Nekad smo ga gledali na atletskoj stazi gdje je u svoje vrijeme bio najbrži Hrvat. Gledali smo ga potom i na ledenoj stazi po kojoj je jurio u bobu četverosjedu i upisao se u uzak krug sportaša koji su nastupili i na ljetnim i na zimskim olimpijskim igrama. Danas ga gledamo u svečanoj loži tijekom Roland Garrosa gdje je jedan od važnih kotačića u uspješnoj ekipi Marina Čilića.
Dejan Vojnović definitivno živi veliku avanturu. Cijeli je život u sportu, počevši s atletikom u kojoj je s 10.25 bio hrvatski rekorder na 100 metara, a još uvijek je dvoranski rekorder na 60 metara (6.63). Vjerojatno u tim danima, recimo tamo 2000. kad je nastupao na Olimpijskim igrama u Sydneyju, nije mogao ni zamisliti da će jednom završiti u tenisu. I to na vrlo ozbiljnoj razini jer kao kondicijski trener brinuo je o fizičkoj pripremi Dinare Safine, Dominike Cibulkove, Jelene Janković, Marcosa Baghdatisa, Miomira Kecmanovića, Brandona Nakashime...
Od početka ove godine u njegovim je rukama najbolji hrvatski tenisač s kojim trenutno uživa u prekrasnoj pariškoj priči.
Ima još potencijala
"Radim ovo već skoro 15 godina i s Marinom se u principu znam otada jer smo se viđali po turnirima. Sada se ukazala prilika za suradnju jer je on napravio promjenu u svome timu, pa se oslobodilo mjesto za kondicijskog trenera. Osim toga, živimo 500 metara jedan od drugoga u Zagrebu, tako da je sve ispalo i prigodno i jednostavno jer treniramo dvije minute od njegovog i mog stana. Pretpostavljam da mu se činilo dobrim to što radim, tako da smo se jednostavno i brzo dogovorili i priključio sam se u predsezoni, nakon Davis Cupa. Jednim dijelom je tu pomogao i Ljubomir Antekolović, profesor na KIF-u, jer i on surađuje s Marinom kao drugi kondicijski trener, a mi se dugo poznajemo, pa je i to bila poveznica", ispričao nam je Vojnović u uvodu.
Kakav je Marin u fizičkom smislu u usporedbi s ostalim tenisačima i sportašima s kojima ste dosad radili?
"Rekao bih da smo već sada došli na vrlo visoku razinu, ali mislim da Marin ima puno potencijala što se tiče kondicijske pripreme da dovedemo to još više. No, to je proces koji ne ide preko noći, zahtijeva neko vrijeme, kao što je trebalo neko vrijeme i da se Marin i ja upoznamo. Ne osobno, nego da ga ja upoznam kao sportaša, njegove navike, da vidim gdje je prostor za napredak, a isto tako da se on navikne na neke drugačije trenažne metode i zahtjeve. Trebalo nam je razdoblje prilagodbe, ali mislim da smo sada uspjeli to posložiti i da idemo u dobrom smjeru."
Spada li među najposvećenije sportaše s kojima ste surađivali u karijeri?
"Marin je vrhunski, maksimalan profesionalac. Ono što je najfascinantnije, sa svoje je 33 godine strašno gladan rezultata i uspjeha, strašno je motiviran da napreduje, a mislim da su i trenutni rezultati dokaz tome. Sigurno je među najposvećenijim sportašima s kojima sam imao povlasticu raditi."
Ovo nije iznenađenje
Čilić je sam prije nekoliko dana izjavio kako mu je liječnik rekao da ima tijelo 25-godišnjaka. Smatrate li da se vijek trajanja sportaša posljednjih godina produljio s većom brigom o kondicijskoj pripremi i koliko u tom smislu, po vašoj procjeni, Marin još može trajati na vrhunskoj razini?
