Jedan od dugovječnijih komentatora Eurosporta bio je zaljubljen u tenis koji je igrao Boris Becker. Često je kada je njemački as igrao, znao je slušateljima i gledateljima ponuditi jednu za njega toliko tipičnu rečenicu...
- He plays like God.
Nešto slično, ali o jednom drugom tenisaču, Marinu Čiliću, misli legendarni švedski tenisač Mats Wilander, koji je ostao u tenisu prije svega kao komentator najvećih turnira. Često je u trenucima kada je Marin Čilić bio na vrhuncu znao s divljenjem govoriti o Marinovom tenisu pa je čak uporno vjerovao, a vjeruje još i danas, da je Čilić bez obzira na svoje godine spreman za najveće stvari. I tako je oduševljen nakon Čilićeve pobjede nad Danilom Medvedjovom pitao još jednog sukomentatora, negdašnjeg velikog britanskog tenisača Tima Henmana...
- Možeš li nabrojiti tri razloga zašto Čilić nije na vrhu svjetskog tenisa i zašto nije osvojio koliko je mogao i morao?
I dok je Henman krenuo s pričom o konstantnosti, nestrpljivi Šveđanin ga je odmah prekinuo.
- Đoković, Federer i Nadal, to su ta tri razloga. Jer kad pogledaš sve udarce i kada ih posložiš ostaje pitanje zašto nije osvojio više.
To je jedno od pitanja koja su postavljali brojni novinari jer Čilić je godinama bio pri vrhu, treći tenisač svijeta, ali i prolazio kroz turbulentna vremena. Takva turbulentna vremena bila su i početkom ove sezone kada je do Roland Garrosa ostvario skroman skor pobjeda i poraza samo da bi u Parizu eksplodirao i zablistao poput najveće teniske zvijezde. Do te mjere da je još jedan zadivljeni TV komentator, Španjolac Alex Corretja u napadu iskrenosti pitao i ovo:
- Recite mi, tko ste vi? Recite mi, tko je Marin Čilić i koja je njegova igra?
Marin se nasmijao, gotovo zatečen ovim pitanjem i pomalo zbunjeno odgovorio...
- Ja sam Marin Čilić, a ovo što vidite je moja igra.
A ta igra je bila senzacionalna. Na nekoliko je načina znao obrađivati svoje protivnike. Danila Medvedjeva je "zakucao" nekoliko metara iza osnovne linije, dok je za Andreja Rubljova je imao strpljenja za pet setova. Velikih pet setova koji su kao i toliko puta do sada otišli na njegovu stranu.
- Protiv Rubljova sam morao igrati drukčije. Teren je bio takav da se nije moglo izbaciti protivnika izvan osnovne linije, a onda smo skinuli rukavice i krenuli u "fajt". Udarac po udarac.
U toj razmjeni teških udaraca Marin Čilić je ostao na nogama, a Rubljov je nakon senzacionalnog tie breaka petog seta završio na podu. Ostala je priča o 33 asa i 87 izravnih poena našeg majstora.
- Ono što mogu reći je da je u ovom meču presudio servis jer Marin je uvijek kad je bilo ili teško ili potrebno zabio as. Drugi razlog njegove pobjede je moja nervoza. Iako je ovoga puta izgledalo bolje, još se nisam do kraja oslobodio.
Znala se ta priča o nervozi o kojoj je govorio Rubljov uvući i pod kožu Marina Čilića pa su mu se događala nekakve stvari koje nisu bile logične jer njegov talent je išao daleko iznad talenta nekih tenisača od kojih je znao gubiti. No, u ova dva tjedna čini se kao da je cijeli svijet pod njegovim nogama. To je, naravno, tražilo odgovor na pitanje o najboljoj igri u karijeri.
Novinari su spominjali utakmicu s Medvedjevim, ali je za Marina to ipak bila pobjeda nad Rogerom Federerom u polufinalu US Opena 2014.
- Đoković je izgubio od Nishikorija, Federer neko vrijeme nije osvajao Grand Slam naslove i u toj atmosferi svi su navijali za Rogera pa nije bilo lako igrati.
