Svi sportaši imaju svoje snove i svi počnu sanjati od ranih dana. Ne znam kakav je bio san Borne Goje kada je počeo igrati tenis, niti kakav je bio kad se zaputio na ugledno američko sveučilište Wake Forest na kojem su između ostalih velikih sportaša igrali i studirali Tim Duncan i Chris Paul, ali sam uvjeren da se nadao kako će i njegovo vrijeme u tenisu jednog dana doći. A ovo što se dogodilo u posljednjih desetak dana vrhunac je karijere za 25-godišnjeg Splićanina koji je za mnoge nevjerojatnom stazom iz kvalifikacija utrčao u osminu finala US Opena i za nagradu izborio dvoboj s Novakom Đokovićem koji će nakon US Opena opet biti prvi tenisač svijeta.
Svakom se može dogoditi veliki niz, ali je činjenica da je ovo što je Borna Gojo napravio na US Openu gotovo nezamislivo za tenisača koji je često bio blizu prolaska kvalifikacija na velikim turnirima, ali je rijetko otišao do kraja. Ovaj put ta se slika dramatično promijenila jer u šest utakmica koliko je odigrao na US Openu, tri u kvalifikacijama i tri u glavnom ždrijebu, Gojo izgubio samo jedan set u prvom kolu kvalifikacija protiv Srbina Međedovića. Nakon toga je načinio seriju od 14 setova u nizu i na turniru na kojem je krenuo sa 105. mjesta na svijetu uoči dvoboja s Novakom Đokovićem već je stigao na 76. mjesto.
Samo dvaput gubio servis
Borna Gojo je šesti tenisač koji je načinio prve teniske korake na Firulama, a onda ostvario nešto što baš nije jednostavno - uspio je izboriti svoje mjesto među 100 najboljih. Nakon Nikole Pilića, Željka Franulovića, Marka Ostoje, Gorana Ivaniševića i Marija Ančića i Gojo se upisao u to respektabilno društvo u kojem su i Pilić i Franulović i Ivanišević i Ančić bili, svaki u svoje vrijeme, među 10 vodećih tenisača svijeta.
Za rezultat te ponekad i ždrijeb treba nagraditi, a ovo je klasičan primjer da se sve dobro događa momcima koji su spremni čekati. Gojo je igrao i puno i uporno, lovio svoju poziciju u svjetskom tenisu, a US Open mu je ponudio priliku koju je iskoristio. U prvom kolu je pobijedio Bolivijca Huga Delliena, u drugom odličnog Amerikanca i 40. na svijetu Mckenzieja McDonalda i potom ljevorukog Čeha Jirija Veselog, a upravo mu je ta pobjeda do kraja otvorila vrata.
Gojo je u glavnom turniru samo dvaput izgubio servis, oba puta protiv McDonalda. Niti jednom nije izgubio set, a činjenica da je u dvoboju s Veselijem izgubio samo pet poena nakon prvog seta u kojem mu je realizacija bila 78 % te načinio samo 12 neprisiljenih pogrešaka učinit će ovu priču još zanimljivijom. Nakon nekoliko godina, Gojo je definitivno pronašao rješenje teniskog labirinta, ovoga puta na US Openu i možda je to taj prodor u svijet koji mu je trebao da bi pokazao i sebi stvarne mogućnosti.
Sada je došao do konačnog izazova, dvoboja s Novakom Đokovićem. Jednog od onih dvoboja za koje će sportaš često reći da nema što izgubiti jer je onaj drugi toliko veliki favorit. No, svakodnevno smo svjedoci i velikih obrata i zanimljivih rezultata u kojima zapravo ništa nije sigurno, a neizvjesnost je jedina izvjesnost. Bilo kako bilo, Gojo jest u poziciji da nema što izgubiti jer je rezultat, i to veliki rezultat, već ostvario, ali sam siguran da njegove ambicije nisu presušile i da će za njega u svakoj varijanti to biti veliki meč.
Šteta da se oprostio Isner
U kojem će smjeru krenuti karijera Borne Goje nakon US Opena, brzo ćemo saznati. Već od Davis Cup dvoboja, a jedna skupina u kojoj će Hrvatska ugostiti SAD, Nizozemsku i Finsku igra se upravo u njegovom Splitu. Plasman na prve dvije pozicije značio bi ponavljanje rezultata iz prošle godine jer bi to vodilo Hrvatsku na finalni turnir i u borbu za najveći svjetski momčadski trofej. Bit će to naravno i nova prilika za Goju, ali i za Bornu Ćorića koji posljednjih tjedana nije baš najbolje igrao, ali momčad koja je dopunjena Ivanom Dodigom i Matom Pavićem može biti ozbiljan, ravnopravan suparnik, pa i više od toga, svim najboljim selekcijama svijeta.
Hrvatski muški tenis nije s prevelikim ambicijama došao na US Open, ali je kao i obično u situaciji da se nešto dogodi ili u situaciji da se već nešto veliko već dogodilo.
Šteta je jedino što se od tenisa upravo na US Openu oprostio 38-godišnji John Isner koji je ispao unatoč 48 aseva koliko je zabio mladom sunarodnjaku Michaelu Mmohu. Svijet će Isnera pamtiti najviše po čudesnom dvoboju koji su Isner i Francuz Nicolas Mahut odigrali u Wimbledonu 2010. godine, a koji se protegao na tri dana, ukupno 11 sati i 5 minuta, a okončan je s 70:68 u petom setu za Amerikanca.
Isner je karijeru okončao kao rekorder po broju aseva, ukupno ih je zabio 14.470, a na toj svakako zanimljivoj rang listi među prvih 11 su i četvorica Hrvata. Nevjerojatni Ivo Karlović je drugi (13.728), Goran Ivanišević peti (10.237), Ivan Ljubičić deseti (8.138), a Marin Čilić 11. Uvijek se zgodno sjetiti jer i to je nešto što traje i otvara ne samo sjećanja, nego i neke nove ljepše priče o hrvatskom tenisu. Poput ove najnovije s Bornom Gojom u glavnoj ulozi.