Ovih će dana na postaji podzemne željeznice Southfields koja vodi prema All England Clubu biti prilično prometno. Oni koji se tome posebno vesele su vlasnici malih prodavaonica u blizini izlaza jer mogu računati na veću zaradu, baš kao što će i dobar dio stanovnika tog dijela Londona pronaći dodatni način zarade jer će iznajmiti apartmane ili kuće i otići na godišnji odmor. Slika je to koja se ne mijenja iz godine u godinu u vrijeme Wimbledona i koja se počela stvarati od ranog jutra prošlu subotu kad su prvi ljubitelji tenisa formirali red da bi eventualno došli do malobrojnih ulaznica za ponedjeljak za centralni teren ili teren broj 1 koje su išle u slobodnu prodaju.
Prepuno simbolike
Navala nije bila kao proteklih godina, tako se barem pohvalio jedan od posjetitelja najvećeg svjetskog turnira.
- Stigao sam s prijateljima u subotu u 7 sati i bili smo prvi u redu. Nismo mogli vjerovati, na trenutak sam pomislio da smo zalutali, ali onda smo primijetili znak koji nam je pokazivao da smo na pravom mjestu.
Tako je bilo u subotu i tako će biti svih ovih dana dok bude trajao Wimbledon. Za početak je krenuo s kišom koja nije predugo smetala, ali je ipak za kojih sat vremena onemogućila igru na središnjem terenu. Bilo je godina kad nije kišilo tijekom cijelog trajanja turnira što je jednom sretniku svojedobno donijelo lijepu zaradu jer na Otoku se možete kladiti na sve, pa i na to koliko puta će padati ili neće kiša.
Nakon što je Novak Đoković obavio svoj posao na središnjem terenu i krenuo u lov na još jedan, osmi naslov u Wimbledonu, drugi je meč za prave ljubitelje tenisa bio prepun simbolike i na određeni način nostalgije jer je 43-godišnja Venus Williams odigrala možda i posljednji meč u karijeri. Ako će to stvarno tako biti, a kad su sestre Williams u pitanju nikad ne reci nikad, onda će veliku tenisu karijeru okončati s 49 naslova od kojih se 5 dogodilo u Wimbledonu.
Zvjezdane trenutke starija sestra Williams dostigla je upravo na najvećem svjetskom turniru, na kojem je, vjerovali ili ne, ove godine nastupila 24. put. Na travi All England Cluba upisala je 90 pobjeda i 19 poraza, prvi put je igrala još 1997. godine, a prva dva naslova osvojila je 2000. i 2001. godine kad je i Goran Ivanišević ostvario svoj san.
Legenda o sestrama Williams je više od teniske priče, a možda je i više priča o njihovom ocu Richardu koji ih je, a tako i one kažu, doveo na teniske terene i od njih napravio zvijezde. Neobičan lik kojeg danas nema blizu tenisa jer je već davno pronašao neke druge interese, ali je ostavio dovoljno veliki trag da bi o njemu snimili film Kralj Richard za koji je prošle godine Will Smith, koji je portretirao oca Venus i Serene, dobio Oscara. Ali i kreirao skandal koji je pomogao i njemu i filmu jer je na jednu primjedbu ili pošalicu voditelja odgovorio sa zvučnom pljuskom.
Tako je na određeni način protekla i cijela karijera sestara Williams jer ako je bilo vjerovati svemu što je Richard Williams govorio, njegove dvije kćeri su uspjele protiv svih prognoza i uvijek je oko njih stanovala određena kontroverza. U jednom dijelu njihovih karijera i ozbiljni novinari su znali tvrditi da su njihove utakmice bile dogovorene i da je o svemu odlučivao tata Richard. To naravno nikad nije dokazano, ali tata je očito znao kakav materijal ima u rukama i davno je rekao da se Serena biti bolja tenisačica zato što je to više željela i zato što je mrzila gubiti, a to je puno puta dokazala i pokazala na terenu. Pogotovo krajem karijere kada je često znala biti agresivna prema sucima za razliku od starije sestre koja je bila povučenija i koja je kao što smo vidjeli duže trajala.
Tako je, čini se, još jedna velika karijera okončana. Karavana je izgubila još jednog velikog člana, ali priča o vrhunskom sportu se ne mijenja. Iz karavane uvijek netko odlazi ili izlazi, a dolazi novi i put se nikada ne prekida. Tako je to bilo s odlaskom mlađe sestre Williams, tako će biti s odlaskom starije sestre, tako će biti kad jednoga dana ode i najveći Britanac Andy Murray, a u utorak je Wimbledon prepoznao i nagradio sve ono što je svih ovih godina dobio od Rogera Federera, čovjeka koji je osam puta bio pobjednik.
Na Tour de Franceu vremena za takve oproštaje i proslave nema i neće biti dok utrka traje. U srijedu i četvrtak Tour će ući u Pirineje s dvije izrazito teške etape koje bi mogle poprilično poremetiti izgled i izmiješati karte u ukupnom poretku, ali put do Pariza je dugačak. Trebat će puno snage, ponekad i sreće da bi se došlo do cilja, a svi koji jurišaju na nagrade znaju da je samo jedan veliki pobjednik, onaj koji će sa žutom majicom stići na Champs-Élysées.
Prva žalba
Treća i četvrta etapa su bile nešto što se i u biciklizmu zove rekreativnom vožnjom, etape koje će stručnjaci nazvati “ravnim poput palačinke” s minimalnim usponom i s ogromnom količinom rada u završnom sprintu. Prvi je pripao 25-godišnjem Belgijancu Jasperu Philipsenu i pritom su se otvorile neke pukotine u momčadi Jumbo Visme koja u svojim redovima ima branitelja naslova, Danca Jonasa Vingegaarda, ali i još jednog sjajnog Belgijanca, Wouta van Aerta, koji također ima velike ambicije. Naravno ne velike kao Vingegaard, koji lovi prvo mjesto u ukupnom poretku, već za etapne pobjede. Baš oko toga je došlo do stanovitih poremećaja u odnosima nizozemske momčadi i čak je bilo i nekoliko verbalnih obračuna na kraju treće etape. Teško je dva jaka karaktera uklopiti u momčad, no sve je umirio Van Aert, koji je zaključio da su se neke neobrađene rečenice dogodile u žaru borbe jer je on smatrao da u momčadi nisu napravili sve kako bi on osvojio treću etapu, ali tvrdi i da je to brzo zaboravljeno.
U međuvremenu, dogodila se i prva žalba i to upravo od momčadi Jumbo vezana uz kraj četvrte etape koju je osvojio Philipsen, a Van Aert zamalo završio u ogradi i pritom je jednom gledatelju izbio mobitel iz ruke. Naravno, nehotično. Nakon kraće studije vodstvo utrke je zaključilo da nije bilo razloga za intervenciju, Van Aert je jednostavno malo zakasnio u finišu, onda mu se put zatvorio, a Philipsen nije napravio ništa da bi ga nepropisno omeo.
U svakom slučaju, srijeda i četvrtak se očekuju kao prva dva velika ispita za život u planinama. Tour se iz Španjolske gdje su ga pratile tisuće ljudi prebacio u Francusku gdje je dočekan na isti način pa će u takvom briljantnom okruženju, prepunom gledatelja i dobrog raspoloženja, najveća biciklistička utrka krenuti prema Parizu. A svi koji su dovoljno zaljubljeni u sport i imaju dovoljno veliku širinu sigurno će podijeliti svoje vrijeme i na Wimbledon i na Tour de France.