Novak Đoković dostigao je još jedan vrhunac karijere. U ponedjeljak će s 311 tjedana na broju 1 preskočiti dosadašnjeg rekordera Rogera Federera, koji se dugo mučio da dostigne Petea Samprasa, ali kako su prolazile godine taj dio priče ga nije pretjerano zanimao. Za razliku od Švicarca, Đoković još nije odlučio odbaciti neke teniske navike iako su mu prioriteti nešto drukčiji.
Srbin, naime, sve što danas želi, nakon što je osvojio deveti Australian Open i približio se do kraja Rogeru Federeru i Rafaelu Nadalu po broju Grand Slam titula (20-18), želi načiniti korak više. A to je dostići i prestići svoje slavne rivale. Stoga nije nimalo čudno što je najavio da će se nakon Melbournea odmarati i pobrinuti se za ozljedu trbuha, misterioznu ozljedu koju je zaradio rano u Melbourneu u dvoboju s Amerikancem Fritzom. Nastavio je igrati sve do kraja iako je uporno tvrdio da bi odustao od turnira odmah nakon ozljede, ali nije samo zato jer se radilo o Grand Slam turniru.
No, kako su vrhunski tenisači i veliki šampioni ponekad ćudljivi, rijetko ćete od njih čuti što se u njihovom okruženju doista događa, jesu li stvarno ozlijeđeni onoliko koliko govore, ako govore, jesu li uopće ozlijeđeni. A to nije posebnost Novaka Đokovića, takvi su i Roger Federer i Rafael Nadal.
Nije dobro ni kad šuti
I dok su gledatelji i novinari skloni prihvatiti sve što govore Federer i Nadal, kod Đokovića to nije baš tako. Pogotovo kad se radi o novinarima iz SAD-a i s Otoka. A to je Đokovića uvijek smetalo, smeta ga i danas, ali iskreno govoreći tu si teško može pomoći, a neće mu pomoći ni oni koji su spremni braniti njegov lik i djelo, a tu se u posljednje vrijeme prilično istaknuo Goran Ivanišević. Trener ili jedan od trenera Novaka Đokovića spreman je ići i na barikade, jer kao što je ovih dana rekao “nije dobro kad Đoković nešto kaže, a nije dobro ni kad šuti”. No, kako Đoković nije od onih koji bi šutjeli, što se Federeru i Nadalu zna dogoditi, onda je pritisak na vodećeg i najboljeg tenisača svijeta stalan.
Sad kada preskače Rogera Federera uvijek će se naći nešto novo, iako je Đoković toliko toga osvojio da bi mu zapravo trebalo biti svejedno. Hoće li i koliko dugo još ostati na prvom mjestu svjetske rang-liste također mu nije ili ne bi trebalo biti presudno u karijeri. Možda bi mogao pokušati i dati se u lov za tri tenisačice koje su dulje od njega bile na broju 1: Serena Williams 319 tjedana, Martina Navratilova 332 i uvjerljivo vodeća Steffi Graf, koja je na broju 1 bila 377 tjedana.
No, veliko je pitanje koji su neposredni ciljevi Novaka Đokovića i ima li ih i što bi ga moglo zadovoljiti. Mnogi će reći i pritom biti u pravu da ga jedno zanima utrka s Federerom i Nadalom, manje s Federerom, jer ovaj uskoro 40-godišnjak teško će osvojiti još koji Grand Slam naslov. Pa ni u njegovom omiljenom Wimbledonu. Previše je godina i previše djece, možda bi bio red i možda će se uskoro povući u mirniji život, iako ni ovo što je do sada prošao u karijeri nije pretjerano burno.
A što bi ti učinio?
Zanimljiva je priča o trojici mušketira koji su svaki na svoj način i na raznim turnirima dominirali svijetom tenisa. Ono što je Federeru Wimbledanu, a Nadalu Roland Garros, to je Novaku Đokoviću Australian Open. Prije izvjesnog vremena Ivanišević je zaključio kako će se utrka za najuspješnijeg svjetskog tenisača voditi na relaciji Španjolska - Srbija, odnosno Nadal i Đoković. Za Federera tu nije pronašao “olakotne” okolnosti.
Zanimljivo bi zapravo bilo otkritri što misle njihovi treneri, ali oni su različiti po temperamentu i karakteru. Ivan Ljubičić trener je Federera, imao je on u to vrijeme puno ponuda od mlađih i talentiranih, ali nikad ih nije prihvatio i to je objasnio na jednostavan način:
- A što bi ti učinio da te Federer zove?
Carlos Moya spektakularnu je igračku karijeru, u kojoj je jedno kraće vrijeme bio i broj 1, okončao i danas je trener Rafaela Nadala, onog istog Nadala kojem je u igračkim danima bio i prijatelj i mentor.
Novak Đoković, zapravo njegov otac, ponudio je trenersko mjesto Ricardu Piattiju, ali Talijan koji je u to vrijeme trenirao Ivana Ljubičića nije želio napustiti našeg majstora. I tako je od 2006. godine trener Đokovića Marijan Vajda, onaj isti Vajda kojeg je u kvalifikacijama za olimpijski turnir 1988. godine u Seoulu pobijedio Goran Ivanišević. Jedno je vrijeme u blizini Đokovića bio i Boris Becker, ali njegova želja za samoisticanjem, i kad je radio kao tenski komentator i kad je bio trener, nije se svidjela Đokoviću. Onda je Novak pogriješio i to relatvno brzo “snimio” pa je suradnja s Andreom Agassijem i Radekom Štepanekom bila vrlo kratkog vijeka. Vratio se Vajdi za kojeg tvrdi da mu je drugi otac, a onda je načinio možda i najbolji potez angažiranjem Gorana Ivaniševića.
I tako su tri mušketira ili ako hoćete tri tenora hodali po krovu svijeta i nikad nisu skliznuli, čak i onda kada je bio kišovit ili snježan dan. Iako ima i onih koji su bli uvjereni da karijera Novaka Đokovića neće otići toliko daleko ili toliko visoko. Naime, na kraju 2010. godine situacija je bila posve drukčija. Roger Fedeer je u tom trenutku imao 16, Rafa Nadal 9, a Novak Đoković samo jedan Grand Slam naslov.
Perfekcija na terenu
Srbin je krenuo nezadrživo, jedini je tenisač koji je sve turnire iz kategorije Masters 1000 osvojio najmanje dvaput, a Nadal i Federer tom nisu ni blizu. I još jedan zanimljiv podatak - osim Amerikanca Donalda Budgea i Roda Lavera samo je još Novak Đoković u jednom trenutku imao osvojena sva četiri Grand Slam turnira.
No, sumnjam da je njegova želja gomilati trofeje bez kriterija. Zato je nakon Australian Open Đoković i rekao da će prilično dugo pauzirati. Koliko dugo, teško je reći, ali je gotovo izvjesno da će do Roland Garrosa odigrati možda Monte Carlo i Rim ili Monte Carlo ili Rim.
Njegova jedina želja, a on je to uostalom i rekao, jest okončati utakmicu s Federerom i Nadalom u pozitivi, a još jedan podatak koji će potvrditi svu njegovu veličinu je omjer međusobnih dvoboja, u kojima je bolji i od Federera i od Nadala.
Želi zavladati svjetskim tenisom, ali ako je Federer mogao igrati do 40. možda će i Novak Đoković krenuti njegovim stopama. A na tom putu će njegovi vjerni pratitelji Marijan Vajda i Goran Ivanišević biti uvijek iza ugla, jer osim perfekcije na terenu, čini se da je pronašao i one koji mu trebaju da održi tu perfekciju.