratio na vrh kada to mnogi nisu očekivali.
No, najbolji svih vremena odlučio je maksimalno produžiti jesen svoje karijere i onima koji dolaze i onima koji ostaju iza njega podariti još nekoliko zrnaca teniske magije. Naravno, da Marin Čilić može žaliti. Imao je puno toga u svojim rukama, no u isto vrijeme trun zadovoljstva može pronaći u tome što je imao još jednu prigodu dijeliti teren s najvećim. I puno toga naučiti. I to je bio poraz iz kojeg će naš najbolji tenisač sasvim sigurno izvući sve ono najbolje što mu je Federer ponudio i podijelio s njim u meču o kojem će se dugo pričati, a učiti od najboljeg i najvećeg uvijek je privilegija.
Čak i ako ti Federer postane ono što je Goranu Ivaniševiću bio Pete Sampras. Ljetos je Roger uzeo Wimbledon bez izgubljenog seta. U Melbourneu je na isti način došao do finala u kojem se morao znatno više potruditi i pomučiti protiv sjajnog Međugorca, no našao je snagu za još jedan povratak i veliko slavlje. Mnogi su ga bili otpisali nakon ozljede i operacije koljena, no zahvaljujući u velikoj mjeri i Ivanu Ljubičiću koji je s njim već dvije godine, uspio se vratiti na vrh i u godinu dana uzeti tri nova Grand Slama.
Marin Čilić
Velike zasluge za to pripadaju i našem bivšem tenisaču, a danas očito velikom treneru koji sada uz Federera doživljava ono što kao igrač nije uspio – slaviti Grand Slam naslove. Međutim, i odabir Ljubičića, staloženog i smirenog čovjeka, velikog teniskog znanja i reputacije, puno govori o Federerovom karakteru, njegovom „njuhu“ za odabir pravoga tima koji će se i karakterno uspjeti uklopiti u njegovu sportsko i obiteljsko okruženje. Danas je jasno kako su svi na dobitku, a Roger na putu u tenisku besmrtnost. Ma, zapravo već je tamo stigao, a sve ono što od njega slijedi samo će svima nama koji imamo sreću i privilegij biti njegovi suvremenici donijeti dodanu vrijednost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....