Krajem 2010. godine Roger Federer imao je 16 Grand Slam titula, Rafael Nadal devet, a Novak Đoković samo jednu (Australian Open 2008). U smiraj te 2010. godine Đoković je sa Srbijom osvojio Davis Cup protiv Francuske u Beogradu, a godinama kasnije će otkriti da je to bio vrlo važan detalj za njega.

Mjesec i pol dana kasnije drugi je put postao pobjednik u Melbourneu i bio je nepobjediv na Touru do lipnja kad je u polufinalu Roland Garrosa izgubio od Federera. Što ga u konačnici nije zaustavilo, osvojio je potom prvi Wimbledon, prvi put postao broj jedan i do kraja godine uzeo je i prvi US Open (spasio je dvije meč-lopte u polufinalu protiv Federera). Bila je to jedna od najboljih sezona u povijesti s omjerom 70-6 i deset titula.

ADRIAN DENNIS Afp

- Imao sam ja svojih posrtaja. Ne jednom, ne dvaput, ne triput, ali na kraju dana sam postao uspješan - citirao je Đoković u nedjelju čuvenu izjavu Michaela Jordana.

Nacrtana meta

Od te 2011. se približavao onima koje se smatralo nedostižnima, jedino se u jednom intervalu - drugoj polovici 2016. i cijeloj 2017. - zasitio i izgubio motiv, uz neke druge probleme. Ali kad je opet krenuo...

- Mislim da sam prije dvije ili tri godine počeo vjerovati da ih mogu uhvatiti. Počeo sam shvaćati da mogu imati najviše tjedana na prvom mjestu i da ih mogu stići po broju Grand Slam titula. U ovih petnaest godina otkako sam profesionalac ja sam baš u svemu napredovao, ali vjerojatno je najvažniji napredak napravljen u smislu sposobnosti da se nosim s pritiskom.

AELTC/BOB MARTIN Afp

I zato Đoković nikada nije imao problema govoriti o svojim željama, stizanju svojih rivala. Njemu je ta utrka za nečim što se smatralo nemogućim odgovarala u svakom pogledu. Trebao je motiv, trebao je nacrtanu metu ispred sebe, a usput je sagradio od sebe tenisača za anale. Čak osam Grand Slam naslova osvojio je nakon što je prešao crtu tridesete godine. Najviše od svih.
- Godine su samo broj, ja se uopće ne osjećam starim. Imam osjećaj da sam kao tenisač kompletniji nego ikada. Osjećam i da sam najbolji, zato nemam problema govoriti o osvajanju Slamova. Debata o najvećem svih vremena ne ovisi o meni, rekao bih i da se tenis jako puno mijenjao kroz različite ere.

Ove godine ga njegovi rivali ne mogu pratiti, a u tri Grand Slam finala je pobjeđivao puno mlađe izazivače (Danil Medvedjev, Stefanos Tsitsipas, Matteo Berrettini). Impresivno je na kakve ih je sve načine pobjeđivao. I nakon šesnaest godina na Touru on je spreman redefinirati svoju igru, a još niti pola koraka nije usporio. Protiv Talijana je dobio 34 od 48 poena na mreži, Goran Ivanišević je njegove voleje usporedio s onima Patricka Raftera, a Stan Smith ga je pitao zašto češće ne dolazi na mrežu kad igra tako dobro na mreži.

- Zato što nisam siguran u sebe, ne radim to često.

Što bi tek bilo da je siguran u sebe? Šalu na stranu, Đoković je fenomen u svakom pogledu.

- Što više velikih mečeva igraš, više iskustva imaš. Što više iskustva imaš, više vjeruješ sebi. Što više pobjeđuješ, više je i samopouzdanja. Sve je povezano.

Toliko jednostavno. Sada se izjednačio s Federerom i Nadalom, ali uskoro bi mogao prijeći u vodstvo, koje neće ispustiti. Uz sav respekt prema Švicarcu, teško će više biti u igri kad se dijele trofeji. Španjolac će dok igra biti među favoritima u Roland Garrosu, ne smije ga se isključiti iz priče oko US Opena, ali Australian Open i Wimbledon nije osvojio više od desetljeća.

Nedostižni standardi

Dvadeset Grand Slam naslova u konkurenciji tenisača ne tako dugo izgledalo je kao fikcija. Čak i kad je Federer izjednačio Samprasa sa 14, malo je tko vjerovao u to. Danas imamo trojicu u istoj eri s magičnih 20. Uvjereni smo da za svoga života nećemo vidjeti nikoga blizu tome.

Njihovi navijači su u šoku svaki put kad im se dogodi poraz, takvi su im standardi. Federer je, na primjer, imao 23 Grand Slam polufinala u nizu, duplo više od prijašnjeg rekorda. Nadal je trinaest puta osvajao Roland Garros, duplo više od prijašnjeg rekorda. Đoković je sve Slamove i sve Masters 1000 turnira osvajao najmanje dvaput, nitko drugi nije prišao blizu tome...