Prva obrana titule pobjednice od 2014. ili 11. različita pobjednica u posljednjih 12 godina US Opena - to je ulog za koji će u subotu igrati Arina Sabalenka i Amanda Anisimova.
Bjeloruskinja je lani pokorila New York i sada došla na korak da ponovi ono što je 2014. godine posljednja uspjela Serena Williams - obraniti naslov. Međutim, Sabalenki će taj podatak vjerojatno, ako i uspije to ispuniti, biti najmanje bitan već će potencijalna titula za aktualnu prvu tenisačicu svijeta daleko više značiti po tome što ovu sezonu ipak onda neće označiti kao - izgubljenom. Štoviše, samo je subotnje osvajanje US Opena može učiniti uspješnom, koliko god to čudno zvučalo za tenisačicu iza koje su dva finala i polufinale na preostala tri Grand Slama u 2025., koja ima tri osvojena turnira i koja je skupila više pobjeda (55) od bilo koje druge tenisačice u cijeloj ovoj sezoni.
No, to je “teret” koji si je Sabalenka sama nametnula, odnosno toliko je u posljednje tri sezone podignula rezultatsku letvicu da je sada sve osim osvajanja Grand Slama za nju - neuspjeh. Računajući i ovaj US Open, od posljednjih 11 Grand Slamova Arina je igrala finale na njih sedam. U tri je i pobijedila, a sada silno želi tu statistiku popraviti.
Bjeloruskinja ostala čvrsta
Pogotovo što je ove godine izgubila već dva finala, odnosno da je u posljednje tri sezone ovo prva godina u kojoj (još) nema Grand Slam titulu. Na Australian Openu srce joj je u finalu slomila Madison Keys, u Roland Garrosu, pak, Coco Gauff, a u Wimbledonu (polufinale) upravo tenisačica s kojom će sada igrati finale, Anisimova.
Sabalenka je željna revanša, ali još više da promijeni narativ po kojem su u prvom planu njezini porazi u velikim finalima.
- Jako sam željela dati sebi još jednu šansu, još jedno finale u kojem ću pokazati da sam naučila lekcije iz ovogodišnjih poraza te da mogu igrati bolje u najvažnijem meču turnira - rekla je 27-godišnjakinja iz Minska nakon što je teškom mukom slomila domaću uzdanicu, Jessicu Pegulu (WTA 4) u polufinalu.
Bila je to repriza lanjskog finala u Flushing Meadowsu. Pegula, inače, nije imala baš uvjerljivo ljeto, ali je u New Yorku ušla u pobjednički niz, činilo se kako će u njega dodati i Sabalenku. Uzela je prvi set okrenuvši 2:4 u 6:4, u trećem je setu stalno puhala za vratom Sabalenki, koja je rano, kao i u drugom setu, stigla do breaka, no Bjeloruskinja je ipak ostala čvrsta. I utišala publiku, koja je “gurala” Pegulu, kojoj međutim ni činjenica da je izgubila svega četiri poena u cijelom trećem setu na vlastitom servisu, nije spasila od poraza. Štoviše, sva četiri poena izgubila je u prvom gemu trećeg seta, što je donijelo Sabalenki break, a makar je poslije toga bila praktički savršena na početnom udarcu - četiri gema je osvajala bez izgubljenog poena - nije uspjela slomiti Sabalenku na servisu.
- Ne znam kako mi to nije uspjelo. Jer, stavljala sam je konstantno pod pritisak, svaki put - slijegala je ramenima kasnije Pegula.
Treći set je zapravo primjer teniskog paradoksa jer u njemu je Pegula izgubila četiri poena na svom servisu, a Sabalenka 15. Pegula je imala četiri break-lopte, Sabalenka jednu, Pegula je osvojila ukupno više poena (33-31) od Bjeloruskinje, ali set je ipak pripao Sabalenki.
Koja je tako ušla u novo finale, u kojem nema namjeru (opet) izgubiti.
- Nije lijepo gubiti. Kada dođeš u završnu fazu Grand Slama i tako blizu ostvarenju snova, a onda izgubiš... Poslije toga se osjećaš kao da želiš umrijeti, da ne želiš više postojati, kao da je to kraj života - iskreno je svoje osjećaje opisivala Sabalenka ranije ove godine u Wimbledonu.
- No, to su prvi trenuci nakon poraza, a oni su najgori. Teško ih se riješiti, ali s vremenom prođu i poslije toga želiš biti bolji, želiš se vratiti jači baš radi tog poraza - podvukla je Sabalenka.
U svojih dosadašnjih šest Grand Slam finala, Arina je četiri puta igrala protiv Amerikanke, i to tri različite (Gauff, Pegula, Madison Keys), a sada je čeka i četvrta, Amanda Anisimova.
Djevojka koja je prije dva mjeseca senzacionalno stigla do finala Wimbledona i onda tamo neslavno izgubila od Ige Swiatek sa 6:0, 6:0. Mnoge bi takav rezultat na najvećem svjetskom turniru, na meču s najvećom pozornošću koje tenisko finale može nositi jako psihiloški uzdrmao, ali Anisimova plasmanom u novom finale odmah u prvoj sljedećoj prilici pokazuje da je građena od posebnog materijala.
Prema riječima 24-godišnjakinje rođene u New Jerseyu od roditelja koji su krajem 1990-ih iz Rusije pošli za američkim snom, puno se toga promijenilo od londonske trave do njujorškog betona.
- Kada sam bila u Wimbledonu, svaki meč koji bih pobijedila bilo je iznenađenje i za mene. Štoviše, bila sam šokirana svakom pobjedom jer ništa takvo nisam prije osjetila - kaže Anisimova, koja se na domaćem Slamu osjeća i lakše prihvaća pripadnost najboljima na svijetu.
- Sada, ovdje na US Openu imam više samopouzdanja i više vjere u sebe da mogu napraviti veliki rezultat. Tu se dogodio najveći pomak u mojim razmišljanjima, barem što se tiče ovog US Opena.
Nakon što se u četvrtfinalu revanširala svojoj “krvnici” iz wimbledonskog finala, Igi Swiatek, u polufinalu je morala slomiti još jednu višestruku (4) Grand Slam pobjednicu, Naomi Osaku. Japanki je ovo najbolji Grand Slam nastup otkako se vratila turnirima poslije rođenja kćerkiće u ljeto 2023., a imala je uz sebe i podatak kako nikada u karijeri nije izgubila meč na Grand Slamu kada bi došla do najmanje četvrtfinala. Dok, eto, nije naišla na Anisimovu, koja je stala na kraj toj seriji.
Dvoboj od skoro tri sata
Amerikanka je ispucala 50 izravnih poena, imala doduše i 45 neprisiljenih grešaka, no i Osaka je imala istu +/- statistiku samo u manjem obujmu (32-27). Puno je bilo obrata, promjena inicijative tijekom meča, Anisimova je čak u drugom setu djelovala kao da je na rubu poraza, ali pod reflektorima stadiona Arthur Ashe malo prije 1 sat iza ponoći zaključila je dvoboj od skoro tri sata, s pobjedom koja ju je opet dovela u predvorje raja.
Ostalo joj je gorko iskustvo kad je posljednji put bila tamo. U All England Clubu je jednostavno “izgorjela” od želje i očekivanja, ali sada će u New Yorku sve to probati zaboraviti i zasladiti se pobjedničkim peharom.
- Ovo je ostvarenje snova, biti u finalu US Opena. Naravno, i da ću postati pobjednica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....