Posljednja četiri puta kada je igrao osminu finala u Wimbledonu, Marin Čilić igrao je i četvrtfinale. U prijevodu, upisao bi pobjede u tim mečevima u All England Clubu. Pošlo mu je to za rukom u četiri uzastopne godine: 2014., 2015., 2016. i 2017., što će reći kako 11 godina nije izgubio meč osmine finala u Wimbledonu. I to je svakako dobra spoznaja uoči novog ispita koji mu može donijeti mjesto među posljednjih osam.
No, jasno da je to samo jedan način "čitanja" statistike, drugi je da poslije 2017., dakle sedam sljedećih godina, nije više uspio ni doći do faze Top 16. Ima tu olakotnih okolnosti kao što je otkazivanje Wimbledona zbog Covida, pa tri godine Marinova izostanka zbog bolesti i ozljeda, tako da je Čilić u proteklih sedam godina zapravo igrao samo tri puta na travnatom Grand Slamu. I tu su se znali zavući porazi, koji realno nisu smjeli, od Guida Pelle ili Joaoa Souse.
No, nakon tri propuštene godine, dvije operacije koljena, mjeseci i mjeseci rehabilitacije te povratka od samog dna ATP ljestvice (u jednom je trenutku čak bio i potpuno izgubio renking) do osvojenog ATP turnira lani u Kini sa 777. mjesta i povratka (zasad) u Top 100, a s pobjedom u ponedjeljak vratio bi se i u Top 50, evo Marina ove godine u Wimbledonu ponovo u pravom elementu.
Potvrdio je to i meč protiv Jaume Munara (ATP 55).
- Previđao sam da će biti tvrd orah, što i jest bio. Nije protivnik kojeg je jednostavno dobiti, moraš odraditi cijeli meč. Bilo je tu kod mene uspona i padova, ali to je i normalno za meč koji traje tri sata - komentirao je Čilić za SportKlub pobjedu broj 3 u ovogdišnjem Wimbledonu.
- Cijelo je vrijeme Munar bio tu negdje, stalno nešto prijetio jer dobro je reternirao, fantastično pokrivao teren pa nije bilo besplatnih poena, već sam ih morao zaraditi. No, mislim da sam pokazao širinu u mojoj igri, jer sam sad malo više nego li protiv Drapera kolo ranije, morao raditi s osnovne linije, s udarcima nakon svog servisa. No, sveukupno mislim da sam odigrao pametno i iskontrolirao ključne poene.
Čilić je, dakle, Raphaela Colignona, Jacka Drapera i Jaumea Munara redom poslao kućama, a sad će, nadamo se, isto aranžirati i Flaviju Cobolliju (ATP 22). Talijan se prvi put u karijeri probio do drugog tjedna bilo kojeg Grand Slama i baš je tu barijeru probio tamo gdje bi se najmanje očekivalo, na travi Wimbledona. Ovako na papiru, 23-godišnjak iz Rima djeluje kao itekako savladiva prepreka za našeg 36-godišnjeg veterana jer Cobolli nema ni izblizu renome kakav ima finalist Wimbledona iz 2017. i osvajač US Opena iz 2014. S druge strane, ako je već uspio dobiti tri meča u proteklom tjednu, to znači da i Cobolli igra dobro.
- Dok sam čekao na svoj meč uspio sam pogledati Cobollija u nekoliko gemova u meču protiv Jakuba Menšika i moram reći da je igrao fenomenalno - komentirao je Čilić svog današnjeg suparnika.
Štoviše, Talijan je razmontirao talentiranog 19-godišnjeg Čeha, koji je ranije ove sezone odigrao senzacionalan turnir u Miamiju, gdje je u finalu svladao i Novaka Đokovića. Menšik je svakako bio favorit protiv Cobollija, ali...
- Mislim da sam odigrao jedan od mojih najboljih mečeva u životu. Skoro perfektan - pohvalio se Rimljanin.
- U Italiji, jasno, odrastamo na zemljanim terenima, ali ja zapravo volim igrati na travi.
Međutim, ni on sâm nije očekivao da će otići tako daleko u Wimbledonu. Štoviše, u tri dosadašnja meča i dalje je bez izgubljenog seta.
- Svakako nisam mogao očekivati tako nešto prije turnira. Dapače, nisam imao neki dobar osjećaj prije Wimbledona, pogotovo jer sam na travi u Eastbourneu odigrao dosta loše - opisao je Cobolli poraz od Fearnleya u 1. kolu.
- Ali, imao sam dobar set treninga u tjednu prije Wimbledona i kao da se sve promijenilo. K tome, dan prije meča s Menšikom trenirao sam s Novakom Đokovićem. On mi je idol pa me jedan sat treninga s njim napunilo emocijama i to je vjerojatno više pomoglo nego možda neki tehnički detalji.
Cobolliju je na putu do osmine finala na ruku išao ždrijeb, barem za prva dva kola jer tu su ga čekali kazahstanki kvalifikant Beibit Žukajev (ATP 247) pa onda domaći dečko s pozivnicom Jack Pinnington Jones (ATP 281). No, predstava protiv Menšika, 15. nositelja, sigurno je prvi signal upozorenja i za Čilića, koji će ipak biti najveći izazov za Cobollija do sada. Svaka čast Menšiku, ali bez obzira na veteranske igračke godine još se ne može mjeriti s Marinom, pogotovo s Marinom u ovakvom izdanju i formi.
- Flavio je fantastičan zemljaš, s odličnim forhendom, ali sve je bolji i na ostalim podlogama. Svakako moram očekivati veću razinu tenisa nego li u dosadašnjim mečevima i nadam se da ću mu moći mečirati - najavio je hrvatski tenisač.
- Sjajan je atleta i sigurno će me tu pokušati izazvati, da meč bude fizički težak. No, ali nadam se da se mogu i ja izdignuti stepenicu više i potkrpijepiti to igrom.
Drugi faktor koji će papirnato dati prednost Cobolliju jest međusobna povijest. Igrali su do sada dva puta i oba puta pobijedio je Talijan. No, nije nevažno gdje i kada je to bilo.
Prvi su im se puta reketi ukrižali u Umagu prije dva ljeta. No, to je bio prvi Marinov meč nakon šestomjesečne stanke radi operacije koljena i ispostavilo se jedini u ostatku 2023. jer ta ozljeda još nije bila potpuno sanirana pa je Čilić morao na novu stanku. Dakle, teško se taj meč zbog navedenih okolnosti može uzeti kao referenca za bilo što.
Igrali su, međutim, i prije šest tjedana na startu Roland Garrosa, a tu je Cobolli, mora se priznati, vrlo uvjerljivo (6:2, 6:1, 6:3) nadigrao našeg majstora. Nije rezultatski ugodno izgledalo, ali opet se može zemljana podloga uzeti kao Cobollijeva prednost. Sad će igrati na travi, a tu je Čilić ipak u puno većoj prednosti. Jer Marin na zelenoj podlozi samo u zadnja tri tjedna ima devet pobjeda - jedna na Challengeru u Ilkleyu, pet na Challengeru u Nottinghamu koji je osvojio i tri sada u Wimbledonu - što je jedna više nego što ih je Cobolli skupio u životu na travi (8). Ne mora jasno biti presudno, ali uz nagomilano iskustvo kroz karijeru i aktualnu formu, Marin Čilić djeluje kao sigurnija oklada za prolazak u četvrtfinale.
Komentari (0)
Komentiraj