Unatoč nevjerojatno herojskog nastupa, prije svega, Mate Pavića, koji je igrao sa slomljenom koščicom u zglobu desne ruke (!?), hrvatski tandem nije uspio drugu godinu zaredom osvojiti titulu pobjednika Wimbledona u konkurenciji parova.
Australci Matthew Ebden i Max Purcell slavili su nakon pet setova sa 7:6 (5), 6:7 (3), 4:6, 6:4, 7:6 (2).
Nikola Mektić i Pavić u subotu su pokušali postati prvi par koji je nakon Daniela Nestora i Nenada Zimonjića 2008. i 2009. obranio pobjednički trofej na najvećem svjetskom turniru, tražili su 24. uzastopnu pobjedu na travi unazad dva ljeta, lovili su treći turnir u nizu i peti od posljednjih šest, ali sve to nije gotovo ništa, i nevažno je u usporedbi s onim što su Mektić i Pavić izveli u subotu predvečer na Centralnom terenu All England Cluba.
Vrlo, vrlo malo bi tenisača, možda ih se može nabrojati na prste jedne ruke, koji bi odlučili igrati nakon što im je dan ranije dijagnosticirana fraktura u zglobu desne ruke. "Srećom" pa je Mate Pavić ljevak pa je izašao na teren s bandažiranim zglobom, odnosno s rukom s kojom nije mogao baš - ništa. Nije mogao držati reket, nije mogao stisnuti šaku, nije mogao držati ručnik, nije je mogao rotirati, pomicati, mogao je tek s njom bacati loptice u zrak pri servisu. Igrao je Mate Pavić praktički s jednom rukom. S jednom rukom finale Wimbledona, pet setova, 4 sata i 16 minuta. I svemu tome unatoč umalo su on i Nikola Mektić pobijedili.
Teško je opisati što je sve izvodio Pavić, kako je uopće udarao loptice, nisu to uvijek bili "normalni" voleji već nekakvi hibridni udarci, improvizirani, smišljeni u milisekundi. I, opet, bez obzira na takav hendikep, Pavić i Mektić bili su na nekoliko poena da opet osvoje Wimbledon. Nevjerojatno, apsolutno čudesno.
Australci su znali, jasno, za Matine probleme i zato su od početka meča imali jednostavan plan - svi udarci na Matu, zatrpati ga udarcima, opteretiti ga koliko je god moguće. Gađali su ga po forhendu, po bekhendu, gađali u tijelo, ali svejedno je dobar dio tih udaraca Splićanin uspijevao nekako vraćati na suprotnu polovicu terena.
Jasno, pri tome je i Mektić pokušavao pomoći koliko je god mogao, tražio je načine kako rasteretiti i poštedjeti Matu koji je bio na streljani i dobrim dijelom meča je to i uspijevao. Nažalost, pokleknuli se tek na kraju, nakon više od četiri sata tenisa i velike borbe.
- Bilo je teško igrati i četiri seta polufinala i cijeli ovaj meč u ovakvom stanju, ali morali smo probati. Šteta, zapravo frustrirajuće je što nismo mogli biti na 100%, ali ponosni smo na ovo što smo pokazali - rekao je Mate Pavić neposredno nakon finala.
- Teško je nešto reći nakon 7:6 u petom setu. Posljednja dva meča bila su najemotivniji u mom životu i ponosan sam kako smo ih odigrali. Svaka čast Mattu i Maxu, pobijedili su zasluženo, jer su bili dobri, ne zbog naših problema - dodao je Mektić.
Pavić je ostao na tri osvojene Grand Slam titule (Australian Open 2018., US Open 2020., Wimbledon 2021.), Mektić na jednoj (Wimbledon lani), ostali su na zajedničkih 13 osvojenih turnira.
S druge strane, Ebden (34) i Purcell (24) šesti su australski par koji je osvojio Wimbledon, a prvi nakon 2005. godine. Za obojicu je to, pak, prvi Grand Slam u parovima, a ono što je posebno za njih i ovaj Wimbledon jest podatak da su tek treći par u Open eri (od 1968. godine) koji je uspio osvojiti Grand Slam titulu nakon što su u najmanje dva meča spašavali meč-lopte.
U prvom su kolu već bili na izlaznim vratima jer su bili suočeni s tri meč-lopte protiv Goranssona i McLachlana, a onda su još pet morali spašavati u polufinalu protiv trenutačno prvog para svijeta, Rama i Salisburyja. I još su u finalu imali break zaostatka u petom setu, jer Mektić i Pavić su poveli 3:2, ali odjednom su, odnekud Australci počeli gađati nevjerojatne reterne i na servisu Mektića izjednačili na 4:4.
Imali su Mate i Nikola priliku za novi break odmah u sljedećem gemu, ali nisu uspjeli, da bi odluka pala u tie-breaku do deset poena. No, Australci su tu bili mirniji, uspjeli povezati nekoliko poena na početku i tu prelomiti sve. Nije više bilo snage za Nikolin i Matin povratak...