Nakon što je Benjamin Bonzi ispratio Daniila Medvjedeva iz All England Cluba već na prvoj stepenici, brojčanik Grand Slam pobjednika spušten je na četiri imena u drugom kolu Wimbledona, a radnja svedena na naslov - "Stari lavovi protiv novih vladara". Dok su Carlos Alcaraz i Jannik Sinner zajedničkim snagama potpisali autorstvo nad osvajanjem posljednjih šest Grand Slam turnira - od Australian Opena 2024. do Roland Garrosa 2025. - u drugo kolo na londonskoj travi, osim njih, plasirala su se i dva veterana s barem jednom velikom "kantom" u karijeri.
Prvi je, jasno, vlasnik 24 takva trofeja Novak Đoković, koji je izgubio jedan set na otvaranju turnira protiv Alexandrea Mullera, i to u ‘svojoj‘, 13. igri (6:7), u kojoj je rekorder. Drugi je, pak, Marin Čilić, pobjednik US Opena iz 2014., koji je furiozno, za jedan sat i 48 minuta igre, preskočio Raphaela Collignona i rezervirao bitku protiv Jacka Drapera u drugom kolu. Ujedno, dvojica su to od ukupno četvorice iz generacije ‘80-ih u drugom kolu, a osim Đokovića (1987.) i Čilića (1988.), drugo kolo rezervirao je i francuski tandem Gaël Monfils (1986). i Adrian Mannarino (1988.).
- Iskustvo mi je jako bitno jer kroz dugi niz godina na Grand Slamovima shvaćam važnost nekih poena više od drugih, shvaćam važnost situacija u meču koje su kritične, kada treba jače pritisnuti i kada odigrati pametnije. Draper se strelovito digao u zadnjih godinu dana, igra jako agresivno i dosta je atraktivan igrač. Hoće li me njegova igra povući na još jednu veću razinu? Vjerojatno hoće. Ako ću igrati na vrhunskoj razini, sigurno se mogu nadati pobjedi - poručio je 36-godišnji Međugorac nakon prolaska u drugo kolo Wimbledona, u kojemu je nastupio 11 puta i u osam navrata meč završavao s rukama u zraku.
Najbolju epizodu na londonskom Grand Slamu, dakako, pamti iz 2017., kada ga je Roger Federer udaljio od trofeja na završnoj stepenici.
Britanca - s kojim će odmjeriti snage u četvrtak - kladionice plasiraju na četvrto mjesto u poretku favorita za naslov, iza Alcaraza, Sinnera i Đokovića, a takve najave, jasno, povećavaju euforiju među lokalnim navijačima, koji na domaćeg pobjednika čekaju devet godina, od kada je Andy Murray osvojio svoj drugi i posljednji Wimbledon. Potonji je, pak, nakon igračke uskočio u trenersku kožu, a iako je surađivao i s Đokovićem, taj je odnos okončan u svibnju, nakon šest mjeseci suradnje, poslije čega je 38-godišnji srpski tenisač osvojio turnir na zemlji u Ženevi, a na Roland Garrosu je poražen u polufinalu.
Na londonskoj travi je u zadnjih je šest pohoda stizao do finala, četiri puta je izašao kao pobjednik, a dalje od drugog kola nije otišao samo 2008., kada ga je zaustavio Marat Safin. Takav zahtjevan recept u četvrtak će pokušati skuhati Daniel Evans, njegov idući suparnik i 154. igrač svijeta, koji je prije nepune dvije godine bio 21. na ATP ljestvici, a koji s Đokovićem ima pozitivan omjer. U jedinom njihovom dosadašnjem meču, na zemlji Monte Carla prije četiri godine, slavio je britanski predstavnik.
Osim s Mullerom, francuskim tenisačem i 41. igračem svijeta, Đoković se u prvom kolu borio i s problemima u želucu, zbog kojih je morao intervenirati i liječnik.
- Bio sam na vrhuncu, a zatim sam idućih 45 minuta bio na dnu. Dobio sam od liječnika neke čudotvorne tablete i uspio dovršiti meč. Ne bih bio ovdje kad bih mislio kako nemam šanse. Smatram da sam zaslužio pravo osjećati da mogu do titule. Uvijek sam, pogotovo u drugom dijelu moje karijere, osjećao da je trava podloga na kojoj sam igrao svoj najbolji tenis. Zašto ne bih to ponovio? - upitao je nakon pobjede, s kojom je došao do omjera 20-0 u prvim kolima Wimbledona.
Mogu li ‘80-te ponovno "biti godine"? Ima li Đoković još snage za lov na jubilarni, 25. Grand Slam i ima li u Čiliću još vatre za ludu epizodu kada nitko to ne očekuje? Jedan hrvatski igrač tu je tezu oživotvorio prije 24 godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....