Kome pravo, kome krivo, a neki su i indiferentni cijelim ovim slučajem koji je dvanaest dana privlačio nezapamćenu pažnju širom svijeta, Australija je pobijedila Novaka Đokovića i deportirat će ga iz države temeljem jednoglasne odluke tročlanog sudskog vijeća (James Allsop, Anthony Besanko i David O'Callaghan) u Canberri.
Time je okončana skandalozna drama u kojoj nitko nije bio čist. Niti australska vlada, niti najbolji svjetski tenisač. Prvi su "obranili svoje granice", ali su na površinu isplivale mnoge neugodne stvari po njih. Od azilanata godinama smještenih bez rješenja o svom statusu, preko tretmana samog najboljeg tenisača svijeta u cijelom procesu, kao i to da Đokovića nisu pobijedili zbog kršenja pravila, nego na temelju "osjećaja koje bi mogao izazvati kod drugih ljudi".
Kod Đokovića je također puno stvari izazvalo ljutnju i gubitak poštovanja kod ljudi. Od toga da je pozitivan na koronavirus nastavio kretati se među ljudima, da mu je pozitivan test došao taman u prikladno vrijeme da zatraži medicinsko izuzeće (inače ne bi mogao putovati u Australiju), da je od strane njegovih ljudi šlampavo i diletantski ispunjen zahtjev za vizu…
Na kraju, sva sreća da je gotovo, samo petnaest sati od početka Australian Opena i da će s vremenom, kako dani budu prolazili, njegov fijasko pasti u drugi plan. Makar će ostati trajna mrlja na njegovoj fantastičnoj karijeri i da će ga mnogi zbog toga smatrati manje vrijednim u usporedbi s Rogerom Federerom i Rafaelom Nadalom.
To je njegov najveći gubitak, ako nas pitate. Veći i od trenutne odluke o deportaciji i eventualne kazne sa zabranom od tri godine ulaska u Australiju. Đoković je još uvijek igrački toliko dobar da može u konačnici biti ispred svojih rivala, ali tek ćemo saznati kakav će i koliki trag ova blamaža ostaviti na njegovom psihološkom profilu. Možda se vrati nikada bolji, možda ga ovo uništi… Tko će znati?
U ovih dvanaest dana, koliko god neutralni nastojali biti, možda baš zbog toga, prolazili smo kroz vrtlog emocija, naginjući tren na jednu, tren na drugu stranu. Naposljetku ostaje samo osjećaj olakšanja da je konačno sve gotovo. Kako smo već konstatirali da u ovoj priči nema čistih, postalo nam je potpuno nevažno tko će se na kraju pravne bitke radovati.
Postalo nam je svejedno hoće li Novak Đoković dobiti priliku igrati za svoj deseti Australian Open naslov i 21. Grand Slam titulu ili će biti deportiran. Nadamo se i da nikada više nećemo biti osuđeni na praćenje pravnih i inih zavrzlama što s tenisom veze nemaju. Kao i da će nam što prije iz sjećanja nestati imena Alexa Hawkea, Stephena Lloyda, Nicka Wooda…
Šteta je ionako napravljena, neka u ova dva tjedna u Melbourne Parku tenis konačno dođe u prvi plan. I neka tamo ostane. I neka se Novak Đoković u međuvremenu cijepi ili ostane doma. Svima će nam napraviti uslugu.