"Da, Marin je obavio sistematski pregled i liječnik mu je rekao da mu je tijelo u jako dobrom stanju, a po onome što vidim iz svog iskustva, to je stvarno tako. Ne bi čovjek nikad rekao da su mu 33 godine. Sigurno je da se vijek trajanja sportaša produžio, naravno većom brigom o kondicijskoj pripremi, ali ne samo time. Tu su i prehrana, odmor, oporavak, cijeli je niz faktora koji sudjeluju u tom procesu. Mislim da Marin sigurno, ako se sve ovako nastavi, ima još otprilike pet godina vrhunskog tenisa u sebi. Zdrav je, dobro trenira, brine se o tijelu i mislim da je pred nama još jedan lijepi put."
Kako izgleda rad s Marinom između mečeva na velikom turniru poput Roland Garrosa, koliko je to intenzivno?
"Nije toliko intenzivno, u pravilu je to relativno jednostavna stvar. Pripreme su razdoblje u kojem treniramo intenzivno, u kojem se radi volumen opterećenja. Natjecanja, a pogotovo Grand Slam turniri na kojima se igra na tri dobivena seta, zahtijevaju strašan fizički i mentalni napor, tako da što se tiče kondicijskog dijela tiče, to su nekakve vježbe prevencije, održavanja corea, održavanja jakosti, ali to je jako mali volumen opterećenja. Više se sve svodi na to kako da se čim kvalitetnije oporavi između mečeva, bilo kroz prehranu, spavanje, kvalitetu života..."
Jeste li u ekipi prije Roland Garrosa vjerovali u ovakav uspjeh s obzirom da Marinovi rezultat posljednjih tjedana ipak nisu bili na toliko visokoj razini?
"Vjerujem da je to na van stvarno tako izgledalo. Ali, za nas ovaj rezultat, a mislim da govorim u ime svih članova ekipe, nije iznenađenje. Marin već dugo igra dobar tenis, samo što na ovoj razini i za ovakav rezultat treba vremena. Morate se naći nekoliko puta u istoj situaciji, da igrate teške mečeve protiv vrhunskih igrača, i u početku ćete možda i izgubiti neke jer će vam u tom trenutku nešto nedostajati. Ali, to ne znači da ste loši, već je to dio procesa u kojem se prilagođavate i onda s vremenom dođe do ovakvog rezultata. Imao je nekoliko pehova na zemlji, u Estorilu i Madridu, ali i to su bili mečevi u kojima je igrao na visokoj razini. A ovdje mu se sve poklopilo. Nismo iznenađeni jer znamo da je spreman za velike stvari, a mislim da će biti još i spremniji."
Optimizam je, pretpostavljamo, sada narastao do neba.
"Rekao bih čak da i nije tako jer smo mi optimisti od početka te suradnje, od prvog treninga. Ivana Cinkuša sam znao, Vilima Viška nisam, fizioterapeute sam poznavao s Toura, s Ljubomirom se znam više od 20 godina... Od prvog dana smo svi bili nekako na istoj valnoj duljini, da pokušamo Marina vratiti tamo gdje mislimo da spada. Bili smo spremni zavrnuti rukave i to odraditi. U ekipi vlada odlična atmosfera, surađujemo jako dobro i vodimo računa o tome da su svi dijelovi posloženi tako da bismo iz Marina izvukli maksimum, a da bismo ga istodobno čim više poštedjeli jer on je i obiteljski čovjek, što također igra ulogu i utječe na njegov tenis. Jako je bitno da je zadovoljan i izvan terena, da ima vremena i za obitelj, i za socijalni život."
Safina je bila ufff...
Kako ste se vi snašli u teniskom svijetu svih ovih godina?
"Ovo je stvarno specifičan posao jer se puno putuje, puno se vremena provodi s igračem i drugim članovima tima, puno se vremena provodi na terenu i u klubovima. Cijeli život putujem, počeo sam se baviti sportom s 12 godina, a s 15 sam već počeo putovati, tako da je to dio mog života. Ali, zadnjih sam nekoliko godina ipak smanjio putovanja jer imam obitelj i trebao mi je taj balans kako bih je održao na okupu i kako bi atmosfera bila zdrava. Zadovoljan sam, volim svoj posao, uživam u njemu. S većinom igrača mi je bilo lijepo raditi, tako da se ne žalim."