Naravno da je u pitanju slučajnost, ali se nekako savršeno uklapa u narativ priče o najboljoj svjetskoj juniorki i pobjednici Australian Opena. Petra Marčinko je, naime, rođena 4. prosinca 2005. godine kad je naša reprezentacija u Bratislavi predvođena Ivanom Ljubičićem i Marijom Ančićem osvojila naš prvi Davis Cup. Trinaest godina kasnije, također na dan kad će Hrvatska drugi put uzeti najstariji momčadski trofej u svijetu sporta, protiv Francuske u Lilleu, tada su u naslovnim ulogama bili Marin Čilić i Borna Ćorić, prvi put sam čuo za – Petru Marčinko. Kolega Mario Kuss prišao mi je i šapnuo, "ovo bi ti mogla biti zgodna stvar". Petra je, naime, toga dana (25. studenog) u Istanbulu osvojila svoj prvi ETA turnir do 14 godina, tako se poklopilo. Tako je i Petra završila u "okviru" trijumfa naše reprezentacije na stadionu Pierre Mauroy, kao nekakav zalog za budućnost.
Samo godinu dana kasnije Petra je postala najbolja europska tenisačica do 14 godina i već je paralelno počela igrati i pobjeđivati na ITF turnirima do 18 godina. Prije nego će kao prezenterica uljepšati dodjelu priznanja najboljim sportašima Hrvatske u izboru Sportskih novosti, Petra je spojila dvije pobjede na turnirima u Fujairahu i Dubaiju. Nisu to bili najjači juniorski turniri, ali od negdje se moralo početi. Svatko kreće s najniže stepenice i polako se penje prema vrhu. Kao što se Petra penjala prošle godine, stepenicu po stepenicu. U veljači je osvojila G1 turnir u Lambareu u Paragvaju, u svibnju dvaput uzela naslov u paru u Šibeniku s Mađaricom Natalijom Szabanin, bili su to ITF turniri od 15.000 dolara. Onda je stigla i pobjeda na ITF turniru od 60.000 dolara u Zagrebu nad Kurumi Narom, nekada Top 50 igračicom. Uslijedio je i debi na Grand Slam turnirima (Roland Garros), prva pobjeda na Grand Slam turnirima (Wimbledon), prvo četvrtfinale na Grand Slam turnirima (US Open)… Pratite taj korak po korak? Ono što će Petru u ludoj završnici lanjske sezone dovesti na vrh svjetskog juniorskog tenisa zahvaljujući dvostrukom trijumfu na Orange Bowlu, što nitko prije nje nije uspio od 1993. godine. Na Floridi je, što je još važnije za njeno samopouzdanje, prvi put pobijedila najveće rivalke, Lindu Fruhvirtovu i Dianu Šnajder. "Osvetila" im se za neke poraze. Poraz od Fruhvirtove u polufinalu Meride (Meksiko) bio je Petrin posljednji u pojedinačnoj konkurenciji, serija od četrnaest pobjeda začinjena je s ovom titulom na Australian Openu. Ukupno osam titula u pojedinačnoj konkurenciji i još sedam u igri parova, omjer 98-22. Impresivno!
U ponedjeljak se vraća u Zagreb i uživat će u maminim palačinkama, možda i najvećem motivu za sve ove uspjehe, jer nema ništa ljepše od te nagrade. Palačinki s nutellom. Tako je bilo nakon svakog od brojnih uspjeha, tako će biti i sada, pa i u budućnosti. Nova zvijezda hrvatskog tenisa nastavit će nas oduševljavati, mudro vođena od tate Vjeke, uvijek čvrsto na zemlji i željna rada, jer samo je rad garancija za uspjeh. Zgodno je i da s njom radi jedan vrhunski trener poput Kristijana Schneidera, koji je već sve isto prošao s Anom Konjuh, koji je i s Bornom Ćorićem imao izvanredne rezultate, a sam je pobijedio zloćudnu bolest.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....