Nakon svega što je rečeno i učinjeno, evo nas na početku. Kome će, Novaku Đokoviću ili Rafaelu Nadalu, pariška "terre battue" biti "terre promise", dakle, obećana zemlja? Prvom tenisaču svijeta ili onome tko je ovaj turnir, kao nitko prije, osvojio nevjerojatnih dvanaest puta? Opet je povijest u igri, kao i uvijek kad se sastaju međusobno tri najveća tenisača što ih svijet pamti. Treći je onaj što se trenutno priprema za sljedeću godinu, Roger Federer.
Novak Đoković i Rafael Nadal igrat će 56. put jedan protiv drugog, Srbin vodi s 29-26, ali uzalud mu ta prednost, kao i ona još važnija od 14-4 u posljednjih 18 mečeva, što će reći da je stekao ogromnu prevlast. Kako igračku, tako i psihološku. Zašto uzalud? Zato što je ovo Roland Garros i nigdje kao u Roland Garrosu ne vrijede drugačija pravila.
Nadal je, naime, dobio šest od sedam susreta u Roland Garrosu, dobio je 17 od 24 na crvenoj zemlji (terre battue), kreće po 60. titulu na zemlji, a od 998 pobjeda u karijeri čak 444 (uz samo 40 poraza) su ostvarene, pogađate, na zemlji. Tu svaka priča prestaje, jer koliko god Đoković bio dominantan posljednjih godina, pa tako i ove (omjer 37-1, jedini poraz je diskvalifikacija protiv Pabla Carrena Buste u osmini finala US Opena), u ovaj susret ulazi kao autsajder. Što ne mora nužno biti loše, niti mu to može nešto posebno smetati. Dapače, oni su u Grand Slam finalu isti (4-4), a Nadal je nešto bolji u ukupnim susretima na Grand Slam turnirima (9-6).
Zašto je ovaj meč posebno važan, ne treba osobito naglašavati. Ili će se Nadal (19) pridružiti na vrhu Federeru (20) po broju Grand Slam titula, ili će Đoković (17) smanjiti razliku i nagovijestiti da će uskoro preteći obojicu. Ako trijumfira u Roland Garrosu, tko će prvom tenisaču svijeta stati na kraj? Tko će ga zaustaviti?
- Ovo je Nadalova kuća, dovoljno je pogledati koliko je puta osvojio ovaj turnir - rekao je Đoković nakon što je u pet setova pobijedio Stefanosa Tsitsipasa.
- Ono što ja pamtim jest da sam ga pobijedio ovdje u četvrtfinalu prije pet godina. Nadam se da ću se oporaviti do nedjelje od ovoga maratona. Nema većeg izazova, vjerojatno u kompletnom sportu, od igranja protiv Nadala u Roland Garrosu. Većeg motiva od toga mi ne treba.
Bilo je godina kad je Nadal u Pariz dolazio bez poraza na zemlji, pa s pregršt titula, pa je bilo godina i kad mu nije baš najbolje išlo, pa kad su sumnje bile na najjače može li otići do kraja. Ova je godina specifična, od "lockdowna" one je igrao samo u Rimu i tamo ga je glatko pobijedio Diego Schwartzman. I što se promijenilo u Parizu? Ništa.
- Moraš patiti. Ne možeš doći u finale Roland Garrosa bez paćenja - rekao je nakon što se revanširao Argentincu.
– Ja sam ovdje da bih nastavio igrati što je bolje moguće. Ovo je scenarij kakvog volim. Znam da moram napraviti korak naprijed. Takav sam napravio protiv Schwartzmana. Za nedjelju to ipak neće biti dovoljno. Trebat će mi još jedan korak. Prema tome gledam, radit ću naporno i pokušat ću sve da se to dogodi.
Đoković, osim što se može približiti Federeru i Nadalu, može postati prvi tenisač u Open eri, dakle, od 1968. godine, s najmanje dva naslova na svakom od četiri Grand Slam turnira (Federer ima jedan Roland Garros, Nadal jedan Australian Open). Samo se dvojica mogu pohvaliti s tim, Australci Rod Laver i Roy Emerson, ali s kombinacijom titula od prije i nakon ulaska u Open eru.
Onaj tko voli brojke, reći će da je Nadalu suđeno osvojiti po 13. put, jer bi mu pobjeda u finalu bila jubilarna stota u Roland Garrosu. Zamislite, bila bi mu 999. na Touru!
Rijetko se neko finale čekalo s ovoliko uloga na stolu…