Tenis je ipak i napokon pokazao ono drugo lice. Pa iako nikad ne trebaš biti pretjerano siguran kad se vodi rasprava o smjeni na vrhu, čini se da je ovo što se danas događa najbliže tome. I opet je u glavnoj ulozi jedan Španjolac.
Dugo je ove sezone izgledalo da će sve ostati isto i da će jedan od trojice tenora pokupiti sve ili gotovo sve, ali ipak se nije tako rasplelo. Priča o Rafaelu Nadalu nije na staklenim nogama. Realna je i malo je nedostajalo da se dogodi nakon što je osvojio Australian Open i Roland Garros. Stigao je i do polufinala Wimbledona, ali je zbog ozljede stopala predao Nicku Kyrgiosu. Na US Openu je došao do 3. kola, nanizao više od 20 pobjeda zaredom na Grand Slam turnirima da bi onda nagazio na lutajuću minu i tko zna zašto, pa ako hoćete i kako, izgubio od Francesa Tiafoea. Amerikanca koji je puno obećavao, ali mu je trebalo jedno vrijeme da se ustabili.
Nakon što su poraženi Rafa Nadal i Marin Čilić na US Openu nije više bilo tenisača koji su osvajali taj veliki turnir, a glavna stvar je naglo postala utakmica Carlosa Alcaraza i Norvežanina Caspera Ruuda. Naime, veliko finale US Opena bila je i utakmica za broj 1, ali ne samo to, Alcarazu je nosila i nešto više. S pobjedom je s 19 godina i 4 mjeseca postao najmlađi vlasnik broja 1 u povijesti i prvi tinejdžer koji je nakon Petea Samprasa osvojio US Opena.
Amerikancu je to uspjelo na spektakularan način, u tri lagana seta, protiv favoriziranog Andrea Agassija, a Alcaraz je morao preskočiti nekoliko barikada, gomilu prepreka s bodljikavom žicom i tri utakmice u nizu koje je dobio u pet setova. Prvi je bio Marin Čilić, a nakon toga je u reprizi finala Umaga, ali s drukčijim ishodom, pobijedio Jannika Sinnera i pritom je spasio 3:5 i meč-loptu u četvrtom setu, a na kraju je dobio i Tiafoea. Kako je finale dobio u četiri seta, Alcaraz nije dostigao ono što je ostvario Goran Ivanišević na Olimpijskim igrama u Barceloni kada je četiri meča za redom (Mota, Haarhuis, Hlasek i Santoro) dobio u pet setova. Ali to, siguran sam, nije mučilo momka iz Murcije koji je status teniskog princa zaradio prošle godine kada je u Umagu osvojio prvi naslov u karijeri, a do krune je došao ove godine u kojoj je osvojio Rio de Janeiro, Miami, Barcelonu, Madrid i napokon US Open.
Iako su mnogi u Carlosu Alcarazu vidjeli budućeg najboljeg tenisača svijeta nisam siguran da su vjerovali kako će zaskočiti na broj 1 toliko mlad. Kako će nositi tu krunu, vrijeme će pokazati, ali svi koji znaju nešto o njemu tvrde da je uporan, da voli raditi i da je spreman dugo trajati, a to su prave karakteristike šampiona.
I tako je četvrti Grand Slam turnir sezone dokazao da u tenisu ima vatre, a ima i igrača koji su spremni preuzeti ono što je ne tako davno bilo praktično nezamislivo. Pa je tako Norvežanin Casper Ruud, koji je propustio dvije set lopte za vodstvo od 2-1 u setovima u finalu, iako je bolje reći da ih je Alcaraz spasio na spektakularan način, danas drugi tenisač svijeta. Momak o kojem mnogi ni prošle godine nisu imali neko veliko mišljenje, ali podatak da je ove godine igrao finale Roland Garrosa, gdje je u polufinalu pobijedio Marina Čilića i finale US Opena, dovoljno će reći o tenisaču iz Norveške.
Premda su mnogi vjerovali, pogotovo nakon što je ispao Rafa Nadal, kako tenis neće biti spektakularan na US Openu ispalo je suprotno. Koliko god neki od nas bili nostalgični, vrijeme jednostavno ne čeka veterane koji sve češće trebaju pauzu da bi se oporavili od ozljede i doveli u neku pravu formu.
Realno gledajući, najveći gubitnik US Opena je Rafa Nadal jer je bio u situaciji opet pobjeći Novaku Đokoviću, no to se nije dogodilo, a uz Alcaraza i Ruuda, najveći dobitnik je Novak Đoković. Premda nije igrao, po vlastitom izboru, ništa nije izgubio. Osim naravno što mu se dogodio pad u renkingu jer je prošle godine bio finalist US Opena. I sad, da bi osigurao svoje mjesto među vodećih 20 tenisača u svijetu, morat će negdje potražiti bodove. Umjesto u New Yorku, bit će u Izraelu i tamo nastupiti na turniru iz kategorije 250. Ali kad ti trebaju bodovi - ne biraš.
Što će sve Đoković igrati do kraja sezone još uvijek nije sigurno, ali je sigurno je da će mu u Tel Avivu društvo raditi Marin Čilić, koji je odlučio propustiti Davis Cup jer je imao premalo vremena nakon New Yorka. Siguran sam da mu to nitko neće zamjeriti, niti mu bilo tko ima pravo zamjeriti. Dugo je vukao i daleko doveo, naravno ne sam, naše tenisače u najvećem svjetskom momčadskom natjecanju, a možda će ih vući i opet ako se naši momci iz skupine u Italiji gdje igramo s domaćinom, Argentinom i Korejom, izbore za finalni turnir. Iako, doista mora misliti i na sebe jer u takvoj je formi da bi mogao ne samo popraviti renking, ne se samo vratiti u prvih 10, nego i jurišati na poziciju kakvu je nekad imao (3. mjesto). Odličnim drugim dijelom ovogodišnje sezone pokazao je da je to itekako moguće. .