Wimbledon je ostao najvažnija stvar u tenisu kod Hrvata, pa i onda kad realno nismo imali previše izgleda kao što je to bilo uoči polufinala Donne Vekić i Jasmine Paolini. Male, "nabite" Talijanke koja je "preko noći" postala velika i spremna za svakakvi otpor svim protivnicama. Opet, optimizam je bio poprilično snažan, pogotovo kod Ive Majoli koja godinama figurira kao mentorica naše 28-godišnje osječke teniske zvijezde.
Ponekad je to dalo rezultata, ponekad nije, ali važno je da su se dobro zabavljale na turnirima i izvan turnira. Uostalom, to je i bio životni stil Ive Majoli, naše jedine osvajačice Grand Slam turnira, pobjednice Roland Garrosa. Senzacionalne pobjednice 1997. u sudaru s Martinom Hingis, u dvoboju koji je onemogućio Švicarki kompletiranje Grand Slama.
Priča o Donni Vekić je zanimljiva i donekle poučna i ako je vjerovati svemu što se pričalo, još prije samo dva mjeseca Osječanka je koketirala s krajem karijere, a onda se sve promijenilo u Wimbledonu i vrata su se širom otvorila.
Samo Paolini i Serena
Svijet tenisa, ženskog tenisa, poprilično se promijenio posljednjih godina iako se Poljakinja Iga Swiatek izdvojila na vrhu. No, koliko dugo će to i ostati, teško je predvidjeti. Uostalom, još do prije nekoliko mjeseci, ili godinu dana, nitko nije vjerovao kako bi Jasmine Paolini mogla imati neku ozbiljniju ulogu u vrhu svjetskog tenisu, pa se 163 cm visoka, ili niska, Talijanka plasirala u finale Roland Garrosa, da bi to spojila i s finalom Wimbledona. I postala prva kojoj je to uspjelo u istoj sezoni nakon Serene Williams 2016.
Trenutačno je Paolini sedma na svjetskoj rang listi s pogledom prema visinama. Ali i ona je na određeni način dokaz da se ženski tenis dramatično promijenio, posebno nakon što su konačno u mirovinu otišle sestre Venus i Serena Williams, djevojke koje su uživale samo kad su bile zajedno i malo koga su, s iznimkom Caroline Wozniacki, primale u društvo. Donna Vekić je tu promjenu prepoznala, ali ona je s velikim oscilacijama plovila kroz karijeru u kojoj je bilo i velikih rezultata, ali i onih koji joj nisu nudili sliku djevojke koja bi s čvrstim stavom zakoračila u Top 10.
Donnina priča
Vekić je igrala neku svoju utakmicu u kojoj možda niti ona ponekad nije bila sigurna kako će izgledati na terenu kad dođe novi dan. Poput, recimo, u polufinalu Wimbledona koje joj je moglo donijeti sve, ali na kraju, na žalost, uzelo joj je sve. Iznimno dominantno je odigrala prvi set, toliko da se činilo kako će to biti "jednosmjerna ulica", ali u meču u kojem je Vekić ukupno načinila previše neforsiranih pogrešaka Talijanka se znala izboriti za svoj trenutak sreće.
Ne znam, naravno, što bi bilo da je Donna Vekić pobijedila Jasminu Paolini i kako bi ta priča izgledala u finalu, ali ostaje priča o ženskom tenisu koji su mnogi u nas znali zanemariti bez obzira tko je bio glavna junakinja te priče. Iva Majoli, recimo. Ili Donna Vekić. Ostaje i istina da su mnogi Hrvati upravo u Wimbledonu gazili stazama svoje sreće.
Oni koji danas budu imali dovoljno vremena i želje mogu pogledati i filmsku priču o jednom mladom tenisaču, koji zapravo i nije bio više toliko mlad, ali je u kasnim dvadesetima ostvario svoj san. Ta romansirana filmska priča s radnim nazivom Wimbledon nije bila priča o Goranu Ivaniševiću i njegovom osvajanju najvećeg svjetskog turnira, ali puno iz tog filma podsjeća na njega i njegovu u karijeru pa to što je netko odlučio reprizirati film baš uoči velikog finala reći će da ga još nisu zaboravili.
Ne znam ni koliko i do koje mjere je Donna Vekić tužna ili nesretna jer joj je jedna prilika, a ponekad se dogodi samo jedna, izmaknula iz ruku, ali sam uvjeren da je Donna Vekić zaslužila koju rečenicu više u rastanku s ovogodišnjim Wimbledonom u nadi da će u idućim godinama biti dovoljno dobra i za više od polufinala. Još uvijek je za to dovoljno mlada.