To je povuklo i novo pitanje. S obzirom na sve što je osvojio u karijeri, osjeća li se Čilić zapostavljenim u odnosu na "četiri tenora" ili četvoricu veličanstvenih. Nije rekao ni da ni ne, ali je rekao nešto vrlo zanimljivo:
- Svi se mi za svoje mjesto pod reflektorima moramo izboriti sami i moramo to zaslužiti.
A ovo je turnir na kojem je Čilić zaslužio sve što je dosad napravio i što će, nadamo se, još napraviti. Od svih Grand Slam turnira Roland Garros ga je najmanje mazio, znao se u ranijem kolima sudariti s nekim iz kategorije većih favorita, a pitanje je li se sad sve posložilo zapravo nije ni potrebno. Na to je pitanje već prije nekoliko dana odgovorio Mats Wilander. Pobrojao je sve vrline i udarce Marina Čilića i zaključio ono što mnogi znaju, a neki nisu uvijek vjerovali.
- Nema kompletnijeg igrača ovog trenutka od Marina Čilića.
Plasman u polufinale Roland Garrosa je to i potvrdio jer ako izuzmemo "četiri tenora", Đokovića, Nadala, Federera i Murraya, samo se još Marin Čilić od aktivnih tenisača izborio za najmanje polufinale na sva četiri Grand Slam turnira. Ta serija naravno, još nije došla do kraja i ako u petak izađe na kraj s Norvežaninom Casperom Ruudom onda će u Parizu zaokružiti mozaik velike karijere i s pokerom finala krenuti u na neki način novu karijeru jer je i kad mu je bilo teško vjerovao je da će se vratiti. A sve što je napravio, napravio je na svoj način. Postoji priča i teorija da je tvrdoglav i da je uvijek sklon prihvatiti samo svoje mišljenje, a to se pokazalo točnim jer u godinama kada mnogi razmišljaju o kraju karijere, iako se igrački vijek u svim sportovima produžio, Marin Čilić igra svoj najbolji tenis.
On je sklon je proučavati svakog protivnika i pripremati se za svakog protivnika pa je tako o Casperu Ruudu rekao i ovo:
- Morat ću ponoviti sve što sam odigrao do sada ako ga želim pobijediti jer Ruud je po načinu igre sličan Nadalu, samo što je za razliku od Nadala dešnjak.
Čini se da su unatoč svemu novinari daleko više od Čilića iznenađeni svime što se događa u Roland Garrosu. Marina to ne muči ni najmanje. Polufinale ili prvo kolo, ponaša se na isti način.
- I prije meča s Rubljovom sam 15-tak minuta zadrijemao u svlačionici. Nemam problema sa spavanjem, ni noću, ali kao što vidite ni danju.
Jedan od mogućih razloga strelovitog povratka i uzleta Marina Čilića, naime njegovi rezultati do Roland Garrosa su se jedva spominjali, a ponekad ni to, leži i u tome da su se uvjeti promijenili. Noćni tenis je nekima pomogao, nekima odmogao, a Marin se odlično snašao. Igra kao što nikada nije igrao u Roland Garrosu iako se sjetio i četvrtfinalnog poraza od prije nekoliko godina u dvoboju s Juanom Martinom Del Potrom. No, on je bio strpljiv i čekao je na svoj trenutak slave i sreće u Roland Garrosu. I neće se zadovoljiti samo plasmanom u polufinale jer stara je teniska priča da se u prvom tjednu Grand Slam turnira ponekad boriš za goli život, a u drugom tjednu da ga osvojiš.
Čilić ima sve argumente jer je ostavio duboki trag na svim Grand Slam turnirima, osvojio je US Open prije osam godina, bio je finalist Australian Opena i Wimbledona. Novo finale bi možda bio i njegov najveći pothvat u karijeri jer mnogi su upravo u Roland Garrosu stradali u toj vječnoj borbi sa zemljanim terenima, Španjolcima i Južnoamerikancima i generacijom "tenora". U Roland Garrosu sreću nisu imali ni McEnroe ni Sampras ni Edberg ni Becker, za mnoge je to bio uklet turnir i najteži za pokoriti.
Marin Čilić je danas dva koraka od svemira, a kad Mats Wilander tvrdi da će Čilić sve može, što je uostalom svih ovih godina i pokazao, tko smo mi da bismo tvrdili suprotno.